Kalamperović: Sa Velikog Pijeska veći prihodi Baru od boravišne takse nego od Sutomora
Izvor: Časopis “Glas Mrkojevića” br. 5
Autor: Radomir Petrić
Foto: Privatna arhiva
Planove kompanije koji obuhvataju i gradnju hotela sa pet zvjezdica na Ponti, lična biznis iskustvai vizije razvoja Velikog Pijeska i Mrkojevića, za „Glas Mrkojevića“ predstavio je Elvir Eki Kalamperović, direktor DOO „Kalamper“.
Ugledni mrkovski i barski privrednik i humanista sa zadovoljstvom se odazvao našem pozivu za razgovor, ističući da redovno prati i štampano i onlajn izdanje „Glasa Mrkojevića“.
-Naravno da pratim „Glas Mrkojevića“, hvala Bogu da imamo jedno takvo izdanje koje mnogo znači za naše ljude, za dijasporu i za grad, i da imamo non-stop fokus na Mrkojevićima, aktuelnim dešavanjima i svemu ostalom.
Imam veoma pozitivno mišljenje o angažmanu „Glasa Mrkojevića“ i želim vam puno uspjeha u daljem radu.
Pred nama je nova sezona na kojoj počiva skoro cjelokupna privreda Mrkojevića. Kako je dočekujemo? Koliko se ozbiljno radilo ovdje između dvije sezone u smislu poboljšanja infastrukturnih i smještajnih uslova?
-Imamo dva stanovišta kada je u pitanju turizam na Velikom Pijesku.
Što se tiče infrastrukture, u posljednje dvije–tri godine konačno je stavljen akcenat na Veliki Pijesak i uradilo se mnogo dobrih stvari, od vodovoda, do proširenja i asfaltiranja ulice koja sa magistrale vodi do našeg hotela.
Možemo slobodno reći za tu proširenu ulicu da na Crnogorskom primorju nemamo tako komforan prilaz plaži.
Nema više kamiona za dovod vode, nema zastoja, to sada funkcioniše dobro.
Trenutno se na drugoj strani Velikog Pijeska radi trafostanica koja će nam mnogo značiti, jer smo ljeti svi bili prikačeni samo na jednu trafostanicu.
Jako je bitno da se proširi i ta druga ulica, od Brkanovića do plaže. Tu je veliki problem eksproprijacija jer je mnogo kuća na ulici, što odugovlači procese.
Što se tiče turizma, na Velikom Pijesku svakako ima budućnost: imamo toliko izgrađenih objekata, dolaze ljudi sa svih strana svijeta, sezona je iz godine u godinu duža i tako veći broj turista boravi kod nas.
To je za ugostitelje dobro, ti ljudi troše novac na Velikom Pijesku, velike su i turističke takse.
Bitna je informacija da se zadnjih nekoliko godina boravišna taksa u barskoj opštini najviše prihoduje sa Velikog Pijeska, čak više i od Sutomora, i to je dokaz da smo na dobrom putu.
Loša strana ove priče je da je na Velikom Pijesku mnogo kuća koje su izgrađene nelegalno, bez reda i pravila, samim tim i ne možemo trenutno da očekujemo visokoplatežnu klijentelu koju bismo mogli dovoditi, koja želi da plati sobu i 500 eura.
Naš hotel na Velikom Pijesku je najskuplji. Već 15 godina smo u ugostiteljstvu, počeli smo s prvim apart-hotelom pa smo došli na ideju novog luksuznog hotela.
Kupili smo tada veliku zemlju i otvorili Kalamper hotel & SPA koji i dan-danas, poslije osam godina od otvaranja, pomjera standarde na Barskoj rivijeri.
Kad smo počinjali taj projekat, dok smo radili enterijer, eksterijer, ljudi su se pitali što se toliki novac ulaže na Velikom Pijesku i da li će to biti isplativo.
Iskustvo govori da je to isplativo. Savjet svakome ko se bavi turizmom, posebno u našem kraju – lokacija je broj jedan, a kvalitet usluge broj dva.
Kad se to poklopi, na kraju je isplativo za investitora, a korisno za zajednicu.
Koji su glavni problemi sa kojima se suočavaju turistički radnici na Velikom Pijesku?
– Kanalizacija je osnovni, veliki problem.
Kad je već rađen prilaz plaži sa jedne strane i kad tada nije urađena kanalizacija, sada kada treba da se radi druga strana biće sve veći i veći problem kada dođe do novih raskopavanja.
Iskreno, tu ne možemo puno očekivati, rješavamo to kao što smo funkcionisali toliko godina, borimo se naročito tokom zimskog perioda – čiste se objekti, septičke jame, tako pokušavamo da u pripremi sezone nekako sve održimo u redu.
Što se tiče čistoće morske vode, s obzirom na to koliko je kuća u obalnom dijelu možemo se pohvaliti da su nam izvještaji analiza vode uvijek pozitivni i to je jako značajno za naše goste.
Ne možemo se požaliti ni na komunalnu čistoću Velikog Pijeska ljeti, s obzirom na gužvu, broj ljudi koji tu borave i broj ugostiteljskih i privremenih objekata.
DOO „Komunalne djelatnosti Bar“ jako dobro radi taj posao u kapacitetima koje imaju, to je fino organizovano, dešava se da dođu i po dva puta dnevno.
Jedna od najbitnijih stvari u ovoj temi je da ljudi preuzmu odgovornost i da sami vode računa o svojoj kući, svom dvorištu, ulici ispred dvorišta, jer je zajednička briga o čistoći za dobrobit svih ljudi koji tu borave, a i onih koji se bave ugostiteljstvom.
Svijest se tu mijenja sporo, ali nekako se to nameće sve više, dokle god sami ne utičemo na te stvari niko drugi neće doći da nas nauči tome.
Takođe je veliki problem što nigdje nemamo kontejnere, prije su bili uz magistralu, ali ta je lokacija „ukinuta“ prije tri godine.
Mnogo kuća i objekata za izdavanje imaju otpad koji se drži u zatvorenim prostorijama ili se izbacuje na ulice, a samim tim se narušava ugled turističkog mjesta.
Dakle, neophodna je neka kontejnerska lokacija gdje bi ugostitelji, hotelijeri i izdavaoci privatnog smještaja mogli da donesu otpad iz svojih objekata, a da opet nije predaleko.
Sami smo sto puta htjeli da nosimo otpad na Možuru, ali nemamo zakonske mogućnosti za to. To su neke stvari koje treba osmisliti!
Čini se da je iz dana u dan na Velikom Pijesku sve veći problem i parking…
-Mimo kanalizacije i uređenja ulice od Brkanovića do plaže, po meni je parking najbitniji problem Velikog Pijeska.
Imamo dosta gostiju koji svojim automobilima dolaze na ljetovanje, a „divlja“ gradnja je, nažalost, dovela do toga da ljudi nisu razmišljali o parking prostoru i garažama, pa se sada dolazi u situaciju da se tako gube gosti.
Ja sam prije dvije godine kod predsjednika Opštine Bar Dušana Raičevića inicirao da se na bivšoj kontejnerskoj lokaciji na magistrali, gdje ima dosta prostora (tu je sada prošao i vodovod), napravi javni parking.
Da li će to biti privatno-javno partnerstvo ili će se dati u zakup nekome ili će biti javni parking – svejedno, važno je da se organizuju golferska vozila koja bi razvozila turiste koji će tu da borave tri–pet–sedam dana, a i goste koji dođu da se kupaju na Velikom Pijesku.
Svaki privatnik koji bi zakupio i uredio taj prostor mogao bi da ga dovede u stanje kvalitetnog servisa, sa stotinjak parking mjesta.
Tih četiri–pet golferskih vozila bi non-stop cirkulisala od parkinga do plaže, to nije velika distanca, a i svuda u svijetu se tako radi jer nigdje nema parkinga na samoj plaži.
Predsjednik Raičević mi je rekao da je na toj lokaciji većim dijelom zemlja u vlasništvu države i da je tu neki, da kažem problem, ali ideja ostaje.
Da li će se to pitanje riješiti ili ne, vidjećemo, svakako nam do rješenja situacije parking ostaje jedan od velikih gorućih problema.
Pomenuli ste potrebu mijenjanja svijesti: koliko ostale Vaše kolege iz turističke branšena Velikom Pijesku (i u Mrkojevićima uopšte) prate Vaš primjer unapređenja rada, koliko su svjesni da se kvalitet posluge i ponude mora stalno „dizati“ jer su turisti sve izbirljiviji?
-Nažalost, ne prate, i to je šteta kako za njih lično, tako i za cijelo naše turističko mjesto, a i za Bar i za državu. Nemamo kvalitet ponude i usluge na nekom visokom nivou.
Svakako se prati koliko-toliko, iz godine u godinu se može vidjeti da se na svakom objektu pomalo ulaže, da se renovira, da se usavršava bolja ponuda, ali definitivno treba još više volje sa njihove strane.
Na Velikom Pijesku samo naš hotel radi preko cijele godine i slobodno mogu reći da nam je to najbolji izbor koji smo napravili, jer smo odlučili da održimo hotel i sve ljude koje zapošljavamo preko cijele godine, što se pokazalo kao rentabilno.
Da ste u to vrijeme nekome rekli da će na Velikom Pijesku u novembru, decembru, januaru, februaru, martu biti gostiju, da je svakog vikenda hotel sto posto popunjen, a radnim danima od 50 do 70 posto, niko u to ne bi vjerovao.
Međutim, kvalitetom i raznolikom ponudom se pokazalo da i to može.
Šteta je što svi naši mještani, a i oni koji nisu tu, otvaraju ugostiteljske objekte desetog, petnaestog juna, i zatvaraju ih prvog septembra.
Dakle, čeka se i koristi samo „špic“ sezone.
U jednu ruku, to je razumljivo jer znamo da su svi ti prvi mjeseci teški i zbog radne snage i zbog troškova, ali, na drugoj strani, ranijim otvaranjem objekata produžili bismo turističku sezonu.
Klimatske promjene su očigledne, od maja je sve ljepše i ljepše vrijeme, i da se krene od prvog maja možda će se trpjeti finansijska nula ili blagi minus godinu ili dvije, ali kada gosti naviknu da je naše turističko mjesto skroz spremno od prvog maja i da radimo svi do prvog oktobra, počeće da dolaze ranije i imaćemo bolju popunjenost.
Eto, to je moj savjet za sve ugostitelje, hotelijere i vlasnike privatnog smještaja, da svi počnemo ranije da otvaramo objekte i da sezonu „otvaramo“ ranije, a ne da čekamo samo „špic“ sezone i da zatvaramo objekte čim prvi mali talas gostiju krene kući.
Za razliku od drugih u ovoj branši, Vi se ne žalite na nedostatak radne snage. Koji je recept za izbjegavanje glavobolje oko angažmana sezonaca, a, naravno, i stalnih radnika? I kako ocjenjujete raspoloženje mladih Mrkojevića za sezonski rad?
-Ovdje moram iskazati zadovoljstvo što se tiče Mrkojevića i dijela prigradskih naselja, treba da svi da budemo srećni što imamo omladinu koja definitivno ima radne navike, koja želi da radi, koja želi da nauči, i samim tim nemamo puno problema.
Mi sada (razgovor obavljen sredinom marta, opaska autora) u hotelu zapošljavamo 65 ljudi, a mogli bismo u martu i aprilu da obavljamo isti posao sa njih 40.
Međutim, mi kvalitetne ljude koje smo obučili, profesionalce, plaćamo i držimo tokom cijele godine zbog nivoa usluge, zbog obezbjeđenja osnovne radne snage u sezoni, i tako smanjujemo probleme sa sezoncima.
Na plažama i u sezonskim ugostiteljskim objektima koji ne zahtijevaju toliko profesionalnosti imamo djecu, omladinu, i to je ponos Mrkojevića, ponos svih!
Već u januaru smo krenuli sa pripremama zapošljavanja za 2024. popisivanjem stare radne snage, da vidimo ko ostaje, a ko ide.
Interesantno je da dosta omladine ljeti ide za Ameriku na „Work and travel program“, samo na mjesec–dva da bi doživjeli nova iskustva, naučili jezik, stekli neke druge navike.
To je prava stvar, to savjetujem svakome, sjutra ću i svojoj djeci.
No, od 80 sezonaca koje ćemo zaposliti ovog ljeta, pet do sedam pozicija profesionalaca su nam ostale upitne, sve smo ostale zaokružili, i to je dobra strana.
Moram i tu savjetovati ugostiteljima da ispolje strpljivost, jer ta djeca sezonske poslove počinju da rade sa 16 ili 17 godina, ne možemo od njih odmah očekivati profesionalnost i toliko spretnosti, moramo da im damo prostora da se nauče.
Sto puta sam rekao, mi ljeti zapošljavamo „dva za jedan“ – jedan „ozbiljniji“ konobar, kuvar i pomoćni radnik će da završi posao za dvoje, ali gdje ćemo ga naći?
Mi se ponosimo što je nama sva radna snaga iz Mrkojevića, sva ta djeca su počela praksu kroz školovanje, mi smo im dali šansu, naši su ih ljudi obučili.
I, hvala Bogu, većina njih je tu godinama.
Znači, isplati se ulagati u kadrove?
-Upravo to! Isplati se! To je proces, to traje, to košta, ali kraju konačno imamo jedan tim koji može da odgovori najvišim standardima, i po tome smo dan-danas poznati, po usluzi, po hrani, po higijeni i po svemu ostalom.
Treba vremena da se dobiju pravi kadrovi, ali je na kraju priča isplativa i mirna je glava – naši ljudi, povjerenje… Sve ostalo su stvari koje tek dolaze u korist svakog poslodavca.
Kako ocjenjujete sadašnje stanje plaže na Velikom Pijesku i koliko ste zadovoljni odnosom Morskog dobra prema Velikom Pijesku i Mrkojevićima uopšte?
-Odgovoriću na dva pitanja jednom rečenicom – apsolutno nisam zadovoljan. Prema smještajnim kapacitetima Velikog Pijeska plaža je mala.
Sa čuvenog kamena djeca sada skaču u more, a naši roditelji od prije 50 godina pamte da su se tu krili od sunca.
Plaža se iz godine u godinu skraćuje po pola metra ili metar, a Morsko dobro nam ne dozvoljava da mi kao zakupci dohranjujemo plaže iako se to radi na svim mogućim svjetskim kupalištima, jer se plaže svugdje smanjuju.
Ali, kod nas to zakon ne dozvoljava, a da ne govorimo da to treba da finansira Morsko dobro. Drugo – ovdje 20 godina Morsko dobro nije ništa uložilo.
Zadnje uređenje tada je išlo preko Opštine koja je finasirala veći dio, a od tada ništa nije uloženo.
Od strane Morskog dobra imamo samo ubiranje sredstava sa Velikog Pijeska i kontrole da li to što radimo zapravo radimo na ispravan način kao zakupci, i tu se stavlja tačka.
Nije to samo kod nas, to je na cijelom Primorju.
U priobalnom dijelu Mrkojevića turizam je početak, sredina i kraj priče. Kakva je, po Vama, perspektiva zaleđa Mrkojevića u svijetlu sve većeg intresovanja za ruralni turizam, da li biste Vi lično investirali u taj vid turizma?
-U priobalnom dijelu više nema toliko prostora, na Velikom Pijesku nema više dobrih lokacija na prvoj liniji, za ozbiljne hotele je tu gotovo.
Utjeha je nešto drugo, ako je ne devastiraju, još uvijek je slobodna i laka za dobru organizaciju i dobre projekte, samo mora sačekati promjenu planske dokumentacije.
Komina takođe može da raste turistički.
Apelujem na mještane koji imaju zemlju na tim lokacijama da budu svjesni da ni Opština ni država neće obratiti pažnju i njihov interes staviti ispred drugih.
Moraju da se potrude, da istražuju, da šalju zahtjeve, da imaju sastanke kao grupa mještana, grupa vlasnika zemlje, grupa budućih investitora, i da na taj način pokušaju da dođu do izmjena planova za te lokacije, da mogu normalno da rade hotelske kapacitete.
Što se zaleđa obale tiče, to je budućnost. Cijeli svijet ugostiteljstva sve više i više ide ka ruralnom i etno turizmu i to je, po meni, jedna dobra prilika.
U Crnoj Gori toga nema, možemo prebrojati na jednoj ruci te dobre lokacije, ali u regionu – Albaniji, Hrvatskoj, Bosni i Srbiji toga ima na sve strane.
Jednostavno, ljudi su siti gužvi, obala, sjaja… Sve više se pronalaze u miru u prirodi.
Mrkojevići, hvala Bogu, imaju prostora za takve stvari, vrijedni su ljudi, a imamo i tu prednost da će se put brzo proširiti.
Sve su to šanse koje treba iskoristiti – prostora imamo, ljudi treba da ulažu i u proizvodnju hrane i u stvaranje kapaciteta kao što su bungalovi, mali objekti sa raznim vrstama ponude, restorani, kafeterije, u sve ono što se više traži a kod nas ga nema, i zasigurno se tu može imati dobra dobit.
Put će značiti bolji kvalitet života Mrkojevića. Da li će uticati i na povećanje kvaliteta turističke ponude?
-Siguran sam da hoće. Samim tim što se otvara tržište, mimo novog kvaliteta života koji ćemo dobiti, dobićemo i veće šanse za turizam.
Kakav je odnos Opštine Bar i Vlade prema Mrkojevićima danas?
-Zadovoljan sam odnosom Opštine. Mrkojevići su najveći iskorak po pitanju razvoja ostvarili u zadnjih pet godina, a tu zahvalnost dugujemo predsjedniku Raičeviću što je konačno „okrenuo glavu“ ka Mrkojevićima i shvatio njihov potencijal.
Može i treba mnogo bolje od Opštine, Mrkojevići to zaslužuju, ali svakako da to od Opštine ide uzlaznom putanjom.
Što se tiče Vlade, evo konačno počinju realizacije dva projekta na koja se čekalo decenijama, put i školska sala.
Tu se svi radujemo, ali, opet, to je odrađeno na energiji naših Mrkojevića.
Kao što sam rekao da mještani Utjehe i Komine moraju sami pokrenuti inicijativu, da se moraju boriti, to važi i za ove dvije investicije.
Da nismo imali ljude iz Mrkojevića i da nismo imali kontakte preko naših ljudi ne bismo došli u ovu situaciju.
Poznata je Vaša porodična sloga u kompaniji, sloga je takođe vezivno tkivo Mrkojevića kroz čitavu njihovu istoriju. Koliko su danas Mrkojevići svjesni da moraju stati skupa iza zajedničkog interesa? Koliko su danas složni?
-Bojim se da nisu dovoljno kada su te stvari u pitanju. Žao mi je što to moram reći, ali, dajesu već bismo imali reakcije ljudi da se bore za razne svoje interese.
Mi smo odavno povučeni, nismo naučili da tražimo, da se „molimo“, već ko nam što dâ – i mi smo zadovoljni. To definitivno moramo da mijenjamo.
Kroz svoje porodično iskustvo, iskustvo obrazovanja, posla koji je svakako za teritoriju Opštine veliki, shvatio sam i naučio da prvo moramo da znamo što želimo, a onda moramo za to da se borimo, jer samo po sebi ništa neće doći i nikad neće doći na red.
Ljudi treba da shvate da je bitno da prvo imaju ciljeve i želje, a onda da idu u njihovu realizaciju sa zahtjevima i s upornošću.
Tako je i u biznisu i u životu, tako je i za Mrkojeviće, a i za grad i za državu!
U planu hotel sa pet zvjezdica na Ponti
-Naša kompanija sada ima dva hotela, 11 apartmana na prvoj liniji i dva kupališta na Velikom Pijesku, tri benzinske stanice u Zaljevu, na Virpazaru i u Ucinju, građevinsku firmu.
Mi se godinu dana pripremamo za novi turistički projekat, to će biti jedna još veća odskočna daska i za Mrkojeviće i za Crnu Goru.
Kupili smo lokaciju na Ponti koja je izvanredna, morali smo sačekati izmjene DUP-a i tu planiramo ekstra luksuzni hotel sa pet zvjezdica, kapaciteta do 50 soba.
Za rad u hotelu preko cijele godine biće nam potrebno od 70 do 100 ljudi.
Kompanija, inače, sada zapošljava direktno 220 ljudi, od čega 200 iz Mrkojevića, Zaljeva i Sustaša, a i ostali radnici su iz drugih krajeva Bara, uvijek se trudimo da „naše“ ljude zapošljavamo.
Imamo nove ideje, trudićemo se da tako i nastavimo. Želja, ambicija i upornost – to su najvažnije stvari za svaki biznis.
Da bi se došlo do određenog stadijuma u poslu jako je teško, treba i sreće i znanja i iskustva.
Ako neko misli da može osnovati firmu i raditi ozbiljan posao bez znanja, to je oslanjanje samo na sreću, a samo s njom je teško.
Održati biznis poslije toga još je teže, tu kolo teče, tu nema stajanja, svaki dan se ide s novim idejama i investicijama i, hvala Bogu, taj rezultat se onda vidi-.
