Mira Škanata: Suve smokve čekaju Badnji dan
Izvor, foto: Radio Tivat
Autorka: Marijana Mišić – Škanata
Kraj avgusta i početak septembra, za one koji gaje smokve posvećen je privođenju kraja procesa sušenja ove lijepe i ljekovite voćke. Širom Sredozemlja, pa tako i u Boki.
Procjenjuje se da na svijetu ima oko 750 sorti smokava, a kažu da se u Crnoj Gori najčešće može naći petnaestak: crna patlidžanka, sušilica, rezavica, zimnica, petrovača bijela, petrovača crna, sultanija bijela, sultanija crna, lapavica, carigradska rezavica, francakana…
Smokva je oduvijek predstavljala simbol plodnosti.
Kao lijek koristila se vjekovima, a novija istraživanja ukazuju na to da su je naši preci jeli i uzgajali prije ječma, pšenice i određenih mahunarki.
Tivćanka Mirjana Mira Škanata završila je ovih dana sušenje smokava, a njene su mnogim starim Tivćanima, a bogami i mlađim, koji su ih probali, najomiljenije.
Pola ljeta, otprilike od sredine jula, kad smokve sazru, proveli ste sušeći ih. Kako teče taj proces?
-Proces nije baš jednostavan. Smokva treba da sazri, da bude zrela za sušenje, a onda treba znati koja valja, a koja ne valja da se suši.
Kad se ubere, treba je okretati baš kad je najjače sunce, recimo, danas stoji do 12 sati, pa je okreneš da opet sutra bude na drugu stranu, da bude lijepa.
E, sad, ja to stalno radim godinama, i kad to napravim, ja ih lijepo skupim i spremim u kutiju, dok sve ne budu suhe.
Onda slijedi još jedan proces, nije baš lagan. Tri litre vode se sipa u posudu i doda se šaka soli, pa se stavi da proključa.
Nekad se sipala morska voda, jer je bila čista, ali more danas nije čisto kao nekad i ja to radije stavim ovako.
Kad voda provri, onda stavim u cjediljku dvije šake smokava, i onda ih ubacim samo minutu, da malo proključa.
Onda ih izvadim i istresem na sto, ili stolnjak, pa svaku razvučem, da bude svaka ista, što se može vidjeti na fotografiji, kako to lijepo izgleda.
Poslije toga, one se suše još dva, tri dana pokrivene i zaštićene prozirnom gazom da bi se fino prosušile.
Na kraju, zadnji proces, stavlja se lovorov suhi list i morač u smokve. Suhi lovor i morač imaju potpuno drugačiji ukus nego zeleni. Zeleni nije dobro stavljat.
To se sve spremi u kese, koje se zatvore i idu u friz. Tu stoje sve do Badnjeg dana, kada je vrijeme smokava, rakije, priganica.
Kad ih iznesem i izložim, obično kažu da su moje najbolje. Uvijek su tražili da ih donesem, recimo dok sam bila u Organizaciji žena Tivta-.
Gospođa Mira kaže da postoji i neki starinski recept, po kome se smokve stavljaju u sumpor, ali ona ga nikad nije probala, a nema ni želju.
One u tom procesu, kako kaže, ostanu onako kako se osuše, nejednake, a ona više voli da je svaka ista.
To je zapravo jedno stablo u vašoj bašti, koliko je smokva stara?
-To je jedno stablo, koje smo donijeli iz starine kao mladicu i usadili u baštu, kad smo se preselili, stara je 60 godina. Od tada se ona koristi i bere i suši.
Znači, gdje vi, tu i smokva?
-Jeste…jeste. Gore sam u staroj kući, gdje smo živjeli, u Škanatiće, znala i rakiju peći od smokava. To je isto lijepa rakija!
Tu bi se stavio i morač suhi u rakiju kad bi se pekla, pa bi bila prava mastika.
U Boki je običaj da se sušene smokve služe sa rakijom, kad god je neko slavlje, svečanost.
-To je obavezno, posebno kad se dočekuju gosti, turisti, recimo i na Aerodromu, i u gradu…
Smokva suha i rakija, to je običaj, to je tradicija, naravno, a recimo za Božić, odnosno Badnji dan, uz to idu i priganice… Suhe smokve, priganice i rakija.
Ove godine, smokva je rodila bolje nego prošle. Ne da je dobro rodila, nego prerodila! Dosta ih je i otpalo zelenih. To se pokupi, očisti, a onda se beru samo zrele.