.png)
Ni nakon 33 godine: Bez spomen obilježja žrtvama deportacije u Herceg Novom
Izvor, foto: RTHN
Ispred zgrade Odjeljenja bezbjednosti (OB) Herceg Novi, okupljanjem, polaganjem cvijeća i minutom ćutanja ponovo je odata počast izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, koje su u maju 1992. godine protivpravno deportovane iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
Tea Gorjanc Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava podsjetila je da je ovo 21. godina otkako civilno društvo obilježava godišnjicu ratnog zločina deportacije, 16. kako se obilježavanje organizuje ispred zgrade OB Herceg Novi, a čak 33. od tog nesrećnog događaja.
Tea Gorjanc Prelević, NVO Akcija za ljudska prava
– Prema dostupnim državnim dokumentima, deportovano je preko 100 osoba, najmanje 66 muslimana Bošnjaka, 33 Srba i dvojica Hrvata iz iz Bosne i Hercegovine.
Međutim, podaci istraživača ovog ratnog zločina, Šekija Radončića, govore o čak 105 deportovanih muslimana Bošnjaka i o ukupnom broju od 143 osobe – navodi ona.
Sudbina deportovanih je različita, dodaje Gorjanc Prelević, Srbi su mobilisani u vojsku Republike Srpske, dok su osobe, za koje je tadašnja policija pretpostavljala da su muslimani Bošnjaci, izručene kao taoci istoj vojsci, navodno za razmjenu zarobljenih vojnika, ali za to nikada nisu iskorišćeni.
Jedni su deportovani u logor u Foči, gdje su stradali, drugi su narednog dana odvedeni u Bratunac gdje su ubijeni. Neka od njihovih tijela još uvijek nisu pronađena.
Gorjanc Prelević je pozvala predstavnike civilnog društva, države i lokalne uprave da podrže izgradnju spomenika za žrtve deportacije, što je bila i tema sastanka porodica žrtava sa predsjednikom Opštine Stevanom Katićem i predsjednikom Skupštine opštine Milošem Konjevićem.
– Taj sastanak je bio veoma ohrabrujući, oni su nas podstakli da sa ministarstvima kulture i unutrašnjih poslova, uz njihovu podršku ponovimo inicijativu za izgradnju spomenika, što je nama svima donijelo veliko olakšanje – istakla je Gorjanc Prelević.
Nakon 33 godine crnogorsko društvo u dalje pritiska teret ovog zločina, poručila je ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović.
Dr Tamara Vujović, ministarka kulture i medija
– Kako su policajci mogli da ne znaju šta će se desiti? Kako su oni koji su naređivali mogli narediti da ljude sakupljaju na osnovu imena i prezimena?
Kako je moguće da nismo znali, da nismo reagovali? Teško je razumjeti i naći odgovore na ova pitanja, pogotovo živjeći u miru, kako je moguće da se ovaj zločin desi?
Teško je shvatiti ali je ljekovito sjetiti se i pričati o tome – istakla je Vujović.
Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić kazao je da se dogodio zločin koji predstavlja mrlju na obrazu Crne Gore i da moraju uložiti napor kako bi počinioci i nalogodavci bili privedeni pravdi.
Dodao je i da je potrebno da se nađu posmrtni ostaci žrtava, a ispred Centra bezbijednosti podići adekvatno spomen obilježje.
Damir Gutić, ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije
– Spomenik je potreban iz više razloga. Grad Herceg Novi je na neki način povezan u narativu sa deportacijama, iako građani Herceg Novog nisu bili krivi.
Svi oni što su krivi imaju ime i prezime i to treba individualizovati.
Naše društvo treba da bude načisto sa time šta se dešavalo u prošlosti, a to možemo postići na način da mediji i obrazovni programi pomognu da u buduće nemamo nikakve dileme oko toga. potrebno je da u udžbenicima imamo jasno opisane ove događaje i nove generacije znaju šta se tu desilo kako bismo u budućnosti spriječili da se nešto ovako desi – navodi Gutić.
Gutić je podsjetio da je usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o boračkoj invalidskoj zajednici priznat status civilnim žrtvama rata.
– Crna Gora je po prvi put priznala da je u prošlosti ili propustila ili uradila nešto što nije trebala i u tom smislu i ovo jeste jedna ispravka koja dolazi nakon 33 godine.
Donijeli smo odluku na Vladi da se isplati jednokratna isplata za porodice civilnih žrtava rata. To je najmanja utjeha i ono što je uradila vlada treba da urade i ostale institucije – kazao je on.
Zaštitnik ljudskih prava, Siniša Bjeković poručio je da je Crna Gora tokom 90-ih imala dosta ratničke hrabrosti, koje nikad nije falilo, ali građanske hrabrosti nije imala.
Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava
– Danas kada se poklanjamo sjenima onih koji su životom platili svoje ime i prezime, a bili satkani od krvi i mesa, kao i svi mi, koji su ovdje došli da pronađu svoj mir, kutak sigurnosti i slobode, a dočekali su to što su dočekali, ne mogu vam pričati o ljudskim pravima.
Onih kojih više nema, imali su pravo na život, da budu sa svojim porodicama, da se sklone od mučenja i drugih oblika proganjanja, imali su pravo da vole i da se obrazuju, da budu jednaki sa ostalima, a nisu – kazao je Bjeković.
Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka kazao je da danas, nakon 33 godine od deportacije u Herceg Novom, stoji sa dubokim osjećajem tuge i odgovornosti.
Fatmir Đeka, ministar ljudskih i manjinskih prava
– Da se sjećamo, da priznamo, da osudimo i gradimo pravednije društvo.
Obilježavamo 33 godine od ovog nehumanog čina, koji se smatra jednim od najmračnijih poglavlja naše savremene istorije.
Te godine ljudi koji su bježali od zla tražili su sigurnost. Umjesto utočišta, neki su dočekani hapšenjem, deportacijom i smrću.
Ovo je bio čin, ne samo protiv međunarodnog prava, već i protiv osnovnih načela humanosti i solidarnosti -kazao je Đeka.
Poručio je da patnja porodica stradalih civila obavezuje državu Crnu Goru da istina ne bude zaboravljena, da se zločini ne relativizuju i da se pravda ne izbjegava.
– Kao ministar ljudskih i manjinskih prava ponavljam posvećenost da radimo na izgradnji društva u kojem se svaki građanin osjeća bezbjedno, dostojanstveno i poštovano bez obzira na porijeklo, vjeru, nacionalnost ili bilo koju drugu posebnost.
Suočavanje sa prošlošću je pokazatelj moralne zrelosti jednog društva i pozivam sve da učimo iz grešaka iz prošlosti i gradimo kulturu sjećanja i poštovanja koji će biti temelj mira, pomirenja i suživota među narodima – poručio je ministar Đeka.
Istakao je da izvinjenja nisu dovoljna i da izostaju konkretne pravne posljedice.
Kako je istakao državni sekretar MUP-a Novica Obradović, zgrada hercegnovskog OB je mjesto koje nas opominje na ljudsku patnju, propust institucija i na važnost kolektivnog pamćenja.
Novica Obradović, državni sekretar MUP-a
– Ovdje se ne okupljamo samo da bismo odali počast žrtvama, već da bismo još jednom potvrdili opredjeljenost Crne Gore prema istini, pravednosti i dostojanstvu svakog čovjeka, bez obzira na njegovo porjeklo, vjeru ili naciju.
Iako vrijeme prolazi, moralna odgovornost da se o ovome govori ostaje. Ona je pokazatelj zrelosti našeg društva i snage institucija.
Zato želim da u ime MUP-a pošaljem poruku zajedništva, odgovornosti i odlučnosti, da se ovakvi događaju više nikada ne ponove – istakao je Obradović.
Hikmeta Prelo ostala je bez sina, brata i zeta, zamalo i bez oca, kojeg su pustili zbog starosti i bolesti, a koji je danima nakon tog događaja bio nijem.
Hikmeta Prelo
– Mislili smo da su ih odveli na razgovor, kao što su nam rekli, ali razgovora nije bilo, njih su sutradan spakovali… sve su to mladi i obrazovani ljudi bili, dijete mi četvrti razred srednje škole bilo, ne znam zbog čega… zašto su pokupili tu djecu, kad nisu imali razloga nikoga? – pita se ona godinama.
Sin Sejde Krdžalije, Sanjin, imao je svega 22 godina kada je odveden, a bio je telentovani harmonikaš.
Sejda Krdžalija
– Moja najveća želja, prošli put kad smo bili, obećano nam je da sledeći put kada dođemo, biće to na otkrivanju spomenika. Zamolila bih vas i zahvalila se svima vama, posebno predsjednicima Opštine i Skupštine Herceg Novog, sa kojima smo bili na sastanku, a koji su nam dali podršku i obećali da će se to desiti – kazala je ona.
Na skupu su se obratili Ervina Dabižinović iz NVO Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, zatim Amina Murić iz Građanske alijanse, Alen Bajrović, organizator skupa i član porodice jednog od žrtava deportacije, kao i šef kabineta reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, imam Džemal Dacić.
