Barski ljetopis: Predstavljena „Sekvoja“ Enesa Halilovića
Izvor: PR služba Barskog ljetopisa
Foto: Studio Media PRO
„Portret pjesnika i pripovjedača Enesa Halilovića“ obilježio je treće veče Književnog segmenta „Barskog ljetopisa“.
Halilović, jedan od najboljih književnika regiona, godinama istražuje različite istorijske događaje, tražeći u njima nešto lirsko i uspijeva u tome da događaje iz prošlosti transponuje u umjetnost, poeziju ili prozu, pružajući tim svjedočanstvima umjetničku vrijednost.
Upravo jedan takav motiv pojavljuje se, između ostalog, i u zbirci „Sekvoja“.
-Ova je zbirka takva da je u njoj svaka pjesma dovoljna za početak jedne filozofske rasprave, posebno o smrti, životu, umjetnicima koji su izgubili dio dostojanstva i još više onima koji su izgubili dio sopstvene duše u svojim stvaralačkim činovima.
Ona je na neki način sjetnik ali i podsjetnik da ako nastavimo ovako kako smo krenuli nećemo daleko stići – gubimo zdravlje, razum, ljude, planetu, bezosjećajni su počeli da nadvladavaju a ’ni drvo staro 300 godina nije ništa više od skupa čačkalica”-kazala je moderatorka Dragana Erjavšek.
Ovu zbirku mnogi smatraju najboljim djelom novopazarskog književnika.
-Ne znam da li je najbolja od sedam koliko ih ima, a prvu sam napisao kao sedamnaestogodišnjak.
Teško je uvijek ići uzlaznom putanjom.
Drago mi je što različiti kritičari i pisci imaju različita mišljenja o mojoj najboljoj knjizi, te svako u mojoj svojevrsnoj samoposluzi, među tri romana, tri knjige pripovjedaka, tri drame i sedam zbirki poezija bira različite proizvode.
Praktikujem da se vraćam svojim knjigama, radio sam drugo, izmijenjeno izdanje knjige ’Srednje slovo’, kao i ’Bludni parip’.
Dotjeraću i neke pripovjetke, imam pravo da ih malo ’zategnem’ jer autor dok je živ ima pravo da se bavi svojim rukopisom.
Na prozi radim dugo, ’Roman o vodi’ sam, recimo sređivao osam puta, dok sam na romanu ’Ljudi bez grobova’ radio 28 godina-otkriva Halilović i objašnjava kako je došao na ideju da zbirku naslovi „Sekvoja“.
-Radi se o drvetu koje može da živi nekoliko hiljada godina, te je usko povezano sa trajanjem, a fascinantno je i što ona iz godine u godinu sve brže raste.
Još jedan od razloga koji me je opredijelio za ovaj naziv je što je to bila i šifra Interneta mog oca, a u password-ima se veoma često kriju najdublje tajne.
Svako književno pitanje je i očinsko pitanje.
To znamo iz istorije književnosti, cijela književnost je potraga za ocem, sjetimo se Edipa, Hamleta...
Svaki veliki pisac imao je problem u tom smislu – otac koji napušta porodicu, otac koji umire, prejak otac, nasilan, previše popustljiv otac, uz to mnogi pisci nisu znali ko su im očevi.
U srži umjetnosti je pitanje očeva, o tome govori i moj roman ’Ljudi bez grobova’-kazao je pjesnik i pripovjedač Enes Halilović dodajući da se sekvoja, inače, spominje samo u prvoj pjesmi ’Egzistencija’, a ima ih 59 na različite teme.
-To su konstrukcije u kojima se prva pjesma gleda sa posljednjom, druga sa pretposljednjom i tako dalje...
Ja sam pjesnik kompozicije jer želim da obezbijedim konstrukcijsku nit između dijelova svog talenta. Moje su pjesme različite, od heksimetra i rime do slobodnog stiha, brzog ritma, a svaka tema traži konstrukciju.
Svaki trag koji ostavimo velika je blagodet, privilegija je ako imamo šta da kažemo-istakao je Halilović, po profesiji ekonomista koji smatra da je i ekonomija tema poezije kroz viđenje društvenih odnosa.
Njegova knjiga „Zidovi“ govori o logici i matematici, a „Bangladeš“ o istoriji civilizacije.
-Imam malo ljubavnih pjesama ali su dobre i mislim da se o osjećanju koje pripada svima ne može napisati nešto svježe.
Upravo zato se pjesnici trude da pišu na teme o kojima se nije pisalo-.
U mnogim pjesmama lajtmotiv je strah, a Halilović objašnjava da se kroz njegov bogat život nakupilo raznih problema ali i strahova.
-Ti strahovi su moji, to sam ja-kazao je i pročitao pjesmu „Sirena hitne pomoći“ u kojoj opisuje neke svoje strahove.
-Jednu od 12 cjelina u romanu ’Bangladeš’ posvetio sam zemljoradnji,
’Ako dugo gledaš u ponor’ je, primarno, roman o devedesetim godinama, dok su ’Ljudi bez grobova’ roman o mladom čovjeku koji se odmetnuo zbog djevojke.
Moje pripreme za literaturu su gdje nešto sipati, u koji kalup - dramu, priču, roman ili pjesmu- pojašnjava Halilović izražavajući zadovoljstvo što na njegove romane niko nije ostao ravnodušan.
Srećan je, kaže, što je napisao priče koje je dugo nosio u sebi.
Moguće je da ih je negdje čuo i pamtio što nije bilo teško jer čovjek kad priča govori najekonomičnijim, lako razumljivim jezikom.
Na kraju se osvrnuo na Bar, grad koji voli i u koji rado dolazi, podsjetivši da na sajtu RTS-a postoji „Mala zabavna istorija Bara“ koja je njegovo djelo, a gdje, između ostalog, spominje prijateljstvo sa „izuzetnim čovjekom, divnim pjesnikom“ pokojnim Miroslavom Jovanovićem Timotijevim.
„Sekvoja“, koja je djelimično pisana u naselju Dobra Voda, nedavno mu je, uz „Kočićevo pero“, donijela i „Veliku nagradu Ivo Andrić“.
žOčekuje se i u Rusiji, dok su romani „Ljudi bez grobova“ i „Ako dugo gledaš u ponor“ objavljeni u Italiji i „čeka se reakcija tamošnje publike“.
-Dobro je što gradite tradiciju „Barskog ljetopisa“ jer ako biste vi prestali, ko bi drugi došao da umjesto vas to radi?
Čuvajte Ljetopis!-poručio je Halilović barskoj publici na kraju interesantne i dinamične večeri.
- Tagovi:
- Barski ljetopis
- Festival
- Bar
- Promocija
