.jpg)
Đulijano: Život u muzici i život od muzike
Autor: Radomir Petrić
Foto: Privatna arhiva
Život u muzici, i život od muzike, ovako bi se najkraće mogao opisati životni put mladog Baranina Damira Hotija.
Ovaj 27-godišnjak svojim sugrađanima, ali i klupskoj publici ne samo u Crnoj Gori, mnogo je poznatiji kao profesionalni muzičar Đulijano.
Reputaciju garanta dobrog provoda posjetiocima svih klubova u kojima nastupa sam na svom “Korgu” ili zajedno sa pjevačicom-sada sa njim najčešće pjeva Nikolina Grba, “to je dobitna kombinacija”, Đulijano je stekao marljivim muzičkim radom od svoje petnaeste godine.
U razgovoru za Feral.bar, Đulijano otkriva detalje života na klupskoj “narodnjačkoj” sceni, koja u javnosti, kao po pravilu, prvu asocijaciju vuče na tabloidne napise i životnu filozofiju ”Koka kola, Marlboro, Suzuki”.
Nasuprot uvriježenim predrasudama o životu “200 na sat”, ovaj skromni mladić ističe da i ovdje, kao i u drugm sferama, ne samo estrade, važi pravilo da se upornost isplati, i da iza uspjeha mora stajati veliki rad.
- Počeo sam da se bavim muzikom od svoje desete godine, odmah na klavijaturi.
Prvo me otac učio, a onda sam išao u barsku Muzičku školu četiri godine, naučio sam i note, sve što je potrebno za muziku.
Sada sviram narodnu muziku, pomalo i zabavnu, pop folk, i to ne samo u Crnoj Gori, nastupao sam do sada sa mnogo muzičara i u Srbiji, Bosni, Sjevernoj Makedoniji, Njemačkoj-priča Đulijano.
Tempo nastupa u ovom žanru ne daje priliku za opuštanja: nekad u mjesecu ima od osam do deset svirki u klubovima, “a nekad pet-šest, kako kad”, ne računajući druge izvođačke prilike.
-Po pravilu je najviše posla u decembru, pa do 15. januara, a i u ljetnjoj sezoni se radi skoro svaku noć. ali, opet bude prostora i za izlaske i za šetnju, sve bude OK-navodi naš sagovornik.
Na repertoaru skoro 2.000 pjesama!
Đulijano ističe da najviše sluša “narodnjake”, nema nekog posebnog uzora, “muzičar sam, i pjevam i sviram, i moram sve da znam”.
Priznaje, Adil je “nekako u mom stilu”, a uživo izvodi “sve i svašta”, naravno, opet najviše folk hitove.
-Počne se uvijek zabavnom muzikom, malo folk-pop, a onda ide uglavnom samo narodna muzika.
Repertoar je uvijek drugačiji, izvodim i romske pjesme, ljudi vole “Čaje šukarije”, “Erdelezi”, “Đelem đelem”, pomalo starogradske, sevdalinke takođe, obavezno crnogorske narodne, od kojih je uvijek glavna “Niđe tako vedro nebo” –priča Đulijano
Na pitanje da li mu se može desiti da mu publika zatraži neku pjesmu koju ne zna, sagovornik Feral.bar je prvo odgovorio smješkom:
-Paaa... Teško da se desi da nešto ne znam pošto dugo radim, na repertoaru imam otprilike dvije hiljade pjesama-.
Dvije hiljade pesama?!
-Sigurno toliko, možda samo malo manje, kada sam počinjao ozbiljno da nastupam prije desetak godina, znao sam ih oko 500, u međuvremenu se mora sve pratiti, učiti nove pjesme-pojašnjava Đulijano koji ističe da sa publikom ne može biti nikakvih spornih situacija “jer uvijek nastupamo u lokalima sa obezbjeđenjem, nije bilo problema”.
Nema ni standardne set-liste za nastupe, odnosno, pisao je spisak pjesama koje treba da se izvedu na početku karijere, ali, sada za to nema potrebe.
-Sve znamo napamet, “pročitamo” publiku za najviše pola sata, i kad vidimo na šta reaguju, onda tako nastavljamo-.
Umor sastavni i prolazni dio posla
Iako mlad, Đulijano iza sebe već sad ima preko hiljadu nastupa pred pubikom u različlitim situacijama.
-Mnogo, mnogo više od hiljadu-ispravlja odmah.
Na pitanje koji mu je nastup posebno ostao u sjećanju, odgovara da mu je teško nešto izdvojiti, jer, “ sa svakim sam od muzičara radio, bilo je i zezanja, i svega, mnogo toga se može vidjeti i na fotografijama na Instagramu”.
-Radio sam sa baš puno muzičara, kad god dođu zvijezde, zovu i nas da im otvorimo program, pa i njih pratimo, a kada oni završe, opet mi izlazimo na scenu...-.
Intenzivan ritam nastupa neminovno ostavi traga i na motivaciju i na kondiciju: Đulijano kaže da se desi da neki nastup bude “baš ono tezga, čisto da se ispoštuje”, ali, rijetko, “možda jednom u dva mjeseca”.
-Naravno da si umoran u ovom poslu, desi se da kad završiš jednu svirku moraš da putuješ po 350-500 kilometara na drugu, i onda opet odmah nazad.
Tako sa svirke na svirku i nije neko uživanje, ali, posao mora da se odradi.
Koliko najduže sviramo? Mi u sezoni uveče uvijek malo kasnije počinjemo, u dvanaest i po, ili u jedan, jednom smo tako završili da sviramo u sedam ujutro.
Stojiš nakon duge svirke i dalje na nogama, iako si baš umoran, navikli smo se već. Dođeš kući, istuširaš se, legneš, odspavaš, i kad se probudiš-onda opet na novi nastup. tako to ide-priča Đulijano.
U klubovima nema odmora ni za glasne žice, “kad radimo, idemo do kraja, što se kaže-da pregore glasne žice i ne stajemo, volimo da sve bude fino i lijepo”, a zadrška se pravi jedino u slučajevima kada poslije kluba slijedi nastup na svadbi:
-E, tu onda, kada su svadbe i veselja u pitanju, moramo dan ranije malo i da se “pričuvamo” –kaže u šali.
Muzikom sagradio dom
Nakon završene osnovne škole na Topolici-OŠ “Blažo Jokov Orlandić”, otisnuo se u potpunosti u muzičke vode, u kojima se “našao i snašao”.
-Još dok sam bio dijete, sa svojih deset godina, svirao sam sa tatom prvo na svadbama i veseljima, a moj prvi “solo” nastup je bio kada sam imao 14 godina, i znao sam da je ovo moj put.
Napravio sam onda malu pauzu, a onda od 19. godine do dan-danas, radim bez stajanja, sviram, pjevam-kaže Đulijano.
Muzika je posao ili ljubav?
-Ja sam to počeo iz ljubavi, ne da bih zaradio pare, volio sam muziku od malena, i eto sad, hvala Bogu, radim i živim od toga-dodaje.
Đulijano se već skućio-sagradio je lijepu porodičnu kuću u Bjelišima, “uvijek ima šta da se doda, ali, ne žurim”, sa suprugom dobio četiri sina i ćerkicu.
Među njima, za sada, još nema nasljednika za klavijaturama i mikrofonom...
- Najstariji sin, voli fudbal, trenira fudbal, ovi mlađi su dosta manji, možda bude nešto, još ne vidim takva interesovanja-dodaje.
Ne gleda mnogo ni u budućnost karijere:
-Nisam nešto mnogo gledao i razmišljao unaprijed, biće dobro, ako Bog da!-.
U muzici jesi ili nisi
Đulijano još nije pisao autorske pjesme, ali, jeste pravio svoju muziku, “probao nešto novo, eksperimentisao u studiju”.
Na kraju razgovora za Feral.bar, imao je i poruku za sve one koji razmišljaju o muzičkoj karijeri:
-Najiskrenije, nema tu čega da se iko boji. Ili si rođen za ovo ili nisi, i to se odmah vidi. Ako jesi, počni, radi vrijedno i ne propuštaj ništa -zaključio je Đulijano.
