Bar, Crna Gora
6 May. 2024.
post-image

Biciklom i sa grančicom masline u Italiju za trajekt

Autor: Ćazim Alković

Foto: Privatna arhiva

Sa namjerom da podsjetimo nadležne i skrenemo pažnju javnosti da Bar i Crna Gora i dalje nemaju svoj trajekt, sa sinom Emirom odlučio sam da i ove godine biciklima preko Albanije preko luke Drač krenemo u Bari u Italiju.

Tužna je činjenica da je moj otac, Emirov đed prije 58 godina imao priliku da iz Bara, barskim trajektom plovi za Bari a da danas poslije više od pola vijeka njegov unuk to ne može da uradi.

Iako su mnogi političari tokom čitave godine predizborno obećavali da će država Crna Gora vratiti trajektnu liniju Bar – Bari – Bar i da ćemo ponovo imati naš barski – crnogorski „feribot“ od trajekta i dalje nema ništa i od predizbornih obećanja se nije odmaklo daleko.

Prije neki dan smo čuli vijest da će Barska plovidba kupiti trajekt „AF Francesca“.

Da nije bilo dva dana prije parlamentarnih izbora ozbiljno bismo se zabrinuli, jer je prosto nevjerovatno da neko u Baru ozbiljno razmišlja da kupi 150 metara dug i „samo“ 44 godine star trajekt.

Prošle godine smo bar imali trajekt naših komšija iz Hrvatske koji je plovio na liniji našeg legendarnog „Sveca“ a ove godine tek imamo najave da će trajekt krenuti krajem mjeseca i to ne za Bari već za Brindizi.

Tako da ćemo i mi iz Barija bicikima voziti do Brindizija nadamo se i do Taranta pa nazad u Bari da bi 19. juna na dan kada je 1955. „Svetac“ prvi put iz Barija isplovio za Bar, mi italijanskim trajektom krenuli za Drač.

Ponovo podsjećamo da trajektna linija Bar – Bari – Bar nije bio običan prevoz robe i putnika već mnogo mnogo više od toga.

Bio je to prozor u svijet, direktna veza sa razvijenom Evropom, Bar je bio primorski grad koji je ispraćao i doćekivao trajekt, a mi primorci znamo što to znači.

Možemo da razumijemo da tamo u Podgorici nekoga ne zanima trajekt Bar – Bari- Bar i da ne zna za njegovu vrijednost prvenstveno za Barane ali i za cijelu Crnu Goru, ali, nikada nećemo shvatiti Barane koji nas ubjeđuju da trajekt nije isplativ.

„Feribot“ je za Barane mnogo više od običnog biznisa i zgrtanja novca. Ne mora baš sve da bude u profitu, može se nešto uraditi i za svoje građane, za omladinu kojoj bi savremeni svijet trebao da bude na dohvat ruke.

Sve i da nije direktno isplativ, ali, indirektno i dugoročno sigurno je više nego isplativ i koristan.

Nadamo se da ćemo sljedeće godine u junu u Italiju ići barskim trajektom koji će biti moderan i prilagođen broju potencijalnih roba i putnika da ćemo se manuti politike i političkih obećanja da će se oko ovog projekta ujediniti i pozicija i opozicija da će se studiozno pristupiti iznalaženju pravog rješenja koje će biti na zadovoljstvo svih.

„Feribot“ nije tema za politiku već za slogu oko projekta koji su prije pola vijeka utemeljili naši preci i red je da mi gradimo na tim temeljima a ne da razgrađujemo.

Navigare necesse est, vivere non est necesse!