.jpg)
Grad teatar: Trg pjesnika ugostio Vladana Matijevića
Izvor, foto: Pres-služba „Grada teatra“
Trg pjesnika u budvanskom Starom gradu sinoć je ugostio književnika Vladana Matijevića, nastavljajući književni program XXXVIII festivala Grad teatar.
Veče je moderirala književna kritičarka, književna istoričarka i bibliografkinja Vesna Trijić, koja je naglasila da joj je čast i zadovoljstvo razgovarati o Vladanu Matijeviću na tako inspirativnom mjestu.
-Nedaleko od groba Stefana Mitrova Ljubiše, genija naše priče 19. vijeka, možemo razgovarati o Vladanu, koga smatram jednim od naših najbitnijih autora 21. vijeka.
Zaista ga poštujem kao književni kritičar i izuzetno vrednujem njegovo djelo; mislim da je napisao nekoliko knjiga bez kojih je nemoguće objasniti posljednjih 25 godina naše književnosti-.
Matijević je na Trgu pjesnika predstavio svoj roman “Pakrac,” za koji je dobio nagradu “Beogradski pobednik” za 2023. godinu, a koji je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu ove godine.
Matijević je laureat NIN-ove nagrade 2004. godine za roman “Pisac izdaleka.”
Govoreći o književnoj kritici, Matijević je istakao da je za njega svaki čitalac kritičar.
-Ja želim da dobijem šansu da me neko pročita. Ako je književni kritičar uzeo da me čita, a da to nije iz zle namjere, to je za mene uspjeh-kazao je on, dodajući da nije očekivao burne reakcije.
-Dosta mojih knjiga je imalo burne reakcije i polemike, nije mi to strano. Ovdje je tema nasilje u društvu, radnja se događa 2019. godine na Bulevaru kralja Aleksandra.
Dakle, nasilje u Beogradu. On govori o ljudima koji su pritisnuti i neprekidno bombardovani crnom hronikom.
Godine 2020. sam objavio sličan roman o političkom ubistvu jednog novinara, vrlo angažovan i oslanja se na našu stvarnost, ali je taj roman prećutan od publike i kritike. Čitav tiraž se prodao, ali se dosta ćutalo o njemu.
Mislio sam da će to negativnije uticati na “Pakrac” i da će biti prećutan. Tema jeste nasilje u Beogradu, ali i okolnosti koje su dovele do tog nasilja. Jedan od razloga za to nasilje je i rat devedesetih.
Svaki rat se, u stvari završi s invalidom koji kaže “Sve će to narod pozlatiti”, kao kod Lazarevića, ili s čovjekom kao što je moj glavni junak koji stoji na plavoj hoklici ispred ulaza na pijacu Đeram i uzvikuje parole koje smo hiljadu puta čuli, ali koje ne znače puno kada dolaze od takve osobe-.
Trijić je otkrila da je, dok je čitala “Pakrac,” u glavi imala “Roman o Londonu” Miloša Crnjanskog.
-Mislim da je to zato što smo na početku “Romana o Londonu” svjesni da je knez Rjepnin donio čvrstu odluku da će se na kraju svoje priče ubiti, a ovdje junak u prvoj rečenici otkriva da mora nekoga da ubije.
Velika razlika je što je Rjepnin Rus u Londonu, a Matijevićev junak je stranac u rodnom gradu i u svom ludilu otkriva prikriveno ludilo naše stvarnosti-kazala je ona.
Matijević je dodao da je njegov junak cijelog života gažen, ponižavan i maltretiran, te da želi da se uklopi.
-On želi da osjeti nešto, bilo šta, samo da potisne strah koji neprekidno osjeća, i hoće da ubije nekog ko mu je bitan da bi osjetio barem tugu. Sticajem okolnosti i radnje ovaj roman postaje roman o Beogradu-.
Svako ko je pročitao bilo koju knjigu Vladana Matijevića zna da je svaka slučajnost namjerna i planska, kazala je Trijić.
-Radi se o njegovom poigravanju s različitim idejama o odnosu između književnosti i stvarnosti. On je sve odgovore koje su književna kritika i umjetnost na to dala već parodirao.
Njegov junak sopstveno izlaganje šara citatima iz crne hronike, i Matijević koristi postupak koji je Danilo Kiš koristio u “Grobnici za Borisa Davidoviča”, gdje je Kiš koristio Borhesovu kombinaciju stvarnih i izmišljenih dokumenata, ali primijenjen na određene istorijske događaje da bi pomoću književnosti utvrdio neku istorijsku istinu. Matijević, pak, uvijek naglašava da on izobličava stvarnost kako bi je odredio i kako bi otkrio njene aspekte koji su slabije vidljivi i nisu u prvom planu.
On tako stupa u eksplicitnu poetičku vezu s našim poznim modernizmom i prozom crnog talasa čiji je reprezentativni autor Miodrag Bulatović-istakla je Trijić.
Matijević je objasnio da ne razmišlja o tome dok piše.
-Sve što sam pročitao vjerovatno utiče na mene. Kada bih pisao poput nekog, ja bih sebe ograničio. I ovako teško završim knjigu, pitanje je šta bi bilo kad bih se tako ograničio-.
Jedna od velikih tema romana je rat, naglasio je Matijević.
-Imamo različite ljude koji su rat pokušavali da prebrode na različite načine, i svi su prošli loše. Rat je događaj u kojem, šta god da učine, ljudi ne mogu izaći neoštećeni i bez posljedica. Gdje je sistem problematičan, ne postoji recept kojim nećeš nastradati.
To sam htio da kažem u vezi s ratom. Glavni junak se od početka pita zašto je pošao u dobrovoljce; svjestan je da nije otišao iz humanih razloga, da pomogne ugroženi živalj. Pokušava cijeli roman da shvati zašto je otišao, a otišao je da se suoči sa samim sobom-.
Matijević je naglasio da ne želi da njegove knjige budu uspavljujuća sredstva.
-Želim da nekog uhvatim za ramena, da ga knjigom prodrmam. To sam ja, ali apsolutno razumijem i sve pisce koji nisu angažovani i koji pišu lirsku prozu o nebu i cvijeću, to i te kako ima smisla ako je kvalitetno i na druge načine pomaže čovjeku i pojedincu danas-.
Matijević je tokom večeri pročitao nekoliko odlomaka iz romana “Pakrac,” a na kraju večeri odgovarao na pitanja publike.
- Tagovi:
- Budva
- Grad teatar
- Festival
- Roman
