Likovne umjetnosti Crne Gore nema bez Gvozda
Izvor: Pobjeda
Autorka: Andrijana Đorojević
Foto: Naslovna privatna arhiva
Bard crnogorskog slikarstva, profesor emeritus Nikola Gvozdenović Gvozdo pripadao je onim umjetnicima čiji rad prepoznate i kada vidite samo par santimetara njegovog oslikanog platna.
Njegovo stvaralaštvo vezano je za rodnu Crmnicu i ljude iz Gluhog Dola – ostvario je jednu gotovo mitsku predstavu o teškom životu ljudi u surovom okruženju.
Danas se navršavaju dvije godine od smrt Nikole Gvozdenovića (1934–2021).
Iako je riječ o autoru koji se tokom duge i plodne karijere svrstao u red najistaknutijih crnogorskih likovnih umjetnika, nijedna institucija kulture u Crnoj Gori, tokom te dvije godine, nije organizovala program posvećen ovom velikom slikaru.
Puno je naših umjetnika koji su napravili veliko djelo i ostavili duboki trag, a kojima se uopšte ne posvećuje dovoljno pažnje u Crnoj Gori.
Time smo opet, po ko zna koji put, pokazali da smo kao društvo skloni zaboravljanju velikana crnogorske likovne umjetnosti.
Vajar Pavle Pejović i istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović za Pobjedu govore o Gvozdovom značaju za crnogorsku likovnu scenu i prisjećaju se druženja sa njim.
Foto: Privatna arhiva
Pobjeda je kontaktirala i sina Nikole Gvozdenovića, Božidara Gvozdenovića. On je u telefonskom razgovoru, kada smo mu objasnili koja je tema u pitanju, pristao da govori.
Nakon što smo poslali pitanja, Božidar nam je objasnio da ipak nije trenutak da odgovori na postavljena pitanja.
Retrospektiva
Pejović je kazao da je pitanje zašto institucije kulture u Crnoj Gori tokom protekle dvije godine nijesu organizovale nijedan program posvećen Nikoli Gvozdenoviću upravo za njih.
-Mislim da je trebalo da se oglasi Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore i Galerija „Veliša Leković“ iz Bara, gdje je Gvozdenović živio.
Na petogodišnjicu smrti, u trouglu – Muzeji i galerije Podgorice, Umjetnički muzej Narodnog muzeja Crne Gore i Muzej savremene umjetnosti Crne Gore, treba se dogovoriti o zajedničkom projektu za retrospektivnu izložbu djela Nikole Gvozdenovića – istakao je Pejović.
On smatra da je mnogo značajnih umjetnika ostalo zaboravljeno, što, nažalost, nije nikakva novina kod nas.
Riječ je o stvaraocima koji su davali izuzetan doprinos crnogorskoj i bivšoj jugoslovenskoj sceni – Đorđe Pravilović, Veliša Leković, Mato Đuranović, Ilija Šobajić, Drago Đurović, Miloš Vušković...
Pejović podsjeća da mu je Nikola Gvozdenović bio i prijatelj i profesor.
- Mogu sa sigurnošću reći da je najviše njegovom zaslugom značajan broj stvaralaca, pa i ja, ušao u stvaralačke vode.
On je bio na jedan osoben, samo njemu svojstven način, pedagog koji je studente motivisao do fanatizma.
Na Pedagoškoj akademiji smo najviše zahvaljujući njemu usvajali znanja koja su nam dala izvanrednu bazu za nastavljanje studija u većim eks-jugoslovenskim sredinama – Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, gdje smo bivali ili najbolji studenti u generacijama ili među najboljima.
Njegova je izuzetna zasluga za otvaranje Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju na kojem je do penzije prenosio znanja na studente, među kojima su neki ključni akteri savremene likovne scene u Crnoj Gori – kazao je Pejović.
Naš sagovornik smatra da predstoji proces valorizacije djela Nikole Gvozdenovića gdje će se jednom studioznom retrospektivom stručno valorizovati njegovo djelo.
- On je to u svojim slikarskim dometima i pedagoškim radom odavno zaslužio – istakao je Pejović.
Gvozdove slike u kući umjetnika, u Sutomoru (FOTO: Pobjeda)
Odgovarajući na pitanje na koji način se lik i djelo Nikole Gvozdenovića mogu približiti publici, Pejović je istakao da bi se to moglo uraditi studioznim izložbama, sa idejom da se iz privatnih zbirki pozajme i izlože njegova najbolja djela.
- To neće biti lak posao, ali da ponovim – Crna Gora i njene institucije kulture su u obavezi da na tome rade, a mi, njegovi bivši učenici, dužni smo da to maksimalno podržimo – istakao je Pejović.
Višeznačnost
Miranović smatra da su Nikola Gvozdenović Gvozdo i njegov bogat likovni opus višeznačni za Crnu Goru, njen kulturno-umjetnički i obrazovni sistem.
I ona je podsjetila na njegovu zaslugu za formiranje FLU, te uticaj na generacije studenata, danas afirmisanih umjetnika.
- Takođe, kao vrlo produktivan umjetnik, Gvozdo je za sobom ostavio upečatljive likovne stigmate Crne Gore, svoje rodne Crmnice, ljudi ovog podneblja.
Institucije u kojima se formira, njeguje i čuva likovna kultura/umjetnost morale bi imati više brige i odgovornosti spram sopstvenih identitetskih vrijednosti, što umjetničko djelo Nikole Gvozdenovića predstavlja u kontekstu likovne umjetnosti Crne Gore – istakla je Miranović.
Ona je naglasila da generalno crnogorsko društvo permanentno u kontinuitetu njeguje „kulturu zaboravljanja“, duboko zapretanu u našem mentalitetskom kodu.
- Nerijetko, za njihovog života, nijesmo institucionalno podržali značajna imena iz svijeta umjetnosti/kulture.
Posthumno im dodjeljujemo nagrade i priznanja, kao svojevrsni čin „pranja ruku“ i otklona od odgovornosti.
Nažalost, u posljednje vrijeme, sve više je primjera „zaboravljanja“ referentnih autora iz različitih sfera kulture i umjetnosti.
Taj „samozaborav“ ostavlja nesagledive posljedice na savremene i generacije koje dolaze. Mislim da toga nijesmo svjesni – istakla je Miranović.
Prema njenim riječima, istorija likovne umjetnosti Crne Gore bez stvaralaštva Nikole Gvozdenovića ne bi bila to što jeste.
- Nijedan ozbiljan presjek likovne umjetnosti Crne Gore druge polovine dvadesetog vijeka ne može se zamisliti bez djela Nikole Gvozdenovića.
Razvio je posebnu, prepoznatljivu tehniku, kolorit. Od crmničkih, crnogorskih seljaka/gorštaka stvorio je svojevrsne ikone – ocijenila je Miranović.
Čovjek sa stavom u profesiji i životu
Istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović istakla je da ko se makar jednom sreo sa Gvozdom, mora ga se sjećati cijelog života.
– Bio je autentičan, autoritativan, čovjek sa stavom – u profesiji i životu. Nadimak Gvozdo vrlo amblematično govori kakav je bio.
Plemeniti gorštak, upečatljive kreativne energije, nesebično je sebe davao porodici, prijateljima, studentima.
Nikola Gvozdenović Gvozdo, kao osoba i umjetnik bio je jedinstven. Čast mi je što sam ga poznavala i nerijetko bila gost, prijatelj u njegovoj kući – kazala je Miranović.
