Vitova Utjeha
Izvor: Pobjeda
Autor: Stojan Stamenić
Foto: Naslovna Vitomir Vito Nikolić/UGC
Mir tebi, skitaču.
Jedan anonimni, potpisan kao vjerni čitalac, ovako se od Vita Nikolića opraštao: njegovim stihom, u Pobjedinoj čitulji. ,,Mir tebi, skitaču, što se obestrvi zaljubljen u riječ s one strane krvi“.
Znate li da postoje u Crnoj Gori takva mjesta, da su im pjesnici davali imena? I da je to, recimo, jedna mediteranska uvala?
Ali: bio je 11. septembar 1994, dan nakon pjesnikovog odlaska. Negdje na prednjim stranama, i Vitova pjesma ,,Jednog dana, kada nas ne bude“.
I jedna želja starog redakcijskog druga za ,,ljudsku riječ glasnu, parče srca grlom otrgnuto, da razbije tišinu opasnu i vrijeme besputno“.
Bila je sva ona bijeda pod sankcijama i bio je još onaj rat zbog kog je Vito, zbog nepristajanja na ratnohuškačku politiku, u redakciji otkaz dobio.
,,Što se obestrvi zaljubljen u riječ s one strane krvi“. Nakon tri decenije, samo svjedočimo, koliko takve riječi i stupci pripadaju Vitu Nikoliću.
Čitulja u Pobjedi jednog anonimnog i vjernog čitaoca za voljenog pjesnika, foto: Arhiva Pobjede
Nego, znate da postoje mjesta...?
Dakle, bio je u Hotelu „Podgorica“ jedan konobar Bećo Kaplanović. Baranin, od oca maslinjak naslijedio, tik uz planiranu novu magistralu ka Ulcinju.
A znate da je Vito bio ratno siroče, do 18. godine u sirotištu, pa pod teretom plućnih bolesti cijelog života...
U bolnici je na liječenju, u Brezoviku, Baja Radulovića – direktora titogradskih ugostiteljskih objekata upoznao. Bajo liječen od tuberkuloze, pa tu u Nikšiću Vita u bolnici sreo.
I ponudio mu, da dođe u Titograd, da živi u potkrovlju hotela. Vito prihvati, pa nakon nekog vremena stigne u Hotel „Podgorica“.
A Pobjeda se zorila Vitovim ,,Crnom Gorom – putem i bespućem“.
Reportažama u rubrici koja je trajala godinama, kao što je trajala i ona boemština, tamo u hotelskom bifeu i na terasi... Pa se Nikolić tu i sa onim konobarem Bećom počeo družiti.
I Baranin mu se jednom, tu, požalio – da na zemlji očevih maslinjaka, u uvali kroz koju je tek trebala magistrala proći, želi bife da otvori. Ali, da nema ideju za ime.
I kaže mu Vito: ,Vidi ovako, svi koji piju traže u piću neku utjehu. Naći je neće, ali je tražiti hoće. Zato ti predlažem da taj bife nazoveš ,,Utjeha“. To mu ime pristaje još i više u toj pustari i osami, bez puta, a bogami bi pristajalo svakom bifeu“...
I bi bife, pa po njemu i toj tabli cijelo mjesto i uvala dobiše ime i tako je svi prepoznaju, iako tamo, u katastru, još piše Bušat.
I nikad na to mjesto Vito nije kročio, ali mu je pjesnički kumovao.
Tekst Miodraga Tripkovića nakon vijesti o smrti Vitomira Nikolića, foto: Arhiva Pobjede
Znate kako se Pobjeda od Vita opraštala, prije 30 godina?
Tekst Miodraga Tripkovića 11. septembra 1994, dan nakon Vitove smrti, počinjao je ovako: ,,Neka je prokleta ova nedjelja“...
Pa se o nikšićkom liriku, Pobjedinom novinaru i romantiku svih naših drumovanja, tog dana pisalo kao o ,,rođenom pjesniku“. Kiteći ga oreolom elegičnog sanjara.
Patinom nesmirivog, pa riječima o onima koji sagorijevaju u vječno živom plamenu poezije – i nekim štosnim ordenjem koje pripada boemima.
Naravno, redakcijski redovi pod teretom one krivice, kako je Vito, tri godine ranije, iz te kuće i redakcije otišao...
-Valjda smrt i dolazi stoga da bi nas opomenula na ono što je neprolazno, te da pjesnika treba čitati ponovo i iznova-pisao je tog dana Miodrag Tripković.
Pa podsjećao, da su do Vitovog odlaska, objavljene samo tri njegove knjige-,,Drumovanja“, ,,Sunce, hladno mi je“ i ,,Stihovi“.
Izvještaj sa Vitove sahrane, foto: Arhiva Pobjede
I, apsolutno poentirajući istinom – da je Vitomir Nikolić zaslužio, da mu se objavi zbirka onih briljantnih reportaža.
Ti redovi bili su oni novinski stupci, u kojima je jedan pjesnik među novinarima pokazivao, da i medijskom tekstu pripada ono pravo, da dotakne najintimnije kutke naše osjećajnosti.
I u kojoj mjeri je u Pobjedi Vitova smrt ostala kao jedna duboka rana: tadašnji glavni i odgovorni Slobodan Vuković, na sahrani pjesnika u Nikšiću otkrio je, da je samo nekoliko dana ranije sa Vitomirom dogovorio njegov povratak na stranice matičnog lista.
,,Što se obestrvi zaljubljen u riječ s one strane krvi“.
- Tagovi:
- In memoriam
- Mrkojevići
- Mediji
- Poezija
