Milica Lipovac: U meni se uvijek borila dva vuka - pisac i novinar (VIDEO)
Izvor, foto: RTCG
Autor: Igor Pejović
-Stanje medija generalno u svijetu nije dobro, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori, Americi ili Danskoj. Mediji i tamo nastavljaju da imaju problema sa senzacionalizmom, konzumerizmom, pritiscima i prijetnjama-ovako u emisiji "Mladovanje" na Televiziji Crne Gore (TVCG) stanje u medijima opisuje Tivćanka Milica Lipovac, koja je, nakon osnovnih studija u Podgorici, master novinarstva završila u Zagrebu.
Ova mlada novinarka, koja je stažiranje i praksu završila u nekoliko crnogorskih medija, među kojima je i crnogorski Javni servis, kaže da su se u njoj oduvijek borila “dva vuka, jedan pisac, drugi novinar”.
-Doduše, imam prosvjetne radnike u porodici, pa mi se taj dio upisivanja crnogorskog jezika, koji sam primarno željela, nije uklapao u planove.
Na kraju sam razmišljala i shvatila da sam radoznala, da želim biti prva informisana, da želim nametati svoje mišljenje i komunicirati s ljudima-kaže Milica.
Uvijek željela otići van Crne Gore
Nakon osnovnih studija novinarstva u Podgorici odlazi na master u Zagreb jer je, priznaje, uvijek željela otići iz Crne Gore i vidjeti kako je živjeti u drugoj državi.
-Bilo mi je bitno da je diploma Evropske unije, jer sam htjela sebi otvoriti vrata za posao u inostranstvu.
Bile su opcije Italija, Slovenija, Velika Britanija, ali nakon savjetovanja sa profesoricom odlučila sam se za Zagreb.
Kako živim u Boki, bio mi je blizak taj mentalitet, i prosto sam mislila da ću se osjećati kao kod kuće-kaže naša sagovornica.
Zanimalo nas je i koja je to najveća razlika između podgoričkog i zagrebačkog fakulteta.
-Meni je najočiglednija razlika bila veličina fakulteta. Nije tamo to najveći fakultet, ali je bio veći od podgoričkog.
Nedostajao mi je taj ličniji odnos profesora prema studentima, jer nas je u Podgorici bilo 20-30 na godinu, i to je drugačiji odnos-priča Milica.
Nakon mastera u Zagrebu vraća se za Crnu Goru, ali ne, kako kaže na duži period:
-Odlučila sam da nakon mastera napravim pauzu od godinu dana, da se oprobam u drugoj profesiji koja me zanimala, a to je turizam. Povratak u Zagreb nije isključen, već upravo suprotno-.
U Crnoj Gori nije bila tri godine, ali se, kaže, za to vrijeme Podgorica promijenila na bolje.
-Življa je, interesantnija, ima više prilika, nekako je bolja destinacija za studente.
Što se tiče Zagreba, veća je ponuda Erasmus plus projekata i prilika za usavršavanja u inostranstvu, a prednost su i studentski ugovori koje imaju, da se oni mogu zaposliti i raditi bilo koji posao, ali je fokus da se ispoštuje svaka obaveza studenata, a tiče se njihovih obaveza na fakultetu-navodi Milica.
Na pitanje koliko je jedan prosječni zagebački student upućen u dešavanja u Crnoj Gori, Milica odgovara:
-Dosta slabo su verzirani na dešavanja u Crnoj Gori. Dobijala sam svakakvih pitanja, i mislim, drago mi je da su bili zainteresovani.
Informacije koje su znali su bile informacije koje su jako odjeknule u regionalnim medijima.
Na primjer, kad sam došla u Zagreb aktuelna je bila promjena vlasti, znali su za nerede na Cetinju, ali nijesu mogli ući u dublji kontekst situacije.
Pa sam morala objašnjavati, i to mi je bilo iznenađenje - nedostatak znanja o državi pored njih-.
Nije se pokajala što je izabrala novinarstvo
Problemi mladih i studenata u Hrvatskoj su, kaže, jako slični onima u Crnoj Gori, a jedan od najvećih u svakoj državi i gradu su cijene privatnog smještaja.
-Sjećam se da je bio poseban talas studentskog nezadovoljstva menzama.
I sezonski poslovi koji su, čujem od hrvatskih studenata, nedovoljno plaćeni zbog čega oni idu iz Hrvatske, što za posljedicu ima druge probleme, dolazak strane radne snage...-kaže Milica.
U Hrvatskoj je, kaže, dobro to što imaju više studentskih medija, u kojima se studenti s vremena na vrijeme uspijevaju oprobati u medijskom prostoru.
Što se nje tiče, kaže, najviše je fokusirana na ljudska prava u najširem smislu, politiku, kulturu.
Nije se, kako navodi, pokajala što je odabrala novinarstvo, ali je bilo momenata kad je razmišljala “zašto mi je ovo trebalo”.
-Jer nije laka profesija, ali nema lake profesije.
Onima koji bi upisali novinarstvo bih savjetovala da uče gramatiku svog jezika, da traže iskustvo, praksa je najbitnija i na kraju bih tražila da ne budu novinari sistemskih glasila i da se tome odupru koliko mogu-poručuje Milica.