Tijana Rakočević na Barskom ljetopisu
Izvor: PR služba Barskog ljetopisa
Foto: Studio Media PRO
Predstavljanjem zbirke priča „Intimus“ Tijane Rakočević,sinoć je nastavljen Književni segment „Ljetopisa“.
Zbirka obuhvata 15 priča podijeljenih u četiri cjeline, nagrađivanih na različitim konkursima u regionu i inostranstvu.
Između ostalih, priča „Rodi me“, koja tematizuje akušersko nasilje na Balkanu, osvojila je drugo mjesto na prestižnom evropskom takmičenju „A SeaofWords“ u organizaciji Evropskog instituta za Mediteran ‒ Barselona.
Njeni eseji, prikazi, pjesme i priče, prevedeni su na nekoliko jezika.
Izražavajući zadovoljstvo što je „Intimus“ sačekao da mu prva promocija bude u njenom rodnom gradu, na „Barskom ljetopisu“i na najljepšoj književnoj pozornici u Crnoj Gori, medijatorka književna kritičarka Dragana Erjavšek istakla je da se radi o neobičnoj i kvalitetnoj prozi „potpuno drugačijoj od svega što smo čitali, sa duboko promišljenim situacijama u kojima se ne bismo snašli da nam autorka ne iscrtava mapu“.
Ova se knjiga“, po riječima Erjavšek, „dugo čekala“, a Tijana objašnjava i zašto je to tako.
-Svaka od ovih priča je nastajala kao dio jedne tematske cjeline, željela sam da ona bude posve zaokružena i čini mi se da je ta posljednja priča ’Rodi me’, zapravo, zaokružila sve ono što sam ja htjela da se u toj knjizi nađe.
Ta posljednja priča govori o akušerskom nasilju na ovim prostorima i željela sam da ispričam žensku priču, ali, da to ne bude iz subjektivnog ugla, već da kroz nju pokušam da razumijem žene koje su prošle kroz bolan i traumatičan događaj-.
Iako naslov upućuje da se radi o autobiografskim i pričama vezanim za lično iskustvo, na stranicama knjige najmanje ima autorkinog ličnog iskustva, a hronotopi su često udaljeni.
-Kroz svaku od priča sam pokušala da razumijem sebe, na nekom dubljem, individualnom planu.
Suština je u tome da priču želim da udaljim iz ovog hronotopa, da bi me svi bolje razumjeli.
U svakoj od mojih priča može se pronaći nešto što se sada dešava i u političkom i u društvenom smislu.
Ono što ih karakteriše je univerzalnost, neke su smještene u Africi, neke u Sjevernoj Americi, upravo da bi me svi razumjeli-pojašnjava Rakočević dodajući da njene priče neće moći da razumiju njeni savremenici koliko oni koji tek dolaze, što je „kletva dobrih pisaca, a o čemu će suditi publika“.
Autorka naglašava da je stvorila nešto u čemu se mogu prepoznati ljudi bez formalnog obrazovanja, ukoliko zaista žele da urone u taj svijet i daju mu priliku.
Njene su priče, kaže,„teške i neprohodne ali svakoj literaturi treba dati šansu. Za sve treba na početku duboko promišljanje i ozbiljan odnos prema književnosti a to je ono što danas fali na savremenoj književnoj sceni“.
Iako je dobitnica brojnih nagrada, Rakočević smatra da nagrade ne znače ništa,osim što su podstrek da se ide dalje.
Osvrnula se na dramski tekst„Admiral“, pisan tokom rezidencijalnog boravka u Sarajevu koji je osvojio nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta, ali i na manifestaciju „Dani Radovana Zogovića“ uz žaljenje što je ukinuta.
Tijana Rakočević je i aktivistkinja za ženska prava, inspirišu je obične žene koje su utkane u njenu zbirku priča i smatra da život svake obične ženesa ili bez imena, može u roman.
