Stanjevići: Susret u spomen Božjeg čovjeka
Izvor, foto: Mitropolija.com
U toku svoje duge arhijerejske službe (1784-1830) Sveti Petar Cetinjski imao je više saradnika.
Među njima znamenito mjesto pripada Dubrovčaninu, veoma obrazovanom opatu Frančesku Visković Dolčiju.
On je punih 20 godina vršio službu ličnog sekretara, savjetnika i prevodioca za latinski, italijanski, njemački i francuski jezik Svetom Petru Cetinjskom (1784-1804).
Po neistraživim putevima Gospodnjim, upokojio se u manastiru Stanjevići 27. aprila 1805, gdje je sahranjen u opštu monašku grobnicu.
U spomen na ovog dragocjenog saradnika Svetog Petra, don dr Dejan Turza, katolički sveštenik u Sutomoru posjetio je manastir Stanjevići i upalio svijeću za dušu opata Franćeska u manastirskoj crkvi.
Tokom susreta sa monasima manastira Stanjevići, jeromonahom Jovanom i monahom Pavlom, don Dejan je razmijenio sjećanja na susrete sa mitropolitom Amfilohijem na Cetinju (2012), u Baru (2014) i Kućancima (2018), rodnom mjestu patrijarha Pavla.
Istakao je da je svaki od ovih susreta ostavio snažan utisak na njega a u Kućancima i na njegove roditelje koje je mitropolit srdačno pozdravio i odao im priznanje što su svoga sina iz ravne Slavonije darovali na službu Bogu u krševito Primorje.
Monah dr Pavle Kondić, upravnik Arhiva mitropolije, zahvalio se za bratsku posjetu don dr Dejanu Turzi i za sjećanje na opata Dolčija koji je u svoje vrijeme bio desna ruka Svetom Petru Cetinjskom na polju diplomatskih kontakata sa Parizom, Bečom i Moskvom.
Naveo je da je mitropolit Amfilohije prilikom svake posjete Stanjevićima spominjao i opata Dolčija kao pouzdanog i odanog saradnika Svetog Petra.
U njegov spomen je izgovorio pohvalno slovo pred nadbiskupom beogradskim Stanislavom Hočevarem, koga je tim povodom i doveo u posjetu Stanjevićima, 22. avgusta 2019. i u spomen tog susreta darovao mu naprsni krst.
Don dr Turza i monah dr Pavle Kondić razmjenili su misli i saznanja o činjenicama iz životne putanje opata Dolčija, koji je dao vrijednog doprinosa u naporima Svetog Petra za oslobođenje naroda od vjekovnih neprijatelja.
U spomen na ličnost i djelo opata Dolčija, don Dejan je predao na dar za biblioteku manastira dvije dragocjene bogoslužbene knjige - fototipska izdanja znamenitog Kotorskog pontifikala iz 1166. i Barskog oficijala iz 1324.
Od strane manastira Stanjevići, monah Pavle predao je don Dejanu uzdarje, takođe dvije monografije: „Radosno penjanje na Golgotu“ posvećene ispovjedniku vjere episkopu Varnavi hvostaskom koji je robijao u istoj ćeliji u Zenici sa biskupom mostarskim Petrom Čule a obojica kao žrtve komunističkog progona Hrišćanstva u BiH 1947-1952.
Sa posebnom čašću istakao je da su u toj knjizi objavljeni dokumenti i svjedočanstva o stradanju Svetog Varnave koje je, iz Biskupskog arhiva u Mostaru, 2009. dao na uvid biskup Ratko Perić.
Druga monografija je „Hrišćanske starine Vasojevića i Hota“ posvećena ranohrišćanskom nasljeđu toga prostora, objavljena u izdanju Eparhije Budimljansko-nikšićke 2021.
Monah Pavle je istakao da je ovaj susret bio svojevrsni izdanak i savremena potvrda duhovnih sagledavanja susretanja i preplitanja istočne i zapadne tradicije Hrišćanstva koje je mitropolit Amfilohije savršeno opisao u studiji „Benediktinska i svetosavska tradicija u Primorju“.
Frančesko Dolči dr Visković rođen je u Dubrovniku 1742.
Na nekim dokumentima ponosno se potpisivao da je poreklom „ex ducatu Sancti Sabae“ – iz vojvodstva Svetog Save (Hercegovine).
Teologiju je učio u rodnom gradu i Rimu. Svešteničku službu vršio je u Dubrovniku, Perastu, Beču i Petropolju.
Sa odličnim klasičnim i opštim obrazovanjem, uz dobro znanje glavnih evropskih jezika, imao je i razvijene sposobnosti diplomatske komunikacije.
Imao je i poetskog dara o čemu svjedoče ode i pohvalne pjesme koje je, na latinskom kao univerzalnom jeziku nauke toga doba, objavio u čast nekoliko znamentih ličnosti a među njima i oda u čast Karlovačkog mitropolita Stefana Statimirovića.
U diplomatskim arhivima Beča, Moskve, Venecije, Pariza i u crkvenom arhivima, najprije dubrovačkim, ima dosta dokumenata o njegovom životu i radu.
I prije stupanja u službu Svetog Petra, 1784. više puta boravio je u diplomatskim misijama u Crnoj Gori.
Imao je intenzivnu ulogu u veoma složenim prilikama i odnosima velikih sila na prostorima južnog Jadrana, posljednje dvije decenije XVIII vijeka.
Nažalost, i pored protivljenja Svetog Petra i njegovog pokroviteljstva, u iskonstruisanom političkom procesu osuđen je krajem 1804. od crnogorskog zbora na zatočenje u manastir Stanjeviće, u kome se upokojio 27. aprila 1805. godine.
