.png)
Škrijelj: Ljubav i neraskidivu povezanost sa prirodom, iz duše preslikavam na platno
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Vjera Knežević Vučićević
Gošća Radio Bara i emisije „Sunčanom stranom ulice“ bila je Seada Škrijelj, umjetnica koja se već godinama bavi slikarstvom, učesnica brojnih izložbi u Baru i okruženju.
Na početku bih Vam zamolila za kratko predstavljanje – ko je Seada Škrijelj i kako ste se obreli u Baru? U pripremi za ovaj razgovor kazali ste mi da niste Baranka rođenjem.
-Rođena sam 1977. godine u Rožajama. Tamo sam završila osnovnu i srednju školu. Onda sam se zaljubila i upravo me ljubav dovela da živim u Baru. Ovdje sam već 27 godina.
Majka sam tri sina. Oni su već odrasli… Slikanje je moja ljubav, a iako cijeli život živim umjetnost, slikanjem se ozbiljno bavim poslednjih pet-šest godina.
Čime se, osim slikarstva, bavite, šta Vam ispunjava dane i premet je Vašeg interesovanja?
-Prije svega, majka sam, supruga, pa onda slikarka. Volim prirodu, svakodnevno provodim vrijeme u prirodi. Nekada petnaest minuta, nekada pola sata, ili sat, ali sam izuzetno povezana sa prirodom koja mi daje posebnu energiju i inspiraciju.
U kom dobu ste primijetili da posjedujete umjetničku crtu i da li je okolina, uz pretpostavku da se to desilo u vrlo mladim godinama, pozitivno reagovala i vjerovala u Vas?
-Još kao sasvim malo dijete sam pokazivala talenat za crtanje. Nekako, čim sam došla u kontakt sa olovkom, znala sam da crtam, to je kod mene bilo tako prirodno i lako. Nastavilo se i tokom školovanja, pa su prvo učitelji, a potom i nastavnici primjećivali ukojoj mjeri su moja ljubav prema umjetnosti i talenat izraženi.
Podržavali su me. Bila sam član sekcija, učestvovala na školskim izložbama, priredbama. Velika ljubav prema umjetnosti nije se svela isključivo na likovne okvire – bavila sam se i folklorom, plesom, pjevala sam u horu…
Umjetnost je odredila moj put, pa tako danas mogu reći da živim umjetnost.
Koji su najčešći motivi Vaših radova?
-Najviše slikam masline. Nekima je to, možda, čudno jer dolazim sa podneblja na kome rastu četinari. Kada sam stigla u Bar i započela život ovdje, prvi susret sa maslinjacima je na mene imao magično dejstvo.
To već decenijama traje, pa tako i danas kada se nađem u nekom maslinjaku, osjetim njegovu čar i prožme me posebno zadovoljstvo. Drevno stablo u meni rađa inspiraciju za nova djela, osjetim posebnu energiju, sreću…
Kada sam počela da slikam na platnu, vrlo kratko vrijeme je bilo dovoljno da maslina postane moj najdraži motiv. Brzo sam shvatila da je upravo to ono što meni najviše „leži“, što mi se najviše sviđa.
Koje tehnike koristite?
-Tokom godina bavljenja slikarstvom, koristila sam razne tehnike. S obzirom da sam samouka, dosta sam istraživala. Naravno, olovka je uvijek tu, a sada najviše radim tehniku akril na platnu.
Iskustvo sam stekla učešćem na brojnim kolonijama, tokom kojih sam shvatila da mnogo brzo slikam, pa mi je za rad neophodno upravo to brzo sušenje koje je moguće postići isključivo akrilom.
Ispravite me ako griješim, ali mislim da posljednjih godina nije bilo kolektivne izložbe organizovane u Baru, da Vi niste učestvovali. Podsjetimo na kojim ste sve izložbama predstavili radove?
-Prvu samostalnu izložbu sam imala u Baru, u restoranu „Stara čaršija“, a pod okriljem desetodnevne likovne kolonije. U pitanju je regionalna kolonija „Stari most“ koja se održava godinama.
Tu sam dobila nadahnuće za dalje. Za taj događaj sam posebno emotivno vezana, jer su mi izložbu priredili prijatelji i porodica. Svoj rad sam predstavila i na, sada već prepoznatljivom i popularnom „Street in art“-u, kojeg je pokrenuo poznati barski umjetnik Vlado Iličković.
U okviru projekta NVO “Bijeli ljiljan” iz Rožaja, prošle godine sam učestvovala na događaju pod nazivom „Sevdah“ organizovanom u Galeriji „Velimir A. Leković“. Selektor postavke je bio umjetnik iz Rožaja Aldemar Ibrahimović.
Izlagali ste i u Kući maslina. Vaši radovi su tu, rekla bih, nekako „svoji na svome“.
-Baš sam srećna što su tamo. Direktorica Marija Markoč je vidjela moje slike na likovnoj koloniji organizovanoj u sklopu „Maslinijade“.
Podrazumijeva se da sam slikala maslinu, pa smo došle na ideju da u taj prelijepi prostor donesem i izložim i ostale radove kojima je tema maslina. To je dragocjena prilika da ljudi mogu da vide šta radim.
Gdje biste voljeli da se u narednom periodu nađu Vaši radovi?
-Iskreno, nisam puno razmišljala o tome. Voljela bih da prvo obiđem Crnu Goru, da se u našoj državi predstavim kao umjetnik, pa potom i u regionu.
Koja Vam je do sada najdraža izložba na kojoj ste učestvovali, gdje ste se najljepše osjećali i najviše bili ponosni na sebe kao umjetnicu?
-Bila sam srećna na kolektivnoj izložbi u Galeriji „Velimir A. Leković“, zadovoljna što sam imala priliku da u tom lijepom prostoru predstavim svoje radove.
Koliko vremena treba, s obzirom da ste maloprije kazali da brzo slikate, da nastane jedno umjetničko djelo sa Vašim potpisom?
-Zavisi od detalja. Platna na kojima je motiv maslina, zaista brzo radim. Mislim da je to iz razloga što iz mene jednostavno isijava energija koje masline pobuđuju u mom biću.
Obično sliku koju radim akrilom, pa i ako je većih dimenzija, završim u roku od tri-četiri dana.
Šta je najveći izazov u slikarstvu, iz Vaše vizure?
-Po mom mišljenju, najveći je izazov prenijeti emociju na ljude koji stanu ispred platna i pokušavaju dokučiti vašu umjetnost. Najveća mi je satisfakcija kada neko, gledajući moju sliku, kaže da osjeća energiju, ljepotu.
Tada me preplavi sreća, jer znači da sam uspješno odgovoril na ono što pred sebe postavljam kao cilj – a to je da prenesem što osjećam.
Šta biste voljeli da naslikate, a još se, možda, niste usudili?
-Ranije sam više „preslikavala“. Sada samo stanem ispred platna i slikam ono što je u tom momentu u meni.
Ne posmatram više maslinu da bih je naslikala, sada radim misleći o bojama, svjetlosti, kako da na najbolji način masline koje su u duši, rasporedim po platnu.
Ko Vam je najveća podrška?
-Porodica. Moj muž, naravno. Da nije njega, možda ne bih bila u prilici da radim ono što volim. Mnogo je bitno da bračni drug bude podrška da budete svoji, da radite ono što vas čini srećnim. Potrebno je da vam neko daje snagu, energiju i, najviše, ljubav.
Kakvi su Vam planovi za naredni period?
-Imam ideju da otvorim neku vrstu art studija u užem gradskom jezgru, gdje bi ljubitelji umjetnosti bili u prilici da posmatraju kako teče moj stvaralački proces.
I, za kraj, gdje ljubitelji slikarstva mogu, dok ne ostavarite tu ideju, a vjerujem da hoćete, uživati u djelima Seade Škrijelj? Moraju li čekati kolektivne ili, nadajmo se, samostalnu izložbu?
-Svakako da želim i samostalnu izložbu, a do tada, osim slika izloženih u Kući maslina, moje radove zainteresovani mogu pogledati na mjestu gdje oni nastaju – u prelijepom ateljeu koji se nalazi na spratu vrtića u naselju Polje-.
- Tagovi:
- Bar
- Maslina
- Izložba
- Galerija
- Seada Škrijelj
