Vičević: Da sam zaigrao za Hrvatsku 90-ih, žrtvovao bih porodicu u Kotoru
Izvor: Index.hr/RTCG
Foto: RTCG
Proslavljeni vaterpolista i vaterpoli trener Mirko Vičević, pričao je u intervjuu za hrvatski "Indeks" otvoreno o svojim problemima koje je imao tokom 90-ih godina i rata na prostoru bivše SFRJ.
Njemu su sa jedne strane zamjerali u Crnoj Gori što je prije početka rata igrao za splitski Jadran,
iz Splita je kasnije morao da pođe jer je "izdao Hrvatsku" pošto je igrao za SR Jugoslaviju, a u Srbiji mu ni dan dans nisu oprostili što je bio jedan od najvokalnijih sportista koji se zalagao za nezavisnost Crne Gore.
Vičević, koji zadnjih 15 godina živi u rodnom Kotoru, gdje vodi akademiju Katara, trenutno radi i kao selektor Slovenije, koju će voditi na Evropskom prvenstvu u vaterpolu.
Kotoranin je ipak progovorio o siutaciji koju je proživljavao tokom 90-ih godina i rada na prostoru SFRJ.
Pred početak EP u Atini 1991. godine, hrvatski vaterpolisti su dobili direktivu da napuste reprezentaciju, i to bukvalno pred put sa priprema u Grčku.
Problemi sa komumikacijama su bili na vrhuncu.
-Odluke su se mijenjale iz dana u dan. Kao član splitskog Jadrana, dobio sam uput da napustim reprezentaciju. To sam i prvo napravio. Zatim je stigla odluka da ipak možemo igrati.
Onda nam je opet rečeno da bi bilo bolje da ne igramo. U vrlo kratkom vremenskom intervalu dobijali smo potpuno oprečne informacije i to je unosilo nemir u ekipi-prisjetio se Vičević.
On je potom rekao da bi, da je postupio tako, vjerovatno žrtvovao porodicu koja je živjela u Kotoru.
-Srce mi je govorilo da trebam podržati hrvatske igrače i da se s njima trebam povući i vratiti se. Ali, gdje? U Kotor?
Da sam to napravio, da sam otišao, žrtvovao bih porodicu i sve ono što sam imao u Kotoru. Porodicu, sve.
Ponavljam, srce mi je kucalo za Hrvatsku, to nije bilo sporno i to su znali svi moji saigrači, ali jednostavno s familijom koja je u ono doba živjela u Kotoru to nije bilo moguće.
Ogroman pritisak na moju porodicu u Kotoru je bio i ranije, samo zato što sam igrao za hrvatski klub-kazao je on.
Iako je Jugoslavija potom bila pod sankcijama, nije postojao scenario u kojem je Vičević mogao da zaigra za Hrvatsku.
-Mogao sam jedino da sam preselio cijelu porodicu,a to je bilo nemoguće. Nisam mogao živjeti u Kotoru, a tokom rata igrati za Hrvatsku.
U krajnjem slučaju, ja sam državljanin Crne Gore, a Kotor je dio Crne Gore. Kao građanin Kotora, kao neko tko je tu rođen, branio sam interese grada i države kojima sam tada pripadao.
To što sam srcem pripadao drugoj strani, nije mi davalo nikakvu mogućnost da odlučim onako kako sam iskreno želio. Jesam li mogao igrati za Hrvatsku?
Mogao sam, ali ne bez posljedica. Da sam tako odlučio, to bi značilo da bih morao preseliti cijelu porodicu, izabrati i za sebe i za njih potpuno novi život-.
Pričao je i o tome šta je za njega značilo što je zaigrao za Crnu Goru.
-Od samog početka to sam želio. Još 1991. sam govorio da bi i Crna Gora trebala slijediti put Hrvatske, Slovenije i BiH i da mora dobiti svoju samostalnost.
Zbog tih stavova nisam bio baš omiljen u Crnoj Gori. To je bio moj najveći problem.
Ne samo da nisam mogao kao Hrvat igrati za Hrvatsku, nego sam bio Hrvat u Crnoj Gori, a u to doba to nije bilo nešto poželjno ili opšteprihvatljivo.
Uvijek sam smatrao da Crna Gora mora imati svoju reprezentaciju.
To se na kraju ipak dogodilo puno godina kasnije, kad sam bio na kraju karijere, ali sam sa zadovoljstvom za Crnu Goru odigrao prvu utakmicu u Trstu protiv Italije 2006.
Nakon toga više nisam igrao, bio sam blizu 40. i procijenio sam da sad kad sam ispunio želju da igram za svoju zemlju, da bi bilo glupo mjesto uzimati mlađim i boljim igračima-.
