Muratović i Lutovac utisnuli „Mediteranski trag“ u „Sarajevsku zimu“
Autor: Radomir Petrić
Foto Privatna arhiva
Zajedničkom izložbom ,,Mediteranski trag“, barski likovni umjetnici Muharem Muratović i Milun Lutovac predstavili su se likovnoj publici glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Postavka njihovih radova u galeriji ,,Preporod“, na čijem su otvaranju govorili slikar Džeko Hodžić i direktor ,,Sarajevske zime“ Ibrahim Spahić, ujedno je i završni program uglednog međunarodnog festivala,,Sarajevska zima“.
Po povratku iz Sarajeva, Muratović i Lutovac prenijeli su za Feral.bar svoje impresije o izložbi, festivalu i dočeku domaćina, za koji imaju samo riječi zahvalnosti.
-Ovo je bilo moje prvo izlaganje u Sarajevu, zajedno sa mojim prijateljom Milunom.
Nekako je čudno, čovjek uvijek ima neku strepnju, ništa se posebno ne očekuje, ali, lično sam više osjećao neku obavezu, bila je to jedna misija u nepoznato.
Prije svega, ništa nismo lično gledali, ne nastupamo privatno, samim tim što je “Sarajevska zima” svjetska kulturna manifestacija, zahtijevalo je veću odgovornost, išli smo i u ime neke naše zajednice, grada, naše države, da nešto predstavimo.
Samim tim imali smo i podršku naše opštine na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem koji je apsolutno pomogao naš odlazak i da sve to lakše sredimo-kaže Muratović.
Ugledni crnogorski slikar ističe da je sam po sebi put do Sarajeva bio svojevrsna avantura, sa nekih stotinjak kilometaravožnje po snijegom zavijanom putu, a da je barske umjetnike dočekalo “romantično Sarajevo okićeno snijegom i svjetlom, pa smo brzo zaboravili sva iskušenja na putu, sve je djelovalo svjetlosno i lijepo”.
-Več sjutradan po dolasku, prvo iznenađenje, za razliku od nekih naših uslova, ta posjećenost izložbe, pa medijska pažnja koja nam je ukazana, od gostovanja u jutarnjem programu kantonalne TV Sarajevo, do polusatne emisije na N televiziji.
Nažalost, zbog našeg povratka u Bar uslovljenog obavezama koje smo imali, nismo uspjeli izaći u susret svim zainteresovanim medijskim kućama, jer je bilo još poziva za gostovanje u radio i TV programima-dodaje Muratović.
Posjetioce u galeriji Preporod, ističe, dočekala su “dva suprotna stila” slikarstva.
-I to je na neki način varničilo, i izazvalo pažnju. Taj naš kontrast je bio sjajan, figuracija i apstrakcija, eksplozija boja kako je i doživljavam.
Izložbu je otvorio, tako reći neočekivano, direktor festivala Ibrahim Spahić, jedan izuzetan čovjek, organizator, poliglota, koji je uspio da na festival dovede svjetske veličine, poput kraljice svjetske arhitekture Zahe Hadid.
Pozorište, film, likovna umjetnost, sve je tu isprepleteno na “Sarajevskoj zimi”, mi smo se tako našli u jednom svjetskom art grotlu iz kojeg smo izašli dosta lijepo, neranjivi.
U svakom slučaju, nadam se da smo opravdali tu neku konekciju.
Ovo je vrijeme otuđenja, kidanja i nesrečnih događaja koji su umnogome učinili da one zajednice koje smo imali otuđimo i podijelimo na račun nekih profitera i zlih ljudi kojih se još uvijek ne možemo osloboditi, i u tom kontekstu umjetnost ima misiju da otopli, da razumije, ima taj široki dijapazon, tu atmosferu, da se ljudi animiraju, upoznaju,približe-naglašava Muratović.
“Mediteranski trag” otvorio stazu saradnje
Kako je kazao, “Mediteranski trag” je na tom polju bio jedan od prvih koraka.
-Očekujemo još dosta tih projekata, očekujemo i da rukovodstvo naše zajednice i opština budu spremni da pomažu takve projekte, tu je zahvalnost nas slikara, i to će se odraziti i na mnogo veće, važnije projekte o kojima smo razgovarali sa Spahićem.
Milunu Lutovcu je gostovanje u Sarajevu dalo ”dvotračno” iskustvo, i kao likovnom stvaraocu, ali i kao čovjeku koji kreira procese i događaje na domaćoj umjetničkoj sceni kroz angažman teoretičara i kritičara likovne umjetnosti, i organizatora kulturnih manifestacija.
-Svakako je ovo bilo značajno iskustvo po više osnova, jedna od glavnih okosnica našeg gostovanja je naša saradnja i sve ono što će eventualno doći kao posljedica toga, susret sa ljudima koji organizuju jedan tako veliki i značajan festival.
Ova naša priča ne bi bila toliko interesantna da nema tog odjeka koji će biti, očekujemo, u narednom periodu-kaže Lutovac.
U osvrtu na nadahnuti govor Spahića naotvaranju izložbe, Lutovac je istakao da je direktor festivala “osjetio potrebu da istupi, na neki način očaran tim našim Mediteranom koji je predstavljen u galeriji Preporod”.
-Ono što oslikava i naše stvaralaštvo, ali i sam taj način ponašanja domaćina prema nama , jeste sponanost, i gospodin Spahić se tako uklopio u taj ambijent spontane riječi, doživljaja, prepoznao je, koliko mogu procijeniti, dva čovjeka koji nisu tu samo zbog svog djela i stvaralačkog izraza, več i i zbog osječaja da dođe do razmjene energije.
Jednostavno, tu se stvara jedan sistem povezivanja preko intuicije i prepoznavanja i ljudi i projekata i djela.
Kao što smo prepoznali “Sarajevsku zimu”, koja nam je bila interesantna, da apliciramo i da potom budemo pozvani, tako je i njima bilo interesantno da jedan “Mediteranski trag” uključe u svoj likovni program-napominje Lutovac.
Susret dva likovna prosedea, svjesnog i podsvjesnog
-Predstavili smo se na neobičan način: rekao bh da je Muharem ono što je u oku, a da je Milun ono što je van oka.
Muharem predstavlja unutrašnji svijet Mediterana, jednu intimu, tradiciju, doživljaj, narodni vez koji je prikazan na njegovim raskošnim platnima.
Kako je to lijepo objasnio publici, za taj plet na njegovim slikama “krivac” je njegova majka koja je vezla u njegovom djetinjstvu, a on je sve to pratio i zapamtio.
Kolikoje on u tom oku, toliko sam ja van tog oka u ovom našem mediteranskom susretu horizonta, neba ,mora, sa onim malim akcentima svega onoga što sitno postoji i traje na ovoj našoj obali, i negdje se nas dvojica nalazimo između ta dva vidna polja, onog svjesnog i onog podsvjesnog, vidljivog i nevidljivog.
Mislim da je publika i to prepoznala i da je moje i Muharemovo pojavljivanje u Sarajevu bilo na taj način interesantno, da ne kažem originalno, u smislu poetike koja je predstavljena.
Mislim da su uspjeli da dobiju ličnu kartu ili kod našeg podneblja čitajući iz našeg djela koje je u galeriji postavljeno tako da razigra prostor, zahvaljujući prije svega Muharemu, i našem prijatelju Džeku Hodžiću koji nam je pomogao u svemu tome-ukazuje Lutovac.
Kultura je jedna vrsta medikamenta
Kako je dodao, u Sarajevu je ovom prilikom ostvarena lijepa konekcija sa organizatorom i ljudima “koji jednostavno nose skoro 40 godina “Sarajevsku zimu”.
-Osjetili smo da tu postoji jedna internacionalna energija, mogućnost internacionalnih susreta, i bilo bi lijepo kada bismo uspjeli na taj jedan neobičan način da uključimo i Bar u jednu takvu organizaciju i u takvu ekipu jer smatram da bez kolektivne svijesti o pripadnosti jednoj matrici, podneblju, stvaralačkom izrazu, ne možemo pojedinačno postići ništa posebno i veliko.
Jedino ako pravimo mogućnosti da se izražavamo u ime zajednice kao što smo mi na jedan lijep način predstavili grad Bar,tako bi u vremenu pred nama mogli govoriti da dio te velike organizacije dočekamo u našem gradu, a da opet nekog od naših stvaralaca- muzika, teatar ili opet likovna scena- predstavimo na sceni van granica Crne Gore-naveo je Lutovac.
Prema njegovim riječima, Ibrahim Spahić “koji nosi matricu sarajevske kulture sa lijepom lakoćom” , u razgovoru sa gostima iz Bara otvorio je mogućnost učešća u velikom međunarodnom susretu stvaralaca koji bi istovremeno počeo na više kontinenata, “a među tim gradovima, ako bude sreće, mogao bi biti i Bar”.
-Da se sve to doživi kao jedinstven prostor, kao što postoji slogan da kultura ne poznaje granice, da one bukvalno nestanu i da se na svim tim mjestima simultano dešavaju događaji povezani i marketinški i medijski i organizaciono i podrškom.
Takvi veliki sistemi mogu da spašavaju ovu neku razjedinjenost i nas na Balkanu i svega onoga što se nalazi oko nas, mnogo je tragičnih dešavanja, a kultura je jedna vrsta medikamenta-.
U Sarajevu se osjećate kao građanin svijeta
Kultura je prije svega most, ističe Lutovac.
-U Sarajevu se osječate kao građanin svijeta, nema nikakv prepreke je li čovjek došao iz Crne Gore, Hrvatske, Mađarske...
Jednostavno, vi ste jednako primljeni bez ikakvih predznaka onoga što biste trebalo da predstavljate.
To je jedan topli, fini susret sa ambijentom koji zrači sam po sebi, Stari grad, Sarajevo, sa svim onim elementima, uz to, za mene dragocjena šetnja uveče po Baš čaršiji dok pada snijeg, jedna tišina koja godi i koja je bila potrebna upravo nama, da se na neki način, kako kažu mladi- resetujemo, i da se vratimo da bolje pogledamo ka nama, da blje vidimo gdje smo, što smo, šta bismo mogli.
I za to služe ovakva putovanja i kontakti, da se ono što se vidi kao dobra praksa pokuša prebaciti na našu obalu i da nekim prečicama to uspostavimo kao pravilo, jer jedino tako možemo izaći iz jedne vidljive zatvorenosti koja se zove ego, koja uvijek sputava ljude da budu otvoreni jedni prema drugima.
Mislim da je u Crnoj Gori problem veličina, da mislimo da smo veći nego što jesmo, a to bi trebalo razbijati, jer samo povezivanjem i uvažavanjem drugog i drugačijeg možemo doći do one mjere koju stvarno predstavljamo u svijetu umjetnosti i životu-zaključio je Lutovac.
