Nenezić: Da li novi trajekt može pristati na gatu V ?
Autor: Branislav Nenezić
Foto: SO Bar
Na programu rada IX sjednice SO Bar danas je bila Inicijativa za što skorije zakazivanje sjedncie lokalnog parlamenta na kojoj odbornici i javnost treba da se upoznaju sa Odlukom direktora Barske plovidbe o kupovini feribota “AF Franceska” za liniju Bar – Bari. Ova tačka je uvrštena u Dnevni red IX sjednice na inicijativu predsjednika SO Bar Branislava Nenezića. Kao predsjednik OO SD Bar i predsjednik SO Bar Nenezić je postavio niz pitanja menadžmentu i Odboru direktora Barske plovidbe, na koje odgovore, kako je kazao, očekuje na X Sjednici SO Bar koja će biti zakazana ovim povodom. Nenezićevo izlaganje u formi saopštenja za javnost proslijeđeno je medijima iz Službe SO Bar, i prenosimo ga integralno:
Trajekt AF “Francesca” ili ti “Domiciana” kako se pomenuti brod zvao do 2009. godine kupljen je od strane “Adria ferries” od državne kompanije Tirenia za sumu od 600.000 eura, inače već tada je bio spremam za “rezanje”.
Dakle imajući u vidu gore navedene činjenice svoju današnju diskusiju ću u dobrom dijelu voditi u formi postavljenih pitanja sa nadom da ću na njih dobiti odgovor.
Da li iko u Barskoj plovidbi zna da je “AF Francesca”, tadašnja “Domiciana” još 1991. “izgubila klasu”, i da je tada poslat na rezanje, tačnije, prerezana je na pola i tada joj je u fabrici “Vizentini” dodat srednji dio u dužini od 25 metara, kada dobija i današnju ukupnu dužinu sa 123 na 148m sa povećanjem kapaciteta na 2.200 putnika i 700 vozila?
U trajektu “AF Francesca” nalaze se motori GMT 420a (“Grande Motori Triesti”) koji se ne proizvode već punih 20 godina, a fabrika je sada u sklopu “Mitsubishi” korporacije čiji djelovi koštaju do pet puta više od tržišne vrijednosti.
Za popravke ovog plovila se uglavnom koriste polovni rezervni dijelovi uzeti sa brodova koji su poslati na “rezanje”.
Nakon kupovine 2009. na trajektu su urađene mnoge dorade kako bi mogao da ispuni zahtjeve tržišta, ali je sam brod zbog toga dobio na težini, dosta produžio vrijeme svojih putovanja i naravno podigao potrošnju.
Prvu havariju doživio je 2011. pucanjem jednog od generatora na jednom od motora.
Taj kvar se desio, kao i svi naredni zbog činjenice da brod ne posjeduje automatsko praćenje rada motora, već taj posao obavljaju ljudi koji u makini znaju da provedu i do 24 sata koliko ponekad traju vožnje na relaciji Ankona-Drač.
Nakon toga, 2013. otkazuje radilica na jednom od motora.
Ono što je zanimljivo, da bi se tada izvadila radilica otkinuta je jedna od “garaža” jer je sama radilica teška 12 tona.
Sad me interesuje, da li je neko od tehničkog osoblja “Barske plovidbe” prilikom pregleda broda utvrdio, iako je i te kako vidljivo, da je brod i na tom mjestu “rezan”?
Na redovnom “viaggiu” 12. maja 2015. desila se najveća havarija na ovom brodu, kada se zapalio jedan od motora, a nakon toga i cijela makina.
Snimak ovog požara može se naći i na youtube kanalu, a o tome kako je tog dana bilo na trajektu“AF Francesca” najbolje je opisao jedan naš sunarodnik koji je toga dana bio u makini, kada se u postu na društvenim mrežama prisjetio na događaj od prije osam godina:
“Bukvalno smo gledali kroz staklo taj plamen , tačnije smrt pred očima jer gorivo, a posebno ta količina kada se zapali, skoro je nemoguće da se ugasi, rekli su da sam ponavljao non-stop kako neću svoje dijete nikada vidjeti, ni danas ne znam da objasnim kako je sve u stalo u momentu i kako smo uspjeli da napustimo makinu”.
Od tog dana pa sve do 2019. “AF Francesa” skoro da i nije plovila, iste godine gubi klasu jer je iz bezbjednosnih razloga smanjen broj kabina koje se mogu koristiti i biva prodata u Tunis, ali na prvom “viaggiu” ka novoj luci stao je jedan od motora, odustalo se od kupovine i brod je vraćen.
Od 2019. do dana današnjeg služio je kao “rezervni” brod koji ka albanskoj luci Drač plovio samo kada neki od ostalih trajekata nije u mogućnosti.
Inače je poznat kao trajekt sa kojim niko ne želi da putuje pa čak i kada je primoran.
Sada bih želio da postavim još par pitanja. Da li je tačno da brod nema “seweage system” već ima “orca” sistem za odvod tehničke vode sa broda tj nema “seweage tank”?
Da li ste pri tehničkom pregledu utvrdili da li je rampa na brodu rađena, tj pojačana zbog velikog nagiba koji se stvara pri pristajanju i da li se ta rampa može spustiti na našem gatu?
Da li je tačno da “AF Francesca” može ploviti samo na dizel, tj da ne može koristiti tešku naftu zbog nepostanja skrabera, čime su troškovi putovanja znatno veći nego kod ostalih na istoj relaciji?
Da li je tačno da na četiri četvorokrevetne kabine dolazi jedan toalet?
Da li je tačna informacija da bi za potrebe jednog puta na relaciji Bar-Bari bilo potrebno oko 17 tona nafte, cca 17.000 eura?
Kada na to dodamo manipulativne troškove obaveznog korišćenja remorkera , plaćanja veza i činjenicu da karta na relaciji Drač-Ankona košta 42 eura i ako želimo biti konkurentni karta mora biti ista ili niža, da li ima ekonomske isplativosti za kupovinu ovog broda?
I da li je rađena cost benefit analiza opravdanosti njegove kupovine, ako uzimajući sve ovo u obzir dolazimo do podatka, da je neophodno na svakom “viaggiu” imati najmanje 600 putnika, kako bi se pokrili osnovni troškovi bez troškova posade?
Da li smatrate da bi konkurentna firma prodala kvalitetan brod, a da nije već bio spreman za “rezanje” i da u tom slučaju njegova vrijednost se kreće između 1,000.000 i 1,200.000 eura?
I gdje se tu uklapa planiranih 6,000.000 eura za njegovu kupovinu?
I na kraju, posljednje, a u suštini prvo pitanje? Da stavimo po strani sve gore navedeno, da se kupuje brod koji je u gorem stanju nego što je bio “Svetac” kojeg smo 2016. poslali na rezanje.
Da se kupuje za pet puta veću cijenu od realne. Da se kupuje brod koji nekome služi kao rezervni da vozi do pet puta nedjeljno u sezoni.
Kako će brod čiji je “gaz” 5,80m, dužine 128m, pristati na “gat V” čiji je “gaz” zvanično 5,90m,ako ne i manji i kako će se obaviti manovra s obzirom da će njegova trećina “viriti” preko gata?
Možda već na prvom “viaggiu” dobijemo novu turističku atrakciju, koju je predložio jedan od ministara u tehničkom mandate, i to na samom ulazu u akvatorijum Luke Bar.
Ipak,mislim da za to i nije realno potrošiti predloženih 6,000.000 eura novca naših građana.
Na kraju samo mogu reći, “pametnome dosta”, ali opet s nadom da ću dobiti odgovore koji će me razuvjeriti u sve gore navedeno-.
Autor je predsjednik Skupštine Opštine Bar.
