Bar, Crna Gora
27 Dec. 2025.
post-image

Izložba u Berlinu – lijepo priznanje Miju Mijuškoviću

Izvor: Barinfo

Autor: Milan Vujović  

Istaknuti crnogorski vajar, Sutomoranin Mijo Mijušković dobio je još jedno veliko međunarodno priznanje. U Galeriji modernih umjetnosti “Fora” u Berlinu otvorena je njegova samostalna izložba. Izloženo je tridesetak Mijovih radova.

Organizatori izložbe su prilikom boravka u Suvom potoku, gdje vajar godinama živi, odnijeli 43 rada, od kojih su neki otkupljeni za stalnu postavku. Mijušković je bio učesnik i prethodne kolektivne izložbe u ovoj berlinskoj galeriji, na kojoj je radove izložilo oko 40 umjetnika iz čitave Evrope.

 Njemci, koji su oduševljeni Mijovim skulpturama, imaju velike planove i prva naredna destinacija njegovih radova trebalo bi, ako dozvoli korona, da bude Moskva, a izložba će, potom, ići i u druge evropske gradove.

-Ne radujem se, naravno, izložbama i uspjesima kao nekad, ali ovo je, zaista, veliko priznanje. Kad neko ko se razumije u likovnu umjetnost i skulptorstvo, sa tolikim oduševljenjem govori o vama i vašim radovima, onda vam, htjeli vi to ili ne, srce poskoči, bez obzira što bi sada trebalo da miruje-uz osmjeh kaže Mijo, aludirajući na svoje godine.

Veliki vajar, naime, idućeg 31. maja puni 90 godina i to je prava prilika da mu se Bar na adekvatan način oduži i obilježi njegov rođendan, ali i jubilej crnogorske likovne umjetnosti.

Možda bi to bila zgodna prilika da se realizuje davna ideja o zdanju u kojem bi se našli njegovi reprezentativni radovi. Nije važno da li je to prostorija u okviru Kulturnog centra Bar ili neka druga, prigodna, ali bi na taj način bili sačuvani radovi velikog umjetnika, a Bar bi dobio atraktivni kulturni, pa turistički kutak.

Mijušković se odavno skrasio u sutomorskom naselju Suvi potok. Tamo, visoko u brdima, podno Sozine, gostoljubivi dom vajara koji bi za pola godine trebalo da zagazi u desetu deceniju, “čuvaju“ stotine njegovih skulptura od finog kamena, čvornovatih maslina i drugog plemenitog drveta.

 Ipak, ovaj svojevrsni muzej pod otvorenim nebom, osuđen je na propadanje. Skulpture zbog kojih je Mijo dobio brojna priznanja, pa i Trinaestojulsku nagradu 1992. godine, moraju da se izmjeste dok je još vrijeme.

Ko god od nadležnih pomogne da se vajarevo životno djelo – muzej pod otvorenim nebom, pretoči u institucionalni projekat, u neku vrstu “Kuće Mija Mijuškovića“, učiniće, bez sumnje, pravu stvar za crnogorsku kulturnu baštinu i njeno nasljeđe.