.png)
Kotor: Održano veče posvećeno velikanu likovne umjetnosti Voju Staniću
Izvor: Radio Kotor
Autorka, foto: Tamara Vuković
Filmsko veče posvećeno Voju Staniću, jednom od najznačajnijih slikara sa ovih prostora, održano je sinoć u Kinu “Boka”, u organizaciji JU Kulturni centar „Nikola Đurković“.
Tom prilikom prikazan je dokumentarni film „Stanić, stoljeće“, reditelja Andra Martinovića.
Nakon projekcije, o procesu nastanka ovog filmskog ostvarenja, kao i o životu i djelu Voja Stanića, govorili su reditelj Andro Martinović i istoričarka umjetnosti Radojka Abramović.
Martinović je istakao da je ideja za film proizašla, prije svega, iz oduševljenja Stanićevim djelom i njegovom ličnošću.
-Kada smo obilježavali 100 godina od Vojovog rođenja – a malo mu je 100 godina, kao što kaže profesor Đorđe Kadijević u filmu – dao sam ideju Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da snimimo neke od njegovih slika, koje se danas nalaze u privatnim kolekcijama i nisu dostupne široj javnosti.
Bilo je ideja da se film o Voju napravi i ranije. Jedan od onih koji je to želio bio je i Emir Kusturica, koji se pojavljuje u ovom filmu.
Međutim, film je uvijek nekako izmicao – kao što je i Vojo kao ličnost izmicao svima. Nije volio da se pojavljuje u medijima, iako je bio beskrajno zanimljiv, duhovit sagovornik, čovjek kojeg ste mogli satima slušati.
Zapravo, razgovor s njim je bio najljepši kada vi ćutite, a njega puštate da priča o, naizgled, običnim stvarima, o kojima je govorio toliko mudro i duhovito.
Preko porodičnog prijateljstva imao sam tu privilegiju da povremeno budem u njegovom društvu, i zaista – u društvu s njim vrijeme je prolazilo neosjetno-kazao je Martinović.
On je potom pojasnio proces nastanka samog filma.
-Počeli smo sa snimanjem i polako slagali film. Dugo sam razmišljao kako da to sve oblikujem – Vojo je tada već imao 100 godina.
U jednom trenutku palo mi je na pamet da pretražim arhivu Televizije Crne Gore, ali sam otkrio da postoji i neistražena radijska arhiva.
Tada sam zamolio kolege sa Radija Crne Gore da pronađu sve što imaju od snimljenih razgovora s Vojom kroz decenije.
Preslušavao sam te intervjue, izdvajao fragmente koje smo ugradili u film. Ti dijelovi čine cjelinu njegovih razmišljanja o raznim temama.
Pravili smo selekciju i spajali je s dokumentarnim materijalima i njegovim slikama-naveo je, između ostalog Martinović.
Istoričarka umjetnosti Radojka Abramović kazala je da se sa Stanićevim djelom susrela neposredno.
-Ne mogu reći da sam poznavala Voja Stanića lično, ali svakako da ovaj film pruža jedan snažan osvrt slikom i riječima – kazano je sve o Voju kao osobi i kao slikaru.
Bio je osebujan karakter, autentični Novljanin, koji je najveći dio života proveo u svom Herceg Novom.
Ono što je zanimljivo za njegovo stvaralaštvo jeste precizan podatak o nastanku njegove prve slike – navodno je započeta 25. decembra 1955. godine, u 16:30.
Vojo je bio fasciniran prepiskom braće Van Gog – Vinsenta i Tea, što je, između ostalog, uticalo na prisustvo žute boje u njegovim radovima.
Njegova prva slika inspirisana je Škverom u Herceg Novom. Tada definitivno napušta skulpturu, iako je već ostvario veliki uspjeh reprezentativnim spomenikom Jovanu Tomaševiću, i posvećuje se slikarstvu.
Kao istoričarka umjetnosti i dugogodišnja likovna kritičarka, pratila sam mnoge autore u Pomorskom muzeju – među njima i Vaska Lipovca, Mikija Radulovića, doajene crnogorske likovne scene.
Sa djelom Voja Stanića susrela sam se i kroz profesionalni rad, naročito nedavno, kada sam sa mladim kolegom pisala tekst za godišnjak Pomorskog muzeja o djelima savremenih umjetnika 20. i 21. vijeka u crkvama Boke Kotorske.
U crkvi Gospe od Škrpjela postoji jedno atipično djelo Voja Stanića – slika Sveti razgovori, gdje su naslikani bokeljski sveci i svetiteljke: Ana Marija Marović, Blažena Ozana, Sveti Leopold Mandić i blaženi Gracija.
Oni su prikazani na platou na rivi, naspram obale Stoliva-pojasnila je Abramović.
Moderatorka programa bila je bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo.
U muzičkom dijelu večeri, pod dirigentskom palicom Dušice Cetković i uz klavirsku pratnju Ljiljane Dončić, nastupio je Gradski hor „Nikola Đurković“.
