.jpg)
Grad teatar: Poezija i odmetništvo
Izvor, foto: Pres-služba „Grada teatra“
Sinoć je nastavljen književni program XXXVIII festivala Grad teatar, a gost Trga pjesnika je bio profesor, prevodilac i esejista Zoran Paunović koji je predstavio svoju knjigu “Bob Dilan: Poetika odmetništva”.
Paunović se na samom početku večeri zahvalio publici što prisustvuje ovoj književnoj večeri u velikom broju.
-Zaista to cijenim i uvijek rado dolazim na Trg pjesnika, a večeras prvi put promovišem svoje djelo pa samim tim imam veću tremu. Uvijek imam tremu pred ovom publikom koja je književno potkovana i kompetentna-.
Govoreći o Dilanu, Paunović je naglasio da se od njegovih samih početaka moglo prepoznati da se radi o nekome ko je bitno drugačiji.
-Bilo je jasno da sintezom svih svojih izvođačkih, stvaralačkih i umjetničkih moći ima u sebi potencijal da izraste u nešto mnogo veće. To nešto mnogo veće trebalo je da dobije i ime, a Robert Zimerman nije bilo odgovarajuće ime za nekoga ko se sprema da pokori svijet pa je odlučio da sebi nadene ime Bob Dilan. Zadržao je skraćenu verziju svog ličnog imena, a što se prezimena tiče, najčešća priča je ona da je kao mlad čitao pjesnika Dilana Tomasa.
Ta priča nije potvrđena, ali se i sam Dilan primio na nju. A pošto mu je bilo teško da objašnjava proijeklo svog umjetničkog imena, na pitanja novinara je odgovarao da je razlog to što je kao mlad bio zaljubljen u poeziju Dilana Tomasa. Po svemu što se zna, on je Tomasa uzeo da čita tek kasnije da vidi ko je taj čovjek od koga je preuzeo umjetničko ime-objasnio je Paunović i dodao da je imao dva kriterijuma pri pisanju knjige.
-Pratim Dilanov život od samog početka do danas, ali sam isključivo usredsređen na događaje koji su imali značajnog uticaja na njegovo umjetničko formiranje, a potom i na njegov umjetnički put.
Pokušao sam da osvijetlim te ključne tačke kao i one priče koje pokušavaju da pokažu kakav je zapravo čovjek iza tog zagonetnog, protejskog, mladolikog lika Boba Dilana. Da pokušam da dam odgovore čitaocima na zagonetku njegove ličnosti koju on nikad nikome nije otkrio već osamdeset godina.
Sve drugo je ostalo izvan ove knjige, tako da ovo jeste neka vrsta umjetničke kritičke biografije odnosno stvaralačke biografije-.
Moderator večeri je bio Zoran Hamović, osnivač, direktor i glavni urednik Izdavačkog preduzeća CLIO i predsjednik Udruženja profesionalnih izdavača Srbije. Hamović je kazao da je riječ “odmetništvo” u podnaslovu knjige ključna riječ za sintezu u knjizi i da je to nešto što je ključna karakteristika glavnog junaka.
Paunović je objasnio da je podnaslov zapravo pravi naslov knjige.
-Poetika jer sam htio da se usredsredim na njegov umjetnički rad, a odmetništvo definiše njegov status u životu, ulogu i poziciju koju je on sam sebi odabrao da bi stekao onu slobodu koju je podrazumijevao da umjetnik mora da ima kako bi je oplodio i ovaplotio u umjetnosti.
Dilan je od samog početka i prvih dana tinejdžerske pobune pa nadalje uvijek izbjegavao puteve kojima su drugi hodali ranije i tražio puteve kojima se rjeđe ide. Dilan je oduvijek bio sam u onom smislu da je sve odlkuke donosio sam te da ga ništa nije moglo navesti da ide nekim drugačijim putem osim onoga koji je on osjećao kao svoju umjetničku vokaciju.
On je imao hrabrost da se preusmjeri iz folka u rok muziku jer je osjetio da je to muzika novog vremena i zato što je znao da mora da postupi na takav način kako bi i dalje pjevao i kako bi ga drugi čuli. To je izazvalo lavinu negativnih reakcija i bio je odbačen kao izdajnik i to je bila samo prva od izdaja koje je priredio svojoj publici, ali je on to učinio da bi ostao vjeran i dosljedan sebi.
Njegov prelazak u hrišćanstvo tokom sedamdesetih je bio veliko iznenađenje i razočaranje za njegovu publiku, on se svađao sa svojom publikom i bio je spreman da im se suprotstavi. Bio je odmetnik u odnosu na sve, ali on je svojim odmetništvom svoju publiku vaspitavao-.
Hamović je istakao da je Grenič vilidž mitsko mjesto za Boba Dilana gdje puni baterije i počinje ispočetka, a Paunović je objasnio da je Grenič vilidž za Dilana doslovno bio neka vrsta umjetničkog obećanog raja.
-Raja u kom su nastupali i svoju umjetnost stvarali neki od njegovih najvećih uzora, više od svih Vudi Gatri koji mu je bio uzor po aktivizmu njegove muzike. Na Gatrijevoj gitari je bilo ispisano “Ova mašina ubija fašiste” dok bi na Dilanovoj vjerovatno pisalo “Ova mašina ubija glupost” jer je njegov vjekovni rat upravo rat protiv gluposti na svim mogućim planovima, prije svega one gluposti koja nanosi štetu ljudskom rodu-kazao je Paunović i dodao da Dilan nikad nije prestao da bude politički angažovan umjetnik.
-U jednom trenutku je odlučio da prestane da bdue plakatski angažovan umjetnik i osjetio je da ta protestna pjesma postaje sama sebi cilj. Osjetio je da mnogi pokušavaju ono što od umjetnosti nikako ne treba tražiti, da su se mnogi ukrcali na taj voz zbog toga što su željeli da profitiraju jer je protestna pjesma tada bila vrlo isplativa muzička roba.
Udaljio se od toga i počeo je da piše poeziju za koju bi se moglo reći da je nadrealistička, koja je više nego ikada ranije bila odvojena od realnog života i politike. Ali i tada je slao poruke distanciranja od laži, ludila, gluposti, trke u naoružanju, fobije hladnog rata i svega ostalog.
Samo su te poruke sada bile drugačije upakovane i kao takve nedostupne onima koji su pokušavali da zarade na njima. On je htio da njegov glas ostane samo njegov-.
Paunović je kazao da je Dilan često bio optuživan da je sujetan umjetnik, ali da nikad nije bio sujetan čovjek.
-Uvrede na račun sopstvene umjetnosti nije želio da trpi. Samog sebe nikada nije shvatao ozbiljno, tako je i davao neke apsurdne izjave o sebi od kojih su neke prešle u legendu, ali je svoju umjetnost uvijek shvatao krajnje ozbiljno.
Dok je s osmjehom prihvatao kritike na račun vlastitog karaktera, bio je vrlo često spreman da se potuče sa onima koji su izricali kritike na račun njegove umjetnosti. Mnogo puta su ga otpisali, ali danas više niko ne vjeruje u to.
Dilan je jedan od onih za koje vjerujemo da će njihovo stvaralaštvo trajati vječito-naglasio je Paunović i dodao da je u najužem krugu za Nobelovu nagradu, pored Dilana, morao biti i Lenard Koen.
-Nobelov komitet se opredijelio za Dilana zbog toga što on nije samo pjesnik. Njegovo umjetničko djelo je simbioza muzike i poezije. Ne zaboravimo da su arehtipski prvi pjesnici svoje pjesme pjevali uz muziku. Poezija je i nastala tako što se pjevala uz muziku. Tako da nije pretjerano reći da je Dilan Homer savremenog doba.
Vrhunci njegovog opusa jesu vrhunska američka poezija 20. vijeka. Kada tome pridodamo simbiozu muzike i ostalih vidova njegove umjetničke djelatnosti jasno nam je da je riječ o nekome ko je, više nego bilo ko drugi, obilježio i drugu polovinu i 20. vijeka, ali i prvu četvrtinu 21. vijeka. Njegov glas se i dalje sluša-.
U toku večeri prikazan je insert iz filma “Bivši prijatelj Kid” reditelja Sema Pekinpoa u kom je Dilan odigrao malu, ali važnu ulogu gdje se čuje i njegova najpoznatija pjesma “Knockin’ on heaven’s door”, a veče na Trgu pjesnika je zaokruženo mnogobrojnim pitanjima iz publike.
- Tagovi:
- Budva
- Grad teatar
- Festival
- Promocija
