 (1).jpg)
.jpg)
“Od svih droga, more je najopojnije”
Autor: Veselin Pantović
Foto: Privatna arhiva
“Od svih droga more je najopojnije”
Jože Horvat, moreplovac
Još od ranog djetinjstva sam se “navukao” na ovu vrstu droge. Krajem sedamdesetih sam kao dječak sa “društvom iz kraja”, išao na pecanje na današnji dio vezne obale gata V.
Pribor za pecanje se sastojao od malog plastičnog motovila sa desetak metara najlona i svezane dvije udice, koji smo kupovali na trafici.
O štapovima, upredenici, varalicama i ostalim savremenim načina pecanja nije bilo govora.
Uz diskretan miris gradske kanalizacije koji se miješao sa opojnim mirisom mora, pecali smo nezaobilazne špariće, bukve i širune.
Kasnije smo sa mnogo manje uspjeha pecali i “lukave cipole iz porta”.
Početkom devedesetih, u ono ludo vrijeme ratova, sankcija i nemaštine kada se lako gubila glava ali i duša, more je, mnogima od nas, sačuvalo duševni mir i za to mu vječno hvala.
U gomili loših vijesti о ljudskim stradanjima, beznađu, galopirajućoj inflaciji, kada se raspadala do tada uzorna država Jugoslavija, jedinu utjehu mi je predstavljao odlazak na more i pecanje.
Jer kao što neko lijepo reče: “Život je onaj dosadni dio između dva pecanja”.
U to vrijeme sam dao svu svoju ušteđevinu i kupio Elanovu “Pasaru”, uparenu sa čuvenom “pentom” Tomos 4. I život je mogao da počne!
Naravno, po registraciji barke, odmah sam dobio komunalni vez. U to vrijeme se u Marini vezalo ne više od stotinak barki, uglavnom “Dalmatinki” i “Pasara” koje su profesionalni ribari, i mi ljubitelji mora, pecanja i ronjenja koristili u toku čitave godine.
Sve barke su bile vezane na prva tri gata Marine dok su ostali gatovi bili prazni. Slobodne vezove barska omladina je koristila za igranje vaterpola i kupanje.
Kako tada tako i danas. More je postalo stil života. Skoro sve aktivnosti se upravljaju prema njemu.
Prvi dio godišnjeg odmora se obavezno uzima krajem maja kada obali prilazi najpoznatija “plavuša” svijeta, skuša kao i čuveni majski ukljati (danas mi se čini da se ribe više ne služe kalendarom).
Drugi dio krajem septembra-kada se na udici mogu naći lampuge, feluni, palamide, trupci i drugi predatori.
U ljetnjim mjesecima, kada gužve u u saobraćaju i gradu postanu nepodnošljive, jedino mjesto gdje čovjek može da se osami i da sabere svoje misli je more.
Jer “kada dugo gledate u more, počinju da vam nedostaju ljudi, a kad dugo gledate ljude, počinje da vam nedostaje more”, kao što to lijepo napisa Haruki Murakami. More je balans.
Ubrzo, pojavom “Rusa” u Crnoj Gori, dio vezova uprava Marine je dala na upravljanje trećim licima.
Do tada, slobodne vezove su počele da popunjavaju jahte, jedrilice i brodići, koje smo sa čežnjom posmatrali maštajući da i mi nekad postanemo vlasnici nečeg sličnog.
Od prije desetak godina vidne su promjene i u strukturi plovila na komunalnom vezu.
Drvene i plastične barke sve više zamjenjuju gliseri i plovila sa motorima od po nekoliko stotina konja.
Cijena i ovih plovila kao i svrha njihove upotrebe, više priliče vezu u Porto Montenegro nego komunalnom vezu u Baru.
Njihovi vlasnici preferiraju “vjetar u kosi” i miris benzina a manje sport i rekreaciju kao što piše u registraciji moje Pasare u rubrici “Namjena plovila”.
Zbog svega ovog, polako je počela u meni da tinja sumnja da će i moju Pasaru istisnuti na obalu neki gliser od 300 konja ili “fensi” fišerman.
Moje slutnje su se ubrzo obistinile kada sam saznao za novi “Pravilnik o uslovima i kriterijumima za ostvarivanje prava na korišćenje komunalnog veza”.
Neke odredbe u ovom pravilniku su krajnje diskutabilne.
Na primjer u članu 5, ovog Pravilnika piše: “ U slučaju jednakog broja bodova, prednost na Rang listi se ostvaruje prema vremenu podnošenja zahtjeva, na način što se prednost na Rang listi daje ranije podnešenom zahtjevu”???
Zašto korisnici komunalnih vezova koji ih koriste preko 30 godina ne bi imali prednost u odnosu na one koji su to postali u zadnjih par godina?
Pa i u obračunu ličnog dohotka postoji termin - Minuli rad.
No, raduje činjenica da su neki mlađi ljudi i moji istomišljenici u ljubavi prema moru i pecanju, osnovali NVO “Komunalni vez”.
Motiv osnivanja ove NVO je borba za pravednu raspodjelu komunalnih vezova u barskoj marini. Ova NVO već broji preko 50 članova.
Bez razloga, srušen je Zombi, moja omiljena kafana kraj mora, sva igrališta na kojima smo se igrali kao djeca zauzele su višespratnice i skladišta, mediji nas stalno truju dnevnom politikom.
I šta je jedino preostalo? More! A za njega se vrijedi boriti. Jer more je život, a život je more.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
