 (1).jpg)
Putopis: Natural Rolling Tobacco (IV)
Autor: Senad Karađuzović
Foto: Privatna arhiva
„Kad fazani lete“
4.
Dejo je uzeo sedam dana odmora zbog mojeg i Mileninog dolaska u Hrvatsku. Dejo je menadžer u jednom od najpozantijih restorana u Čakovcu (a pri tom i pjesnik).
Prekjuče je napunio dvadestpet godina.
Svakog jutra, od kako smo stigli na kavu dolazi i Sara, moja ćerka , kojoj sam takođe „polovni tata“.
(Nevažno: Očuh ili step father je izraz koji mi je oduvjek djelovao odvratno, pa sam taj izraz uprostio na „Starobarski način“, da zvuči manje strogo i distancirano, a da više djeluje simpatično. Taj izraz sam „odvalio“ 2016 i postao je opšte prihvatljiv u našoj familiji: polovni tata).
...Opet smo pozvani na ručak „kotlovinu“ kod punice i punca u Mihovljanu.
Punac Franc je zamjenio medikament – terapiju, pa mu nije baš najbolje...a i ja sam sit – sitan ručkova i grupnih sjedeljki.
Opet u ranu zoru pijem D vitamin i pivo.
Ako sa „ovim“ ručkovima duže potraje, živ ga u Crnu Goru stizat neću, teker nogama naprijed u blindiranom kovčegu.
Nakon podneva se nalazimo svi na Francovoj terasi. Jedača i pijača je poslužena i svi čekamo na Franja, koji je prilegao malo prije ručka.
Previše je sunčeve svjetlosti za moj vid. Iskričavo je i toplo.
Franc stiže i krećemo objedovati. Kad je loša energija u vazduhu, odmah je osjetim.
Puno nas je za stolom i neko sa nekim je u zavadi, neko je došao narogušen i to uvjek detektujem, a zbog čega? Đavoli ga znali. Elektricitet je nesnosan.
Postaje mi neprijatno a moram poštovati tuđu trpezu.
...opet, vjerujući i misleći da u sebi uvjek moramo tražit krivicu, pomislih da sam ja „možda“ nehotice napravio grešku, kada sam ušao na gornji kat u staru baka Marinu kuću.
Pokojna baka Mara je bila suprugina polu – baka koja je umrla 2018.
Na tom njenom katu u jednoj od soba sam spavao poslednji put u septembru 1990. Pamtim da je cio kat odisao svježinom i čistim zrakom.
Sad sam osjetio memlu zapuštenosti i tišine. Dodirivao sam stare kredence i nathasne, gledao u okvire starih crno – bjelih fotografija, na kojima su svi mladi i lijepi...a sada su pepeo.
Tiho smo pričali da ne poremetimo paučinu i prašinu i aappćihhaa kihnuo sam, kao loš arheolog Indijana Džons, čije kihanje poremeti aveti prošlosti i poremeti mir grobnice.
Našao sam dva broja almanaha: Međimurje iz 1984 i 1985. Možda u njima nađem meni nešto interesantno. Uz blagoslov punca i punice odnijet ću ih u Bar. I da ne zaboravim, dok sam hodao iz sobe u sobu, svo vrijeme me pratila tuga...
Za vrijeme ručka. kraj desne noge mi se smjestio stari Francov pas, (eto ti ga Senade, opet!). To mi je popravilo raspoloženje. Svi su se raspričali, ali je tenzija lebdjela u zraku.
I do sto đavola, vazda se nađe neko da bači bombu kad joj vrijeme nije.
Neko od prisutnih je tražio od Drage – punice da iznese porodične albume i te slikovnice iz dubine vrjeme – prostora su krenule da kruže od ruke do ruke.
Franc je bio na čelu stola. Vjerujem da je starom čovjeku nepošteno davati na uvid njegove fotografije iz mladosti.
Ja ga pamtim mladog, kada bi me po čakovečkim birtijama vodio na gemište, jer, „pobogu ja ću mu biti uskoro zet“...
I kada su do Franca stigli portreti iz njegove mladosti, izvukao je jednu svoju fotografiju iz albuma i dugo je gledao.
Gledao je dugo i držao u desnici koja mu je drhtala. U tom času sam vidio čovjeka koji se „pomirio sa cijelim svijetom“!
...Jebem ti život...a majsko sunce prži i sjenke sa nekog drveta se igra po našim poprsjima. Osjetih zebnju, znate, ima momenata kada mi ni pivo ne pomaže.
Utekoh do wc – a da se umijem. Kad nekog dugo poznajete ne želite ga vidjeti kako očajava za propuštenim. Toga dana nisam popio bensedin od 5 mg.
Danas dok zapisujem taj potres osjećaja, danas pijem „benzić“ od 5 mg.
U vakumu 4 – a
Te večeri je udario pljusak i zahladilo je... i pored šolje čaja od CBD kanabina, zaspati nijesam mogao do kasno.
Protok vremena i tiketanje sekundače na sahatu. Do kurca!
- Tagovi:
- Putopis
- Senad Karađuzović
- Hrvatska
.jpg)