Split: Promovisana “Antologija crnogorske narodne proze”
Foto: Matica crnogorska
Antologije crnogorske narodne proze „Vilina gora“, „Kad je sve zborilo“, „Vatra samotvora“ i „Potopno vrijeme“ koje je priredio istaknuti montenegrista Radoje Radojević, a njegovu misiju nastavio Danilo Radojević, promovisane su sinoć u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.
Promociju su organizovale Zajednica Crnogoraca Split i Matica crnogorska.
Ova edicija predstavlja drugo izdanje, s obzirom da je prvo izdanje crnogorskih legendi, bajki, basni i narodnih kazivanja objavljeno tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka, i nažalost, najviše zbog nepostojanja konzistentne crnogorske kulturne politike, palo u zaborav, istakao je predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović.
-Matica crnogorska, kao ustanova, shodno svojim zakonskim određenjima i programskim smjernicama obavlja djelatnost u cilju afirmacije i njegovanja crnogorskog kulturnog identiteta, pa je to bio odlučujući faktor da neponovljive antologije crnogorske narodne proze publikujemo u novom izdanju, s obzirom da kvalitet teksta možemo označiti kao jedno od centralnih mjesta u crnogorskoj nacionalnoj književnosti-rekao je Jovović.
On je u ime Matice crnogorske i u svoje ime zahvalio Zajednici Crnogoraca Splita na organizaciji ovog događaja, kao i na gostoprimstvu Gradskoj knjižnici.
-„ Antologiju crnogorske narodne proze” trebalo bi da ima u porodičnoj biblioteci svaki crnogorski dom, kako u Crnoj Gori tako i u iseljeništvu, jer ovom četvoroknjižju date su slike i cjelokupna iskustva stoljećima nataložene usmnene tradicije generacija naših predaka.
Čitajući stranice ovog izdanja ubrzo, onako arhetipski prepoznajemo da te književne strukture nosimo, negdje duboko u sebi.
Nakon nedavnog premijernog predstavljanja ove Antologije u Podgorici, njeno drugo predstavljanje imamo u našem iseljeništvu, koje se zasigurno prvi put, susrijeće sa ovakvom tematikom.
Uprkos obnovi državne nezavisnosti 2006. i izgradnji brojnih instutuciji nauke i kulture u Crnoj Gori, i danas crnogorski narod vodi borbu za nacionalnu egzistenciju, što je očigledno konstanta kod demografski malobrojnih naroda, da njihova kultura, pa samim tim i književnost, dijele dramatičnu sudbinu kroz vjekove.
Kako se Crna Gora kroz sve državne formacije, kao Duklja, odnosno Zeta, nalazila na razmeđi sukobljenih civilizacija, to je uslovilo njen nekontinuirani razvitak u mnogim sferama društvenog života kroz istoriju.
Ilustrativan primjer je da su Crnogorci, među četiri slovenska naroda, krajem XV vijeka štampali knjige – inkunabule, da bi crnogorski narod prvu polovinu XIX stoljeća dočekao gotovo bez prosvjetnih i kulturnih ustanova.
Ipak, za cijelo vrijeme tog civilizacijskog regresa opstala je tradicija crnogorske usmene književnosti, čije visoke domete su još odavno prepoznali slavistički naučni krugovi-naveo je Jovović.
Drugo izdanje Antologije, dodao je, istovremeno je i omaž jednim od utemeljivača montenegristike, braći Radoju i Danilu Radojeviću koji su krajem 60-ih i početkom 70 -ih godina prošlog vijeka uz cijelu plejadu naučnih i kulturnih radnika poput Dragoja Živkovića, Radoslava Rotkovića, Pavla Mijovića, Branka Banjevića, Jevrema Brkovića, Sretena Perovića, Milorada Stojovića “uspjeli svojim naučnim radom, kulturnim angažamanom i književnim stvaralaštvom da izmijene vladajući diskurs u poimanju kulturološkog obrasca na kojem počiva crnogorski prostor”.
-Izgradili su i promovisali autentičnost crnogorske kulture u prošlosti i sadašnjosti.
Još jednom se zahvalimo potomcima porodice Radojević, koji su ne samo dali saglasnost u pogledu autorskih prava na publikovanje, već su i aktivno sudjelovali u pripremi novog izdanja.
Antologija crnogorske narodne proze čine legende, basne, bajke i narodna kazivanja, te predstavljaju jedan od najstarih oblika usmene književnosti, čija sadržina pokazuje autentičnost crnogorskog kulturnog koda u prošlosti.
One su zadugo oblikovale kolektivni mentalitet Crnogoraca, s obzirom da su gotovo do savremenog doba opstale u Crnoj Gori, zahvaljujući tradicionalnim oblicima organizacije društvenog života, bratstvima i plemenima, u čijim kamenim kućama i kulama se njegovala epska svijest.
Iako navedene forme narodnog stvaralaštva imaju i drugi narodi, važno je apostrofirati činjenicu da je samo crnogorski narod, u odnosu na ostale južnoslovenske narode, imao potencijala da iznjedri antologiju basni, što su verifikovala naučna istraživanjau okviru istorije književnosti.
Samo u albanskoj narodnoj književnosti postoji takva prozna forma, što nas navodi na zaključak da su ova dva balkanska naroda, koji, inače, imaju udaljene jezike, zbog zajedničke organizacije društvenog života u prošlosti, tj. plemensko – bratstveničkih odnosa, stoljećima njegovali epsku svijest koja je sezala od antike i starog Rima, uključujući i najranije faze feudalizma.
Inače, riječ basna prvi upotrijebio hrvatski pisac Antun Dalmatinac u XV stoljeću, koja je postala zajednički jezički pojam svim južnoslovenskim narodima za ovu formu književnog žanra.
Iako fabule crnogorske narodne proze, možda savremenom čitaocu djeluju kao štiva prvenstveno namijenjena publici mlađe generacijske dobi, u njima su preko kazivanja anonimnog narodnog autora sadržane univerzalne pouke, gdje ma jedan jednostavan, a opet intrigantan i posredan način personalizuju mnoge osobine ljudi, odnosno njihovi karakteri, te oslikavaju nekadašnje društvene odnose-istakao je Jovović.
Antologija prema njegovim riječima vjerno prikazuje moralna shvatanja tadašnjih Crnogoraca “što govori o načinu mišljenja i sistemu vrijednosti, u kojoj je sadržan dio naše duhovne baštine”.
-Ova prozna ostvarenja upotpunjavaju kulturnoistorijski kontekst ukupne zaostavštine crnogorskog naroda.
Ovo proizilazi iz činjenice da ovo četvroroknjižje predstavlja još uvijek otvoren horizont za nova istraživanja, što istovremeno omogućava dalju intepretaciju određenih fenomena iz istorije i etnologije Crne Gore.
Iako su priređivači ove edicije zabilježili da su pojedini zapisivači dodavali, a neki i krivotvorili autentični tekst u pojedinim narodnim kazivanjama još u XIX vijeku iz ideoloških odnosno političkih pobuda, njihova upotrebna vrijednost je i danas velika među populusom, s obzirom da ne samo domicilno stanovništvo, nego i stranci, pa čak i turisti, više spoznaje imaju preko legendi i narodnih kazivanja o Crnoj Gori nego iz referentne istorijske literature-rekao je sinoć predsjednik Matice crnogorske u Splitu.
Tipičan primjer su, naveo je, antičke i srednjevjekovne legende o postanku gradova na Crnogorskom primorju, Ulcinja, Budve ili Kotora.
-Neupitno je da brojne legende i narodna kazivanja sadrže neki istorijski podkontekst, zbog čega su one aktivno učestvovale u u dugom razdoblju oblikovanja bića crnogorskog naroda, prožimanja više različitih etnosa, ilirskog, romanskog i slovenskog u jedan narod, a potvrdu navedenog imamo u legendama o caru Dukljanu.
Ova legenda je i danas predmet inspiracije književnika. Tako je, na primjer, nedavno objavljena knjiga “ Ljetopis prokletoga cara Dukljana”, a do skoro Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, preko njene intepretacije, svojim vjernicima ukazivala je da odbace najdublje slojeve crnogorske duhovnosti i državnosti – dukljanske tradicije, na način “ da paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje za Vezirov most”.
Saglasno onom principu da svaka epoha ima svoj moral i svoju svijest, pa je to razloga da je u negativnom kolektivnom sjećanju prikazan rimski car Dioklecijan, dok nasuprot njemu, postoje pozitivna sjećanja o nekim našim srednjevjekovnim vladarima, od svetog kneza Vladimira Dukljanskog, kraljice Jelene Anžujske Nemanjić, gospodara Ivana Crnojevića, hercega Stjepana Vukčića Kosače pa do vladike svetog Petra Cetinjskog, što je bilo u saglasju sa jačanjem i utemeljenjem hrišćanstva na crnogorskom prostoru.
Ipak, i pored oficijelne crkvene dogme, među crnogorskim legendama centralno mjesto zauzimaju vile, jer nema kraja u Crnoj Gori gdje nije zabilježena bar jedna legenda o ovim nadprirodnim bićima-rekao je Jovović.
On je ukazao i da stvaralačku tekovinu u riznici usmene književnosti čine i brojna narodna kazivanja, kao poseban fragment usmene baštine crnogorskog naroda, gdje su obuhvaćena pojedinačna i kolektivna iskustva, “slika socio-kulturnog stanja koje je pratilo život velikog broja generacija”.
-Za razliku od autentičnih basni i bajki, kod crnogorskih narodnih priča prepoznaje se upliv stranih kultura, što je svjedočanstvo da su naši preci, uprkos geografskoj, a često i političkoj izolovanosti, ostvarivali komunikaciju i saradnju sa razvijenim sredinama, unoseći u svoja kazivanja, ipak, neke sopstvene psihičke osobine, iskustva i moralne poglede.
U ovoj antologiji, bajke, basne, legende i narodna kazivanja opremljena su opsežnim predgovorima priređivača pružajući stručnoj i široj javnosti, upotrebom komparativne metode, sintetizovan prikaz crnogorske narodne proze, čime su uobličili tradiciju koja se vjekovima razvijala na crnogorskom prostoru.
Formalno, nastanak crnogorske narodne proze na vezuje se za djelatnost Vuka Karadžića u prvoj polovini XIX vijeka, kao i u radnjama drugih zapisivača, poput njegovog nasljednika u ovoj književnoj formi Vuka Vrčevića. Ipak, crnogorska narodna proza postala je bogata zahvaljujući nizu prosvjetnih i kulturnih radnika iz Crne Gore od druge polovine XIX vijeka do prve polovine XX vijeka, Ilije Zlatičanina, Luke Jovovića, Pavla Rovinskog, Novice Šaulića, Stevana Dučića i mnogih drugih, čija se imena nalaze na kraju svake knjige, koji su svoje zapise objavljivali u brojnim crnogorskim glasilima toga vremena, čime su ova književna ostvarenja trajno integrisana u našu kolektivnu svijest.
Tolika brojnost tekstova rasutih u štamapnim glasilima i izvan Crne Gore u prošlom i predprošlom vijeku zahtijevala je od priređivača antologijski izbor.
Novo izdanje ove antologije tematski, odnosno sadržinom ne razlikuje se od prvog izdanja, osim u određenim objašnjenjima nekih već danas arhaičnih riječi, uz napomenu da štampano na crnogorskom jeziku, u jotovanoj varijatni, kakav je, inače, bio govorni jezik naših predaka.
Da bismo popularisali i pokušali da upoznamo inostranu čitalačku javnost sa dometima crnogorske narodne proze, Matica crnogorska je planirala da njeni najvažniji segmenti budu prevedeni na engleski jezik, kao i njenu audiovizuelizaciju, čime bi ovaj projekt korespondirao savremenim metodama prezentovanja kulturne baštine.
Zajednici Crnogoraca Splita zahvaljujem se što je prepoznala značaj Antologije kao reprezentativnog štiva crnogorske književnosti.
Kao nacionalna ustanova kulture, ostajemo otvoreni za saradnju sa našim hrvatskim prijateljimau oblastima od zajedničkog interesa, prije svega, građenjem interkulturalnih relacija između dva naroda, gdje vaša zajednicaje poželjan parter za iniciranje i realizaciju takvih projekata-zaključio je Jovović.
Na promociji su govorili i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i jedan od urednika ovog izdanja, te predsjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Splita Ana Radović-Kapor i kulturološkinja Nela Savković-Vukčević.
Izlaganje Milovana Radojevića, jednog od urednika ovog izdanja, pročitano je na promociji.
.png)
