Proročić: Razotkrivanje tajni pejzaža Crne Gore dr Miomira Maroša
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Foto: Privatna arhiva
Miomir Maroš rođen je u živopisnom Kotoru, provodeći svoje djetinjstvo i odrastanje duboko ukorijenjeno u ljepotu sela njegušuškog podvršja, posebno u selu Mirac.
Tu, u toj idiličnoj crnogorskoj ljepoti, Miomir je proživljavao nezaboravna ljeta koja su ostavila neizbrisiv trag u njegovom srcu.
Mirac, sa svojim netaknutim pejzažima, pružao mu je priliku da se poveže sa duhom prirode i da uživa u neopisivoj ljepoti okolnih planinskih i karavanskih puteva.
Gledajući sa visokih padina Mirca prema stazama koje vode prema Lovćenu, Štirovniku i Njegušima, Miomir Maroš je otkrivao ne samo prirodne ljepote već i bogatu kulturnu baštinu koja čini srž crnogorskog identiteta.
U srcu podlovćenskih planina, brojni izvori blistave vode, poput dragulja prirode, obasjavali su pejzaž svojim bisernim kapima koje su se nježno rasipale niz planinske padine.
Ti izvori, kao živa nit prirode, stvarali su osjećaj čarolije i duboke povezanosti sa prošlošću, kao da su sami planinski vrhovi disali u harmoniji sa srebrnastim zvucima kapljica koje su oblikovale brojne pašnjačke kamenjare.
Ljubav prema tim krajevima nije bila samo prolazna strast, već duboko ukorijenjena veza koja se razvijala iz godine u godinu.
Svako ljeto provedeno u Mircu postajalo je novo poglavlje u knjizi njegove ljubavi prema Crnoj Gori.
Ta veza, između njega i ovih zaboravljenih sela, katuna zaselaka, postala je inspiracija za njegov kasniji rad kao novinara, publiciste i autora brojnih televizijskih reportaža.
U Miomirovim riječima i slikama, možemo osjetiti kako je Sveta planina Lovćen, zatim Štirovnik, Njeguši ali i njegov Mirac postao živopisna paleta emocija, inspiracije i priča koje je kasnije prenosio publici širom zemlje.
Njegova sposobnost da prenese ljepotu podlovćenskih krajeva, ne samo kroz riječi već i kroz vizuelnu umjetnost televizije, čini ga istinskim čuvarom duha Crne Gore.
Tako, kroz objektiv planiskog masiva Lovćena i njegove primorske podgorine Miomir Maroš nije samo promatrao pejzaže već je zapravo otvorio vrata jednog posebnog svijeta - svijeta đe se susreću prošlost i sadašnjost, đe priroda i kultura plešu zajedno, stvarajući nezaboravne zapise koji će trajati kroz vjekove.
U osnovi, njegova ljubav prema svom rodnom kraju postala je neiscrpna inspiracija koja mu je omogućila da postane ono što jeste - čarobnjak riječi i slika, čija dela ne samo da pričaju i prenose priče, već i oživljavaju duh jednog vremena ali i mnogobrojnih krajeva Crne Gore.
Nakon uspješnog završetka studija na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Miomir Maroš nije samo stekao pravničko znanje, već je i hrabro kročio stazama novinarskog svijeta.
Njegova predanost i strast prema istraživačkom novinarstvu odvele su ga do magistarskog zvanja na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, na Odsjeku za novinarstvo.
Magistarski rad pod naslovom “Brendiranje crnogorskih medija”, njegov rad pod mentorstvom renomiranog profesora dr. Stjepana Malovića, označio je Miomirov ulazak u dublje vode novinarskog poziva.
Ova faza njegovog obrazovanja označila je prelazak izvan okvira zakona i pravnih normi, otvarajući vrata uzbudljivom svijetu novinarstva i medijskih studija.
Njegova magistarska teza istraživala je složeni svijet brendiranja medija u Crnoj Gori, prikazujući duboko razumijevanje dinamike medijske scene.
Nakon uspješnog sticanja titule magistra novinarstva 2013. godine, Miomir Maroš nije stao.
Iste godine odlučio je upisati doktorske studije komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, pokazujući svoju predanost dubljem razumijevanju medijskih fenomena.
Njegova doktorska teza, pod nazivom “Karakteristike medijskih sadržaja u Crnoj Gori od 1995. do 2015.”, bila je rezultat dugogodišnjeg istraživačkog rada pod mentorstvom profesorice dr. Fahire Fejzić Čengić.
Dana 25. septembra 2017. godine, Miomir Maroš je sa zadovoljstvom i ponosom odbranio svoju doktorsku tezu, stvarajući tako dubok i trajan pečat u oblasti komunikoloških nauka.
Titula doktora komunikoloških nauka nije bila samo formalna priznanja njegovog truda i rada, već je označavala i njegovu posvećenost razumijevanju medijske evolucije u Crnoj Gori tokom značajnog perioda od dvije decenije.
Miomir Maroš, kroz svoje akademske uspjehe, nije samo obogatio svoje znanje, već je postao i nezaobilazna figura u crnogorskom novinarstvu, noseći sa sobom teret odgovornosti prema istini i kvalitetnom informisanju, što je svojstveno pravoj novinarskoj misiji.
Kultna emisija “Zapisi”
Miomir Maroš, jedno od nezaobilaznih medijskih lica na televiziji Crne Gore (TVCG), nije samo novinar i publicista; on je živi most između stvarnosti i gledalaca, istražujući, osvjetljavajući i prenoseći svijetu neotkrivene priče.
Njegova karijera, oblikovana ljubavlju prema istraživačkom novinarstvu, započela je 1999. godine, označavajući početak nečega što će se razviti u nezaboravnu i bogatu novinarsku avanturu.
U toj ključnoj 1999. godini, Miomir Maroš stupio je na scenu medijskog svijeta kao urednik-voditelj, a njegovo prisustvo brzo je postalo sinonim za neprevaziđene televizijske serijale i emisije na TVCG.
Njegova sposobnost da prenese kompleksne priče na pristupačan način, kombinovana sa dubokim razumijevanjem tematika koje istražuje, postavila ga je kao nezaobilaznog aktera crnogorskog novinarstva.
Nepogrešivo i nadahnuto, Maroš je svojim radom istakao važnost istraživanja i dokumentovanja kulturne baštine i tradicija Crne Gore.
Njegovi televizijski serijali postali su prozor kroz koji gledaoci nisu samo promatrali pejzaže i ljude, već su osjetili i puls života u svakom kadru, svjedočeći o jedinstvenom pečatu koji Miomir Maroš ostavlja na svom putu.
Kroz niz godina profesionalnog rada, Maroš nije samo pratio događaje, već ih je i oblikovao, uvodeći nas u svijet koji bi inače ostao nepoznat.
Njegova neumorna želja za otkrivanjem i predstavljanjem različitosti crnogorskih krajeva, kao i sagledavanjem njihove uloge u širem društvenom kontekstu, čini ga istinskim pionirom u svijetu novinarstva.
Miomir Maroš, na televiziji i izvan nje, postao je ne samo reporter stvarnosti, već i čuvar priča koje bi mogle pasti u zaborav.
Njegovo prisustvo na TVCG nije samo profesionalno angažovanje; to je putovanje koje seže daleko iznad novinarskih zadataka, postavljajući ga kao suštinski dio crnogorskog kulturnog i medijskog identiteta.
Miomir Maroš je svojom besprekornom posvećenošću i strašću stvorio neprocjenjivu riznicu živopisnih priča koje sada možemo nazvati pravom arhivskom, baštinom živih svjedočanstava.
Ta jedinstvena riznica oživljava u neponovljivoj kultnoj emisiji “Zapisi”, đe se svaki kadar, svaka priča, pretvara u dragocjen biser na ogrlici crnogorske kulture.
Emisija “Zapisi” nije samo televizijski program; to je izraz samog srca Miomira Maroša, autorskog genija koji je 2002. godine osmislio ovaj nevjerovatni serijal.
Njegova posvećenost umjetnosti pričanja priča stvorila je prozor kroz koji smo dobili pogled u dubine crnogorske prošlosti i sadašnjosti.
U 2002. godini, prva epizoda serijala “Zapisi” snimljena je na Cetinju, noseći nas naslovom “Cetinje pod snijegom”.
Tog trenutka, magija Maroševog pripovijedanja udahnula je život ne samo planinskom pejzažu već i svim ljudima, pričama i emocijama koje su krasile tu slikovitu scenu.
Od tog početka, ali i trenutka emisija je postala sinonim za kvalitetno novinarstvo i predstavljanje ljepote zaboravljenih kutaka Crne Gore.
Svaka epizoda “Zapisa” nije samo putovanje kroz prostor i vrijeme; to je nezaboravno iskustvo koje Miomir Maroš nesebično dijeli sa publikom.
Njegova emisija postala je ne samo popularna, već i snažna kulturološka pojava koja odražava duboku ljubav prema zemlji i njenom naslijeđu.
Miomir Maroš je postao pripovjedač priča koje ne blijede sa vremenom, već postaju dragocjeni deo kolektivne svijesti Crne Gore.
Kroz svoje bajkovito medijsko putovanje, Miomir Maroš plete niti predivne slike Crne Gore, prelazeći od živopisnih pejzaža juga pa sve do zabačenih sela na sjeveru.
Njegova kamera, poput čarobnog pera, zabilježila je ne samo prelijepe kadrove planinskih visova i masiva, već i duše brojnih sela, zaseoka, šuma, dolova, doca, aluga, vrtača, rijeka, jezera i obala.
Svaki kadar bio je prozor u priče o nevjerojatnoj različitosti mještana koji su sa ponosom nose titulu neimara, prosvjetara, sakupljača i čuvara narodnih tradicija.
Njegova umjetnost nije samo zabilježila trenutke, već je oživjela svaki kamen, svako drvo, svako lice koje je susreo na svom putu.
Putujući kroz sela, osjećajući puls zajednica, Miomir Maroš nije bio samo posmatrač; on je veza između prošlosti i sadašnjosti, između ljudi i prirode.
Njegova sposobnost da izvuče priče iz svakog dijela Crne Gore nije samo demonstracija novinarske vještine; to je ljubav prema narodu, poštovanje prema kulturnom naslijeđu, i želja da svaki kadar bude sačuvan kao trajni momenat prošlosti.
Uz Miomira Maroša, svaki kadar postao je riznica uspomena, svaka priča oživjela je kao legenda, a svaki susret sa mještanima bio je prilika za razmjenu iskrenosti i dubokog poštovanja.
Njegovo putovanje nije bilo samo geografsko; to je putovanje kroz srce Crne Gore, otkrivajući njenu dušu i ostavljajući nas sa osjećajem da smo svjedoci nečega neizmjerne ljepote.
Zapisana Crna Gora ( I i II)
Nestrpljiv da samo objektivom kamere zabilježi ove jedinstvene priče, Miomir Maroš je preuzeo izuzetno zahtjevan zadatak: prenijeti živopisne i bogate narative širom Crne Gore sa ekrana direktno među korice knjiga.
Njegova umjetnost nije stala samo na snimanju, već se prelila sa objektiva kamere u umjetnički izraz na papiru.
Junaci i junakinje njegovih priča, otrgnuti od prolaznosti vremena, sada su zauvijek sačuvani među koricama knjiga, postajući dio nasljeđa koje je Miomir pažljivo izgradio.
U svojoj odanosti umjetnosti pisanja, Maroš se uzdigao iznad prostog novinarstva, postavši čuvar istinskih bisera naroda Crne Gore.
Njegove knjige nisu samo niz riječi; one su prozori u duše nevjerovatnih ljudi, bilježeći njihove živote, radosti, izazove i tuge.
Miomir je postao pripovjedač vješt u prenošenju atmosfere svakog sela, planine ili obale direktno na stranice knjiga koje su postale spomenici njegove posvećenosti i ljubavi prema zaboravljenim pričama.
U ovom vremenu kada su putopisi i reportaže postali rijetkost, Miomir Maroš se izdvojio kao vrhunski majstor žanra, pozicionirajući se među najveće doajene reportažnog novinarstva.
Njegova odluka da približi priče svojoj publici putem pisane riječi nije samo čin umjetničkog preobražaja; to je odvažan korak ka očuvanju kulturnog naslijeđa i osnaživanju priča koje bi inače bile izgubljene u prolaznosti vremena.
Zapisana Crna Gora (I i II prva objavljena 2019. godine, druga objavljena 2020. godine) su ne samo knjige, već su životna priča koja pulsira u srcu crnogorske kulture.
Miomir Maroš je svojim perom stvorio nešto više od običnih knjiga; on je oslikao dušu zemlje, predstavljajući svaku stranicu kao dragocjeni portret Crne Gore.
Ove knjige nisu samo niz rečenica; one su prozori koji se otvaraju prema vrletima planina, zelenim dolinama, plavim obalama i svakodnevnim životima ljudi koji oblikuju ovu zemlju.
Svaka riječ, svaka slika, svaki izraz ljubavi prema Crnoj Gori postali su neizbrisiv pečat u književnosti i reportažnom žanru.
Kroz knjige Crna Gora I i II, Miomir Maroš nas vodi na putovanje kroz sopstveno srce zemlje, otkrivajući nam tajne zaboravljenih predjela.
Njegove riječi nisu samo priče; one su stvarnost koja diše, oživljavajući svaki kamen i svaki talas koji se razbija uz obalu.
Ove knjige nisu samo ostvarenja reportažnog žanra; one su legat koji će nadživjeti generacije. Maroševa posvećenost očuvanju kulturne baštine, ljudskih priča i prirodnih ljepota Crne Gore postala je inspiracija za sve ljubitelje putopisne književnosti.
One su poziv na putovanje koje nikada ne završava, poziv da se izgubimo u pričama koje krase stranice ovih kultnih knjiga.
Crna Gora (I i II) postale su knjige koje ne čitamo samo jednom; one postaju prijatelji, vodiči, i vječni podsjetnici na ljepotu koja se može pronaći u svakom koraku crnogorskog pejzaža.
Maroševa riječ postala je most koji nas povezuje sa suštinom zemlje, čineći ove knjige ne samo kultnim ostvarenjima reportažnog žanra, već i dragocjenim darom koji svijetli u našim srcima.
Zapisana Crna Gora (I i II) su ne samo knjige; one su živi testament bogatstva crnogorske kulturne i prirodne riznice.
Miomir Maroš je u ovim izuzetnim putopisima stvorio čarobno ogledalo koje Crnu Goru odslikava.
Ove knjige su više od putopisnih vodiča; one su arhiv neprocjenjive kulturne, etnografske, antropološke, sociološke i demografske baštine Crne Gore.
Svaka stranica prenosi priču koja je ispričana kroz vjekove, odjekujući u svakom kamenu, rijeci i osmijehu domaćina koji srdačno otvaraju vrata svojih domova.
Kroz knjige Zapisana Crna Gora (I i II), Miomir Maroš nije samo pisac; on je čuvar vremena, čija riječ ne donosi samo priče, već nosi i miris prošlih generacija, zvuke tradicionalnih melodija i život zajednice koja se čvrsto veže za svoje korijene.
Ove knjige su kao stara pisma koja se čuvaju kao nasljeđe i podsjetnik za buduće generacije.
U najljepšem svjetlu, Zapisana Crna Gora (I i II) predstavljaju ne samo književna ostvarenja, već i Maroševa pažljiva posmatranja i doživljaji postaju naš prozor u svijet koji inače možda ne bismo imali priliku vidjeti.
Svaka stranica postaje oda prema ljepoti koja se ogleda u jednostavnim svakodnevnim trenucima, čime se baština pretvara u vječitu inspiraciju za sve nas.
Prijateljstvo i poćetak saradnje sa dr Miomirom Marošem
7. jula 2020. godine, u svojstvu službenika NP-Lovćen, imao sam privilegiju da zabilježim jedinstvenu priču koja će zauvijek ostati urezana u moje sjećanje.
Bio sam svjedok neustrašive žene-planinke, Ike Ivove Kustudija, hrabre gorštakinje iz sela Majstori, koja je svojom odanošću prema svom pokojnom mužu Ivu odlučila da ne napusti rodno selo muža Majstori.
U mojoj reportaži, nazvanoj “Poslednja planinka sela Majstori”, nastojao sam prenijeti dušu ovog zaboravljenog kraja i istaći izuzetnu hrabrost Ike Ivove.
Njeno odlučno držanje i duboko ukorinjenjena veza sa planinom Lovćen ostavili su snažan utisak na mene.
Ovo iskustvo nije bilo samo novinarski zadatak; postalo je lična odiseja koja me povezala s Ikom Ivovom na način koji se rijetko dešava u profesionalnom okruženju.
Kroz razgovor i lični susret s Ikom, shvatio sam da je ona ne samo čuvar tradicije Majstora već i osoba koja poseduje duboku ljubav prema svojoj zajednici.
Njena priča postala je ne samo dio mog profesionalnog portfolia već i temelj za trajno prijateljstvo koje me sada snažno povezuje sa Kustudijama.
Ova neobična veza sa Ikom Ivovom Kustudija osvijetlila je ne samo njenu izuzetnu životnu priču već i bogatstvo duha koje neguje duh planinke i život Majstora ali i brojnih Kustudija koji su potekli sa ovog ljutog krša Lovćena.
Miomir Maroš me pozvao tokom jula mjeseca na susret koji će ne samo označiti prekretnicu u mom publicističkom radu već i otvoriti vrata ka jednoj neobičnoj priči.
Njegova pozivnica da zajedno popričamo i da se uputimo na selo Majstori krajem istog meseca bio je prizvuk avanture i istraživanja koji su odjekivali izvan okvira običnog novinarskog zadatka.
Maroševa strast prema pričama koje privlače pažnju javnosti, postala je jasan pokazatelj da nas očekuje nešto posebno.
Tako smo krenuli, Maroš, ekipa i mladi novinar Miljan Živković, TVCG i ja, put Majstora, pripremajući se za snimanje reportaže koja će zauvek promijeniti naše profesionalne i lične perspektive.
Naš cilj bio je istražiti život hrabre planinke Ike Ivove Kustudija, koja je svojom odanošću i hrabrošću postala simbol tog jedinstvenog sela po mnogo čemu.
Kada smo stigli na destinaciju, nismo samo svejdočili Ikinim životnim pričama već smo se i sami uronili u dubinu njenog svakodnevnog života.
Njeno srce, ukorijenjeno u tradiciji Majstora, Lovćena i Katunske nahije bilo je inspiracija za stvaranje ne samo reportaže već i kultne emisije u serijalu “Zapisi”
I tako, kroz Maroševu inicijativu i naš zajednički napor, rodila se emisija koja je duboko dirnula srca gledalaca i ostavila neizbrisiv trag u svijetu televizijskog stvaralaštva.
Ljubav prema Lovćenu i Njegušima
Miomir Maroš i ja smo prošli brojnim planinarskim, karavanskim i gastronomskim stazama Svete planine Lovćena i slikovitih Njeguša, zaronivši u bogatstvo prirode i kulturne baštine koja odiše duhom prošlih vremena.
Snimajući nepreglednu ljepotu Lovćena, svaki korak nam je otkrivao nove pejzaže, od vrhova do dolina.
Pijući hladnu vodu sa mnogobrojnih planinskih izvora, smještenih u hladu bukovih šuma, osjećali smo kako nam priroda nudi svoje blago.
Svaki gutljaj bio je poput čarobnog napitka koji nas je osvježavao dok smo istraživali dubine ovog planinskog raja.
U toj tišini, đe se jedino čuje šum vjetra kroz lišće i cvrkut ptica, sjećanja na prošle vladare, gospodare ovih prostora, postajala su živa i prisutna.
Svaki kamen, svako stablo, svaki cvijet imali su svoju priču, svjedočeći o vladarima koji su hodali istim stazama prije nas, o vojskama koje su Lovćenom prolazile, o putopiscima koji su opisivali ovo čudesno područje.
Nismo zaboravili ni narodno graditeljstvo koje se ogleda u tradicionalnim kamenim kućama i suvomeđama koje su ukras.
U našim sećanjima žive legende i priče o Lovćenu, o njegovoj primorskoj podgorini koja je oduvijek bila izvor inspiracije za umjetnike, pisce, i sve one koji su se odvažili kročiti ovim stazama.
Svaki korak bio je prilika da oživimo te priče, da osjetimo puls istorije i ljepote koja je nevjerojatno sačuvana u ovom dijelu Evrope.
Lovćen je ne samo planina, već živopisno putovanje kroz vrijeme i prirodu koje nas je ostavljalo bez daha.
Nas je Sveta planina Lovćen sa ponosom uvodila u svoje tajne, ali nismo zaboravili ni druge blistave vrhove poput Štirovnika, Velikog i Malog Babljaka, Treštenika i Goliša jama snježnica, pećina, škrapa, uvala.
Svaki od tih vrhova ima svoju priču, svoju legendu koja se miješa sa istorijom i tradicijom.
Dok smo gazili stazama do tih vrhova, osjećali smo kako pod nogama pulsira tlo prepuno energije i tajanstvenosti.
Nije samo Lovćen bio naš vodič kroz priču, već su nam katuni, smješteni na nepristupačnim visinama, šaptali o svojoj ljepoti, o vilama koje su nekada boravile u njihovim blizinama i o davno prohujalim vremenima kada su pastiri sa pašnjaka gledali prema lovćenskim zorama sa istim divljenjem kao i mi danas.
Veliki i Mali Babljak, sa visinama koje sežu do neba, pružali su nam pogled na beskrajne prostore, dok smo se osjećali mali u odnosu na grandioznost ovih planina.
Treštenik, poput čuvara prirodnih ljepota, širio je pred nama svoje zelene predjele, prepune raznobojnih cvjetova, a Goliš i jame snježnice skrivali su svoje tajne pod zemljom, pozivajući nas da istražimo dubine ovog nevjerojatnog kraja.
U tim trenucima, kada bismo zastali da odmorimo na katunu, osjetili bismo povezanost sa prirodom, kao da smo povezani sa duhovima prošlosti koji su takođe pronalazili utjehu u ovim netaknutim pejzažima.
Gorštačke priče i legende o vilama koje su nekad igrale pod zvijezdama postale su stvarnost dok smo posmatrali zalazak sunca sa visina katuna, otkrivajući ljepotu koja se ne može opisati riječima.
Svaki korak na tim planinskim vrhovima bio je poput koračanja kroz živu knjigu istorije i prirode, đe su nam stijene, šume i izvori pričali svoje priče.
Lovćen i njegova okolina nisu samo mjesta na karti, već čarolija koja nas vraća korijenima prirode i podsjeća nas na važnost očuvanja ovakvih dragocjenosti za buduće generacije.
Miomir Maroš je, poput čarobnjaka riječi i umjetnika fotografije, on je svojim perom i snagom objektiva je stvorio nevjerojatnu rapsodiju najljepših priča koje su zauvijek ostale urezane u sjećanjima onih koji su kročili podlovćenskim selima.
Njegova vještina pisanja i sposobnost da uhvati trenutke života kroz objektiv kamere spojili su se u jedinstveno iskustvo otkrivanja skrivenih dragulja ovog prelijepog kraja.
Svako selo koje je Maroš posjetio postalo je platno na kojem su se ispreplitali portreti ljudi, priče njihovih života i atmosfera koja je odisala autentičnošću.
Njegovim perom, selo postaje lik u priči, a ljudi postaju junaci čije se sudbine prepliću sa svakim redom zapisanim na papiru.
Snaga njegovog objektiva oživljava ljepote Lovćena i arhitekturu ovih podlovćenskih sela, hvatajući svjetlost koja igra po kamenu i drvetu i stvarajući slike koje izazivaju divljenje.
U svakom detalju objektiva kamere, osjeća se pažnja prema svemu što je Maroš doživio i želja da podijeli tu ljepotu sa ostatkom Evrope i svijeta.
Njegove riječi i slike postaju prozori kroz koje gledaoci ali i čitaoci mogu zaviriti u dušu podlovćenskih sela, osjetiti snagu nekadašnjih života tih zajednica i prepoznati ljepotu jednostavnosti koja čini srž ovog kraja.
Miomir Maroš nije samo dokumentarist, već i pripovjedač koji je uspio uhvatiti duh podlovćenskih sela i prenijeti ga dalje kroz svoje umjetničko izražavanje.
Drevna Dinastija Petrović stolovala je 222 godine, na Njegušima odakle su vodili brojni putevi prema Cetinju, ali i prema Boki Kotorskoj, stvarala se Crna Gora od kamena i na kamenu.
Ovo mjesto nije bilo samo politički centar, već i epicentar iz kojeg su proistekle nevjerojatne priče o hrabrosti, ljubavi prema domovini, i očuvanju tradicije.
Crna Gora postala je simbol izdržljivosti i upornosti, a njen kameni pejzaž postao je prirodna kulisa za veličanstvene događaje.
Vladari iz Dinastije Petrović nisu samo sjedili na prijestolu; oni su bili kreatori puteva koji su povezivali Crnu Goru, sa Evropom ostavljajući svoj pečat na stazama koje su vodile prema Cetinju, a istovremeno su bili most između različitih svjetova prema Boki Kotorskoj.
Njihova vizija i hrabrost su oblikovali kulturnu i političku scenu ovog kraja, dok su putevi koje su izgradili postali simboli povezanosti i jedinstva.
Crna Gora, nikada nije bila obično mjesto. Gradila se od kamena, ali i na kamenu, što simbolizuje čvrstoću njenog karaktera i temelja na kojem su nastajale priče.
Stijene, šančevi, ljuti klanci i crkve svjedoče o vladavini i odlučnosti da se očuva duh zemlje koja je iznedrila vojskovođe, vitezove i pjesnike.
I nije čudo što su vladari i gospodari ovog kraja prepoznali snagu pisane riječi. Crna Gora je tkala umjetnost, književnost i filozofiju, a njeni vladari su se okruživali ljudima koji su znali cijeniti dubinu i moć riječi.
Pisane riječi postale su most između prošlosti i budućnosti, čuvajući legende o hrabrosti i ljubavi prema domovini, te predstavljajući bogatstvo kulture koja je procvjetala na ovim kamenim stijenama.
Tako su vjekovi prolazili, a Crna Gora ostajala ne samo kao zemlja na karti, već i kao inspiracija za vladare i gospodare koji su znali kako koristiti moć pisane riječi da oblikuju svoje naslijeđe i ostave neizbrisiv trag u istoriji.
Nagrade, priznanja, budućnost
Dr Miomir Maroš ostao je prepoznat kod šire društvene zajednice zahvaljujući svom neizmjenjivom doprinosu novinarstvu i promociji kulturne i prirodne baštine Crne Gore. Njegovo dosadašnje životno djelo nije prošlo nezamijećeno, čime je stekao niz prestižnih nagrada koje svjedoče o visokom priznanju za njegov trud i posvećenost.
Njegova izvanredna reportaža nagrađena je Godišnjom nagradom TVCG 2005. godine, čime je dodatno potvrđena kvalitet njegovog novinarskog rada.
Osim toga, osvojio je "Wild Beauty Award" 2008. godine, prestižnu nagradu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore za izuzetan doprinos promociji turizma.
Taj poduhvat naglašava Maroševu sposobnost da putem svojih reportaža i fotografija oživi ljepotu zemlje i privuče pažnju ljubitelja putovanja.
Godine 2010., Društvo crnogorskih novinara dodijelilo mu je Godišnju novinarsku nagradu Crne Gore, još jedno priznanje koje potvrđuje njegovu stručnost i etički novinarski rad.
Kroz godine, Maroš je zadržao visok nivo povjerenja gledalaca, što se odražava i kroz redovna istraživanja javnog mnjenja koja ga pozicioniraju kao TV lice s izuzetno visokim stepenom povjerenja.
Maroš je 2016. godine dobio nagradu Turističke organizacije Podgorice i Glavnog grada kao najbolji novinar u akciji “Biramo najbolje u turizmu i ugostiteljstvu”.
Ova nagrada svjedoči o njegovom značajnom doprinosu promociji turizma u regionu, kao i prepoznavanju njegove stručnosti i angažmana u novinarstvu.
Sve ove nagrade predstavljaju samo mali dio priznanja koja su dodijeljena dr Miomiru Marošu, čija predanost novinarstvu i ljubav prema Crnoj Gori nastavljaju inspirisati i ostavljati trajni trag u medijskom svijetu.
Miomir Maroš se ne zaustavlja samo na novinarstvu – njegov naučni doprinos također zauzima važno mjesto u akademskom svijetu.
Kroz svoj bogat opus, postao je autor više od dvadeset naučnih radova sa fokusom na medijske i sportske teme, čije su stranice ugledale svjetlo u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj.
Njegovo istraživanje pruža uvid u suštinske aspekte medijskog ambijenta i sportske kulture regiona, ističući njegovu duboku povezanost sa temama koje odražavaju savremene društvene i kulturne dinamike.
Njegova knjiga “Medijsko brendiranje u Crnoj Gori”, objavljena 2017. godine na Cetinju, dodatno potvrđuje Maroševu stručnost u analizi medijskih procesa i uticaja na društvo.
Kroz nju, čitaoci imaju priliku sagledati kompleksnost medijskog ambijenta u Crnoj Gori i razumjeti ulogu medija u oblikovanju društvenog identiteta.
Maroš je takođee značajna figura u naučnoj zajednici kao urednik sekcije za kulturnu antropologiju u časopisu “Journal of Anthropology of Sport and Physical Education”.
Njegova uloga kao urednika doprinosi interdisciplinarnom pristupu proučavanju kulturnih i društvenih aspekata sporta, gradeći most između sportske antropologije i medija.
Njegova predavanja na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću i Fakultetu političkih nauka u Podgorici svjedoče o njegovom entuzijazmu za prenošenje znanja novim generacijama novinara.
Osim toga, Maroš je i gostujući predavač na privatnim univerzitetima u Crnoj Gori, dijeleći svoje bogato iskustvo sa budućim stručnjacima iz područja medija i novinarstva.
Na taj način, njegov doprinos ne samo da oblikuje naučne rasprave, već i inspiriše nove generacije novinara i istraživača.
Kroz CEEPUS projekt mobilnosti, Miomir Maroš je ostvario priliku dijeliti svoje stručno znanje i iskustvo kao gostujući predavač na Kineziološkom fakultetu u Splitu, Zagrebu i Novom Sadu.
Njegova predavanja nevjerojatno su dragocjena za studente, doprinoseći internacionalnom dijalogu i razmjeni ideja u području komunikologije.
Osim što je predavač komunikoloških predmeta na programima stručnog osposobljavanja u Upravi za kadrove, Maroš igra ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti stručnjaka u području komunikacije.
Njegovo angažovanje u edukaciji i mentorstvu doprinosi razvoju kvalitetnih kadrova koji će znati nositi se sa izazovima suvremenog medijskog okruženja.
Svoj doprinos naučnoj zajednici i akademskim krugovima proširuje kroz aktivno učestvovanje na međunarodnim naučnim konferencijama.
Njegovo prisustvo na konferencijama u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini svjedoči o njegovom želji za dijalogom, razmjenom ideja i saradnjom na širem regionalnom nivou.
Kroz takva događanja, Maroš doprinosi širenju saznanja i stvaranju mostova saradnje između akademske zajednice u regionu.
Marošev multidisciplinarni pristup, koji obuhvaća i akademske institucije i administrativne strukture, ukazuje na širinu njegovog angažmana i sposobnost povezivanja različitih aspekata komunikologije sa društvenim i upravnim sferama.
Time on ne samo doprinosi naučnoj zajednici, već i stvara mostove između teorije i prakse, doprinoseći ukupnom razvoju struke.
Miomir Maroš je trenutno autor emisije “Baština” koja obogaćuje televizijski prostor državne televizije svake nedjelje ujutro.
Ova emisija predstavlja pravu riznicu kulturnog nasljeđa Crne Gore, čuvajući i promovišući bogatstvo folklora, muzike, gastronomije, etike i etničke baštine Crne Gore.
Kroz emisiju, Maroš prenosi gledaocima priče koje krase crnogorsko kulturno nasljeđe, istražujući i predstavljajući tradicije koje često ostaju nedovoljno istražene ili nepoznate široj publici.
Fokusirajući se na folklornu baštinu, emisija donosi autentične igre, običaje i nošnje, omogućujući gledaocima da zavire u srce crnogorske kulture.
Muzičko nasljeđe takođe ima značajnu ulogu u emisiji, đe se predstavljaju tradicionalne melodije, instrumenti i pjesme koje odražavaju duboke korijene muzičke tradicije Crne Gore.
Emisija tako postaje temelj za očuvanje i promovisanje muzičke baštine koja je često sinonim za duh naših planina i mora.
Gastronomska dimenzija emisije pruža priliku da se gledoci upuste u čaroliju crnogorskih ukusa.
Kroz prezentaciju tradicionalnih jela i recepta, Maroš dodatno promoviše bogatstvo crnogorske kulinarske baštine, podstičući gledaoce da istraže ukuse koji su se prenosili sa generacije na generaciju.
Emisija takođe istražuje etičke i etničke aspekte crnogorskog društva, dajući prostor različitim narodnim pričama, običajima i vrijednostima koje su oblikovale zajednicu kroz vjekove.
Miomir Maroš, kroz ovu emisiju postavlja se kao čuvar kulturnog blaga Crne Gore, pridonoseći očuvanju identiteta i promovisanju jedinstvene baštine ovog područja.
Emisija tako postaje prozor u prošlost i sadašnjost, podstičući gledaoce da cijene i štite svoje kulturno nasljeđe.
Na kraju, zajedno sa Miomirom Marošem uz sebe vjerujem da će naša saradnja trajati još mnogo godina, oblikujući priče koje će zauvijek biti isprepletene sa ljepotom i duhom Lovćena.
Za taj oltar slobode i čovječnosti, Njeguše i kameno more (Katunska nahija) postaje naša sopstvena knjiga priča, ispisana perom prijateljstva i predanosti.
Kroz zajednički rad, Miomir Maroš i ja smo odlučni u tome da Lovćen ostane živ, ne samo u slikama i riječima, već i u našim pričama koje će se prenositi sa generacije na generaciju.
Kameno more (Katunska nahija) postaje naš kamen temeljac, a svaka priča koju stvaramo postaje sopstvena arabeska u mozaiku ove nevjerojatne baštine.
Neka naša priča bude doprinos oltaru slobode i čovječnosti, neka bude inspiracija za sve one koji traže istinu i ljepotu u pričama za koje živimo i koje prenosimo-.
