Bar, Crna Gora
25 Nov. 2024.
post-image

Zgradić: “Kroz brvačke pinjate” dr Milice Kovačević omaž ljudima i zavičaju

Autor: Anto Zgradić

Foto: Darija Jelić, Feral.bar

Stare spičanske pjesme, priče i običaji, ozarena lica u publici, trpeze koje "pucaju" od količina serviranih najraznovrsnijih delicija, prije svega od tikve -slike su koje ne blijede sa nedavne spičanske fešte koju je u Sutomoru održalo NVU Spičana “Nehaj” pod zvaničnim nazivom “II śednik uz tikvanik”. Tom prilikom, predstavljena je i knjiga “Kroz brvačke pinjate” dr Milice Kovačević, o kojoj su nadahnuto govorili Jasmina Rabrenović,  Vladimir Vlado Lukšić, te prof. Anto Toni Zgradić, čiji osvrt na knjigu Feral.bar danas prenosi:

-Nalazimo se na mjestu gdje su nekad cvjetali i obilat rod donosili čuveni brvački džardini.

Ovdje, na inspiritivnom lokalitetu pored rijeke Vranštice i drevnih brvačkih mlinova, vjekovima se miješalo stvarno i legendarno, istorijsko i mitsko, i tako stvarao poseban ugođaj za život, druženje i priču.

Knjiga “Kroz brvačke pinjate” svojim neobičnim naslovom, arhaikom riječi i konstrukcije sugeriše da to nije samo priča o kulinarstvu jednog kraja, već mnogo više od toga.

Autorka je materijal za ovo štivo brižljivo sakupljala decenijama, i pored zbirke kulinarskih delicija, ovo libro je istorija i etnografja njenog zavičaja, omaž i spomenik ljudima koji su iznjedrili njen duh i karakter.

Tako je stara Brca ostala pupak svijeta i dječija duša koja neprestano pulsira u njenom krvotoku.

Taj svijet je vremešan koliko i kamenje Benediktinske opatije Marije Ratačke. Tamo je počelo njegovo vrijeme, nadahnuće i vječnost-zapisao je prof. Zgradić.

Kako je istakao, imao je čast da prati nastajanje ove knjige i kadgod bi pročitao koju stranicu, prisjećao  se misli književnika Borisava Stankovića “koji je bio zarobljenik zlatnih starih vremena”.

-Tako on kaže: „Staro mi dajte! Ono što miriše na suv bosiljak i što sada tako slatko, pada i pada, i grije, grije srce!“.

A, srce, dragi prijatelji, grije i hrani i sjećanja i riječi i razgovor.

Ovaj neobični spomenar, svojim fotografijama, riječima i pričama mirisni je bosiljak za uvelu spičansku dušu.

Naravno, sve je lijepo ukomponovano sa velikim brojem recepata jela koje su skromni i otmeni stanovnici zelene Brce i Spiča vjekovima pripremali, blagovali i kojima su oduševljavali sve koji su u ovaj ubavi kraj navraćali-ukazuje Zgradić.

Prema njegovim riječima, recepti su proizvod mediteranskog podneblja i vještine koju su Spičani “sticali kod kuće i na pečalbi u Carigradu i drugim centrima Levanta”.

-Citiraću tekst kotarskog poglavara dr Frana Madriazze iz 1893. koji kaže:

„Spičani su iskreni, veseli i ljubazni. Osim svog narodnog govore italijanski, albanski, turski, grčki i francuski.

Sposobni su konobari i dobri kuvari. U danima različitih svetkovina često pripremaju turske specijalitete, posebno tzv. japrak, zavijen u listove loze i prijesnac, pogaču od pirinča, mlijeka i maslaca“.

A, Brca, kaže Madriazza, Brca je sva zelena od povrća u pravilno raspoređenim redovima!

Evo, poštovani prijatelji, čujemo kako je prije 130. godina govorio o našem zavičaju i njegovim stanovnicima jedan aristokrata i visoki carski dužnosnik-dodao je Zgradić.

On je izrazio nadu da će Miličina knjiga pomoći da se sačuva “taj davno stečeni kulinarski naum i dobar ljudski glas”.

-Citiraću i rečenicu iz odjeljka knjige pod nazivom “Domaćica”:

“Kužina ti je carstvo domaćice i najbolje je da ti se muškizi ne pletu kroz kužinu, i pokrij, pokrij sve što se u kužinu čini i zbori”.

 Dakle, priču o jelima i parićanju ostavljamo domaćicama, a sebi ću dozvoliti samo da pohvalim autorku za čuvanje gotovo zaboravljenog spičanskog govora.

Svaka arhaična riječ, konstrukcija i priča bude jedan zaspali svijet, oživljavaju naše pretke u nama, krijepe nas u našoj posebnosti i vraćaju na izvorište našeg bića.

Taj govor je lirska staza u zavičajnu arkadiju i epska snaga naših predaka. Ta riječ nas oduševljava i njen eho ima za nas metafizičku poruku.

Ona je škapular, zapis i amajlija koja priziva dobru sreću i zaštitu, od svega što nas može ugroziti.

Zato vjerujem da će se u svakom od vas koji budete pročitali knjigu probuditi ono unutrašnje dijete koje će naći mali komad svog zavičaja i recept neke gotovo zaboravljene poslastice za ove tmurne zimske dane-poručio je prof. Zgradić.