Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

In memoriam: Profesor emeritus Nikola Gvozdenović (1934-2021)

 

Na seoskom groblju u Gluhom Dolu danas je sahranjen profesor emeritus Nikola Gvozdenović, jedan od najistaknutijih likovnih stvaralaca i utemeljivača likovne pedagogije poslijeratne Crne Gore.

Nikola Gvozdenović je rođen 1934. godine u Gluhom Dolu, u Crmnici. Srednju umjetničku školu (vajarski odsjek) u Herceg Novom završava 1955.godine, kada upisuje vajarski odsjek Likovne akademije u Beogradu, u klasi profesora Sretena Stojanovića.

1957.godine boravi tri mjeseca u Parizu, a po povratku prelazi na slikarski odsjek u klasi Đorđa Andrejevića Kuna.

Postdiplomske studije na odsjeku za mozaik i fresko slikarstvo kod profesora Mila Milunovića završava 1963. godine i zapošljava se na Višoj pedagoškoj školi u Prištini.

Školske 1966/67. prelazi na Pedagošku akademiju u Nikšiću, na kojoj dvadeset godina radi kao profesor crtanja.

Od 1987. godine vanredni je profesor na Kulturološkom fakultetu na Cetinju, a potom redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU) na Cetinju, od njegovog osnivanja 1988, sve do penzionisanja.

Boravio je na studijskim putovanjima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Švajcarskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Grčkoj, SAD-u.

Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) od 1966. godine. Izlagao je samostalno u zemlji i inostranstvu kao i na preko 130 kolektivnih izložbi.

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, kao i brojnih vrijednih nagrada za svoje stvaralaštvo.

.........................................................................................................................................................

Dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, istakla je da nas je napustio jedan od najoriginalnijih i najprepoznatljivijih crnogorskih umjetnika.

-U svom višedecenijskom umjetničkom radu Nilkola Gvozdenović-Gvozdo ostao je dosljedan suštini svog slikarstva, svojih poruka.

Njegov komunikacijski kod/hod kroz vrijeme ostajao je i opstajao sa istim intenzitetom želje da se približi i predstavi "običnog", "malog" čovjeka, težaka, seljaka, koji je u ovim turbulentnimi burnim vremenima zaboravljen.

Gvozdo je mijenjao svoj likovni rukopis i kolorit, naročito ako se osvrnemo na njegove rane radove u poređenju sa savremenim, ali je temom uvijek bio vezan za rodnu grudu, Crmnicu, Crnu Goru i čovjeka, gorštaka i kada su sadržaji njegovih slika bili isključivo animalni - koze, kokoti, orlovi i sl.

U njegovom slučaju to je uvijek bila priča o ljudskim karakterima, osobinama, osjećanjima...

Gvozdo je pripadao onim umjetnicima čiji rad prepoznate i kada vidite samo par santimetara njegovog oslikanog platna. Na ovim prosotorima i u ovim umjetničkim okvirima on je neuporediv.

Gvozda su pokušali oponašati mnogi, a on je ostajao dosljedan sebi i svom umjetničkom Vjerujem. 

I kroz svoj pedagoški i edukativni rad, snažno je djelovao na generacije mlađih likovnih umjetnika.

Ni jednog ozbiljnog pregleda, studije cnrogorske likovne umjetnosti ne može biti bez imena i djela Nikole Gozdenoviać - Gvozda-. ....................................................................................................................................................

FLU Univerziteta Crne Gore (UCG) oprostio se od svog prvog dekana autorskim tekstom prof. Nataše Đurović:

 -Devetnaestog decembra napustio nas je naš poštovani profesor, dragi kolega i prijatelj Nikola Gvozdenović Gvozdo.

Naš dragi profesor Gvozdo, čovjek nepresušne radne i stvaralačke energije i neobičnog duha i temperamenta, svoj bogati kreativni život velikim dijelom je posvetio utemeljenju i stasavanju naše institucije, njegujući i podržavajući brojne generacije mladih darovitih ljudi na njihovom putu umjetničkog stasavanja.

Bio je inicijator, jedan od osnivača i prvi dekan Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. Svojim dugogodišnjim predanim pedagoškim radom, prvo na Pedagoškoj akademiji i Kulturološkom fakultetu, a potom na FLU, Nikola Gvozdenović predstavlja ključnu figuru i jednog od utemeljivača likovne pedagogije u Crnoj Gori.

Trajno ostaje uspomena na njegovu spartansku posvećenost radu u ateljeu, koju je njegovao i prenosio svojim studentima, očinski im ukazujući na sve one vrijednosti koje je smatrao svetim u stvaralačkom radu.

Jednom prilikom je izjavio: “Srećan sam čovjek i najviše se dičim mojim bivšim studentima, oni su dobri slikari, i četrdesetak njih su redovni profesori na raznim fakultetima likovne umjetnosti…”.

Za izuzetan doprinos likovnoj pedagogiji i umjetničkom stvaralaštvu, na predlog Fakulteta likovnih umjetnosti, profesoru Gvozdenoviću je 2005. dodijeljeno počasno zvanje profesora emeritusa UCG.

Autentičnošću svog likovnog izraza, Nikola Gvozdenović nalazi se u samom vrhu savremenog crnogorskog stvaralaštva.

Pišući o djelu Nikole Gvozdenovića, istoričarka umjetnosti Petrica Duletić ističe:

-Njegov cjelokupni umjetnički opus svjedok je jedne ogromne, divovske stvaralačke snage stopljene u jedinstvenu likovnu misao koja je punim dahom tragala za postojanim vezama prirode i čovjekove misli, njegovog senzibiliteta i doživljaja svijeta-.

Baveći se autentičnim umjetničkim opusom Nikole Gvozdenovića, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković je zapisala:

-Tematski vezan za pejzaž Crne Gore i antejsku snagu njenog čovjeka, Gvozdenović predstavlja sinonim crnogorskog umjetnika kojeg karakteriše najizvorniji, iskonski, arhaični princip duha geinus loci.

Rodna Crmnica postala je u njegovom slikarstvu paradigma vaseljene u malom, sublimirana snaga jednog okamenjenog svijeta koji egzistira u osami, izolovan od civilizacijskih tokova.

Ona predstavlja odraz imaginarne božanske emanacije iz koje je stvorena nova realnost prožeta sugestivnom moći jednog ‘djevičanski’ čistog prostora u koji, transcedentalnom slojevitošću misli i osjećanja, slikar unosi diskretno nagoviještene mijene i preobražaje ne narušavajući, pri tome, ‘tvoračesku’ harmoniju duha imaterije…

Gvozdo je kroz pojednostavljene arhetipske forme stvorio autonomnu viziju ikoničnog karaktera,sliku vlastitog univerzuma kao nukleusa njegovog memorijskog,egzistencijalnog i duhovnog bitka-njegove ‘kolijevke'”-.