.png)
Žegura: Radio je medij slobode
Izvor: Pobjeda
Autor: Milovan Marković
Foto: Privatna arhiva
Povodom Svjetskog dana radija koji je nedavno obilježen, osnivač i urednik onlajn radija „Bruškin“ Tomislav Žegura pričao je za Pobjedu o njegovom značaju danas, posebno u digitalnoj eri koja je postala naša realnost.
Podsjeća da su tehnološke promjene dovele i do formiranja internet radio-stanica koje, kako kaže, sa mnogo manje resursa, novca i sveukupnog materijalnog ulaganja mogu biti podjednako učinkovite kao i zemaljske (FM i AM).
Međutim, naglašava Žegura, sve to može imati i drugu stranu...
Kako biste opisali značaj radija danas, posebno u ovoj digitalnoj eri koja je naša realnost?
-Pa, ako pričamo o značaju radija, možemo govoriti o ličnom i društvenom značaju. S ličnog aspekta, jako volim radio, prije svega muzičke stanice koje su uspjele da mi ispričaju mnoštvo muzičkih, kulturoloških priča i predstave nove narative o svijetu i životu, potpuno drugačije od naučenih.
Još u djetinjstvu imali smo nekolicinu radio-uređaja u kući, te je okretanje točkića i traženje zanimljivih radio-stanica, prije svega inostranih, bio čest slučaj uz, naravno, neizbježan gramofon.
Baš poput knjiga, priče i muzika sa radija zamišljale su se neometane vizuelnim aspektom koji je zavladao kasnije. S društvenog aspekta, radio je uvijek predstavljao mnogo veću oazu slobode.
On je donosio mnogo direktnije uvide, a tako je i danas. Televizije su u potpunosti kontrolisane, internet sve više, a radio bi našao način da se uvijek provuče, čak i kad to najmanje očekujete.
Još prije više od dvadesetak godina prognoze za budućnost radija nijesu bile sjajne. Ali, evo ga – tu je, još uvijek značajan, sa sve više zainteresovanih slušalaca. Digitalne tehnologije su tu samo uticale na tehničkom nivou.
Da li se i koliko radio prilagodio tehnološkim promjenama posljednjih decenija?
-Radio je svakako išao u korak sa tehnološkim razvojem, koji je doprinio bržoj i lakšoj montaži, pogodnoj čak i za kućne uslove, a što je omogućilo velikom broju ljudi da snimaju sopstvene radio-emisije uz kvalitet gotovo jednak najprofesionalnijim, naravno, ukoliko je dobro izvedeno.
Uz to, najpopularniji oblik tehnološkog razvoja je što se emisije mogu okačiti na raznim platformama za slušanje na odloženo. Time smo i dobili danas popularne podkaste, gdje se termin malo odaljio od prvobitnog koji je značio baš to, odloženo slušanje.
To je suprotno „broadcast“-u, tj. emitovanju uživo. No, svakodnevna terminologija smjestila ih je u domen jedan na jedan intervjua, češće i u video-formi, što je opet neka druga priča.
Tehnološke promjene dovele su i do formiranja internetskih radio-stanica koje, sa mnogo manje resursa, novca i sveukupnog materijalnog ulaganja, mogu biti podjednako učinkovite kao i zemaljske (FM, AM) radio-stanice, a nemaju potrebu za tako velikim skalamerijama od opreme.
Međutim, isti tehnološki razvoj ima i drugu stranu. Radi bržeg popunjavanja programa isključite radijske urednike i postavite neku „random“ rotaciju muzike ili sličnog sadržaja, pa kad su emisije loše sklepane, sa polupismenim autorima, ne pomaže ni tehnika, niti sav internet ovog svijeta.
Znači, tehnologija može biti mač sa dvije oštrice, a obje su, reklo bi se, u našim rukama.
Što radio danas čini jedinstvenim medijem u poređenju sa televizijom, internetom i društvenim mrežama, koje preuzimaju primat?
-Radio je medij slobode. Odnosno, može biti, naravno, ako se tako postavi. Čini mi se da je baš u ovom vremenu digitalnih tehnologija ostao najslobodniji medij.
Televizija je previše okupirala naš vizuelni prostor i sumanut broj TV kanala i stanica ju je potpuno obezvrijedio. Internet bi, prije svega, trebalo više da bude alatka za plasiranje sadržaja, obrazovanja i zabave, a ne sam sebi svrha, dok su društvene mreže mačevi sa 1000 oštrica, od kojih radio najmanje zavisi.
Iz ličnog iskustva, već sad dugogodišnjeg, shvatio sam da možete imati jako uspješne društvene mreže za vaš radio, bilo da su u pitanju Fejsbuk, Iks (nekada Tviter) ili Instagram, ali ništa ne garantuje da će lajk proizvesti klik na vašem radiju. U slučaju Iksa i Instagrama posebno.
Jer, nekako, sve što se desi na društvenim mrežama - ostaje na društvenim mrežama koje, u krajnjoj liniji, mogu biti sporedan produkt vaše radio- stanice ukoliko vam je do toga stalo.
Radio-stanice se puno bolje šire, dijele i promovišu na nekim, isključivo radijskim, pomoćnim platformama. „Radio Garden“ mi tu prvi pada na pamet.
Kako su striming platforme i podkasti uticali na tradicionalni radio? Da li ih vidite kao prijetnju ili priliku? Kakva su Vaša iskustva?
-Korporacije više vole robotizovane sadržaje, kojima se lakše zaglupljuju mase, kao i nepismene urednike koji sigurno neće izazvati društvenu promjenu. Ili možda hoće, ali u vidu pobune i potpunog nepovjerenja takvim medijima.
Mislim da se to sad u našem regionu dešava. Još čekam trenutak izlaska iz komformiz(a)ma, kad će ljudi sami isključiti i odbiti pretplatu za loše sadržaje. Od platformi za postavku radio emisija najčešće se koriste „Mixcloud“ i „Soundlcloud“, od kojih je ovaj drugi bolji i pregledniji.
Radio Bruškin, onlajn radio stanica, foto: Printskrin
Da li se publika radija promijenila u odnosu na prošle decenije i, ako jeste, na koji način?
-Na to pitanje je vrlo teško dati pravi odgovor, jer neka istraživanja nijesu rađena, pa ostajemo na tome šta ja ili neko drugi o tome misli. Meni se čini da se novijih nekoliko generacija ponovo okreće radiju.
Pogotovo kvalitetnim radijskim emisijama i sadržajima, jer je u svakom vremenu potreban neki „filter“ koji će da ukaže, usmjeri i ponudi. U jednom trenutku radio je bio samo izgovor za slušanje nečega u automobilima, dok bi kod kuće od jutra do mraka „gorjela“ televizija.
Internet i tehnologije su ponajviše to stanje promijenile. I dobro je što je tako. Koliko sam ja upoznat, nekada davno su ljudi slušali radio prenose koncerata, pa su se ti koncerti presnimavali na kasete i čuvali.
Volim da sakupljam koncertne snimke sa radio-prenosa, od nekih šezdesetih pa do danas. Na sopstvenom radiju jako volim da ih emitujem. Ne volim da se vodim time šta tamo neka publika voli, već uređujem program na osnovu onoga što ja volim i smatram potrebnim.
Obično se to i nekome svidi, te zato i mislim da publika sve vrijeme reaguje na ponuđeni sadržaj.
Da li mislite da će radio opstati kao medij i u narednim decenijama i u kom obliku/formi?
-Radio će sigurno opstati, a oblik i forma će se vjerovatno mijenjati sa tehnologijama. Prije deset godina mogli smo zamisliti internet radio, ali ovakav uticaj društvenih mreža baš i nijesmo.
Pa kako se tehnologija jako brzo razvija, puno brže od ljudskih prava, teško je zamisliti kakva će baš biti dostupna, tj. hoće li to biti internet u našim glavama ili ćemo se vratiti na točkiće. U svakom slučaju, kakve god platforme budu, nadam se da će se ljudi opredijeliti za autorski, kvalitetan sadržaj.
Što bi radio-stanice trebalo da rade kako bi privukle mlađe generacije da se on održi. Može li u budućnosti i u kojoj formi neki AI radio-bot zamijeniti radio- stanicu i radijskog voditelja, producenta, di-džeja, s obzirom na to da se muzika već uveliko pravi preko raznih AI platformi?
-Mlađe generacije same pronalaze svoje puteve, kombinujući nove tehnologije i sopstvene ideje. Što god kompanije ili urednici ponude mladima, to im se može, ali i ne mora svidjeti. Mislim da ne bi trebalo da se pravimo sveznajući po tom pitanju.
Oni ipak to najbolje znaju. Omladinska emisija, tj. sadržaj koji prave mladi ljudi, a koju bih toplo preporučio svim slušaocima je „Zeleni Kačket“. Što se tiče AI-a, mislim da se taj odgovor provukao ranije kroz pitanje da li muzički urednik ili ne.
Vrijeme će to najbolje pokazati. Zasad ćemo ipak biti na različitim obalama. Mogu samo da mu mahnem i doviknem onu Rambovu: „Alo, molim, RADIO ja te volim!!!“-.
- Tagovi:
- Mediji
- Kotor
- Tomislav Žegura
- Radio
