Suvomeđe: Suvo zlato baštine Krajine
Autor: Radomir Petrić
Foto: Zijo Madžurić
Suvomeđe su suvo zlato kulturne baštine Krajine, o kojem danas niko ne brine, a zub vremena čini svoje, i njihovo stanje je iz dana u dan sve gore, kaže za Feral.bar Zijo Madžurić.
Po zanimanju profesionalni fotograf, Madžurić se prije nekoliko godina vratio iz Bara u zavičaj, u Boljeviće u Krajini, gdje uporedo sa uređenjem svog porodičnog imanja počeo da brine i o suvomeđama (podzidama), nezaobilaznom dijelu vizuelnog identiteta (ne samo) ovog dijela barske opštine.
-Moram da brinem, jer je to i u našoj kući tradicija, koja mi je ostala od đeda. A i skoro nikog viđše i nema da brine, svi su se iselili iz Krajine-priča rezignirano Madžurić.
Ovim povodom već se obraćao državi, tražio pomoć za očuvanje suvomeđa, na koju još čeka.
Nije prihvatio pasivnu ulogu, već je sam krenuo u akciju: sa kolegom profesionalnim fotografom i građanskim aktivistom iz Bara Antom Bakovićem, fotografisao je sve krajinske suvomeđe.
-Anto i ja smo napravili preko 5.000 fotografija suvomeđa od Štegvaša do Šestana, u Arbnešu, Velikom i Malom Ostrosu, Koštanici, Bobovištu, Briski, Tejanima, Livarima, pa i u Gornjim Šestanima i Karanikićima.
Istraživali smo ove međe, napravili obimnu foto-dokumentaciju, sve to iz svog džepa.
Jednostavno, ne želim da se to zaboravi, želja mi je da napravim projekat koji bi popularisao suvomeđe-navodi Madžurić.
Vještina gradnje na suvo je zvanično upisana u UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
-Vještina gradnje u tehnici na suvo podrazumijeva obradu i slaganje kamena jedan na drugi bez upotrebe vezivnog materijala.
Stabilnost strukture osigurava se pažljivim izborom i slaganjem kamena, a gradnjom na suvo su oblikovani različiti kulturni pejzaži od praistorije do danas-obrazloženo je iz UNESCO-a.
Podnosioci zahtjeva za uvrštenje bili su Hrvatska, Kipar, Francuska, Španija i Švajcarska.
U Hrvatskoj je 2013. gradnja suvomeđa proglašena za nematerijalno kulturno dobro, a obnova suvomeđa na ostrvima i u priobalju dobila je značajnu finansijsku podršku iz EU fondova.
Dok ne dobije institucionalnu zaštitu i u Crnoj Gori, suvomeđa je danas briga entuzijasta i građanskih aktivista kao što su Željko Starčević u Herceg Novom, NVO Expeditio u Kotoru, Madžurić i Baković u Baru...
-U Krajini su tri vrste međa: prva je da brani zemlju, da sačuva zemljište za poljoprivrednu proizvodnju-duvan, luk...
Druga uloga je međa kao ograda, na tri reda, a treća da zagradi bunar-ističe Madžurić.
Sagovornik Feral.bar se sa suvomeđom druži od malih nogu, a dobro pamti kako j epodizana uzduž i poprijeko Krajine:
-Đed me svuda sa sobom vodio kad se pravila suvomeđa, nekada je bila moba, pa se cijelo selo odazove, nekada si radio sam, zavisno od situacije.
Ćuskijama se vadio kamen, koji se onda nosio na ljesama, nekada i više kilometara, jer je tada Krajina bila puna ljudi i imanja su bila „živa“, pa se moralo do svoga ići okolo.
Danas nema ko kome da pomogne jer nema nikoga, zbog iseljavanja, i međe propadaju, ako se ne „dižu“ i ne čuvaju.
Nije da nema interesovanja, nedavno je u Baru održano predavanje o suvomeđi i izradi guvna u Dvorcu kralja Nikole, ali, na terenu –još ništa konkretno.
Volio bih da ove moje riječi nešto promijene nabolje, a ja ću svakako dati svoj lični doprinos-zaključio je Madžurić.
