Podgorica: Promovisana knjiga poezije Igora Remsa
Foo: Privatna arhiva
Poslije promocije posljednje pjesničke knjige Igora Remsa u Beogradu, poetski glas barskog pjesnika se čuo i u Podgorici.
O pjesničkoj knjizi “U znoju tišine/Pesme iz karantina” u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” govorili su književni kritičari Jovanka Vukanović i Milorad Durutović.
-Jedan od značajnih valera pjesničkog izraza Igora Remsa pronalazimo u sadejstvu piščeve impresije i meditacije, čiji uzajamni refleksi, po pravilu, vrhune dovršenu sliku svijeta o kojem govori.
Čak i kad se taj svijet reflektuje kao prolaznost, u sporadičnim i parcijalnim elementima, ili kroz zagonetno tajanstvo svoje bezgraničnosti, pjesnik ga notira prvenstveno kao objektivnu datost, i ne pokušavajući da je filtrira kroz sukob ili negaciju.
Najčešće je to mirna, stoička misao, katapultirana ka čitaocu, sugerišući ponekad da se radi o podrazumijevajućoj saglasnosti sa činjenicom da je taj zemaljski kosmos, kao i onaj viši univerzum, u kojem se rađamo i umiremo, tu stvoren daleko prije nas, i da će kao fakat, trajati i poslije nas-istakla je Vukanović.
Durutović je naglasio da ne treba zanemariti ni podnaslov knjige-“Pesme iz karantina”-jer je “njegov pragmatički potencijal očigledan”, a zatim nastavio:
-Izgleda da je iskustvo potonje pandemije, ljupkog naziva Korona ‒ više astronomskog nego medicinskog podnaziva Kovid 19 ‒ dalo zamaha književnoj produkciji i kod nas, i u svijetu.
Nije to slučajno, pogotovo kada je o pjesnicima riječ, jer oni život sagledavaju sa više gustine.
Igor Rems nije zapao u jeres poetskog naturalizma.
Globalna nelagoda, povremeno i histerija ‒ ezgzistencijalna i socijalna‒ koja je došla kao pratilac pandemije, u imaginaciji ovog pjesnika otvorila je prostor za obradu veoma složene metafore, čak i filozofeme zatvorenost/zaključanosti/karantina.
Suočen sa opasnostima koje vrebaju spolja, bivajući pozvan, kao tušta i tma drugih stanovnika ove planete, na socijalnu izolaciju, karantin, naš pjesnik nije odustao od svojih pjesničkih lutanja, hodočašća i hododarja, već samo dublje zaronio unutra, u sebe, u sopstvo, u samorefleksiju, ali znajući da gornje spratove naših života, nebesa sâma, ne podliježu medicinskim i socijalnim sankcijama-.
Promociji je prisustvovao i Remsov prijatelj iz karantina Haris Turusković- Prevlački kojem se autor emotivno obratio i podsjetio na jedan, ne baš prijatan dio života svih nas.
