Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

Pacijentkinja iz Hrvatske u Igalu ponovo stala na noge

Izvor: RTCG

Autorka: Ljiljana Vukotić, Radio CG

Foto:Nataša Drakula na protestu/RTHN

Institut Igalo je važan za zaposlene koji u njemu rade, važan je za građane Herceg Novog, za državu i za razvoj zdravstvenog turizma, ali je najvažniji za pacijente koji su u toj ustanovi pronašli spas za teške zdravstvene probleme.

Jedna od njih je Nataša Drakula iz Hrvatske koja je zahvaljujući Institutu iz kolica ponovo stala na noge.

 Njena priča jedna je od mnogih koje slikovito govore o Institutu Igalo i razlozima zašto za tu ustanovu kažemo da je brend zdravstvenog turizma.

Novinarka Radija Crne Gore zabilježila je juče tokom protesta zaposlenih koji su na dva sata blokirali granične prelaze prema Hrvatskoj.

U tome su ih podržali brojni pacijenti, među njima i Nataša Drakula, koja se obratila prisutnima.

-U Crnu Goru sam došla prvi put prije pet sedmica i odmah sam bila očarana ljepotom Boke Kotorske.

Stigla sam iz Berlina, gdje sam imala tešku operaciju, tumor na kičmi, i stigla sam u kolicima.

Čitav april i maj sam bila potpuno nepokretna-ispričala je Drakula.

Nakon teške operacije i potpune paralize mislila je da će uskoro umrijeti i da je njen život završen.

 U toj situaciji sjetila se Instituta Igalo, za koji je čula još u bivšoj Jugoslaviji.

-To je bilo jako poznato mjesto za rehabilitaciju. Vidjela sam da ima direktan let za Tivat iz Berlina i došla sam ovdje na liječenje.

Do prije desetak dana bila sam u kolicima, a sada me vidite kako skoro normalno funkcionišem i potpuno sam mobilna-kazala je Drakula.

Ona je ispričala kako je tek prije dvije tri sedmice saznala da je Institut u problemima, kada su kuvari i konobari štrajkovali i da je bila šokirana da zaposleni ne dobijalu plate mjesecima.

-Živjela sam na Tajlandu i u mnogim evropskim zemljama, ali vjerujete da na ovakvu posvećenost i stručnost nigdje nijesam naišla. Efekti njihovog rada su zadivljujući-dodala je.

Kaže da se u svakom trenutku u Institutu Igalo osjećala kao kod kuće, te da je i ona Novljanka, ali ne iz Herceg Novog, već iz jednog malog mjesta u Hrvatskoj koje se zove Novska.

Priču o svom uspješnom oporavku završila je kroz suze, porukom nadležnima da nikako ne smiju dozvoliti da se Institut ugasi.

Stručno i posvećeno osoblje Instituta Igalo uz podršku nemedicinskog kadra, iako u neizvjesnoj i teškoj materijalnoj situaciji ne odustaje od borbe za svakog pacijenta a uspješna rehabilitacija i pacijenti koji odlaze zadovoljni, trenutno su im jedina satisfakcija.