Lončar: Otuđenja nam je bilo više nego dovoljno
Foto: Dragica Orlandić/Barski ljetopis
Promocija zbirke poezije „Sidro noći“ pjesnika, proznog pisca i kolumniste Labuda Lončara održana je sinoć u Dvorcu kralja Nikole, kao peto književno veče bARS segmenta ovogodišnjeg Barskog ljetopisa.
Pred brojnom publikom i prijateljima, autor je, u razgovoru sa Milanom Vujovićem, novinarom i piscem, predstavio svoje pjesničko stvaralaštvo, rad Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano” čiji je osnivač, kao i planove vezane za brojne projekte kojima pokušava podstaknuti razvoj i promociju kulture poput manifestacija „Barski festival knjige“, festivala ljubavne poezije „Pjesnik-Svetionik“, te „Parka pjesnika“.
Željko Milović, selektor bARS segmenta Festivala, kratko se osvrnuo na biografiju Labuda Lončara ističući da je riječ o „čovjeku koji se trudi da bude neka vrsta spone između ljudi sa različitih merdijana i različitih djelova Balkana, čovjeku koji iza sebe ima nekoliko časopisa, a ako postoji nešto što je teško raditi, to su časopisi te da se radi o čovjeku koji kontinuirano piše poeziju i za nju dobija nagrade“.
Iako je smatrao da srećan čovjek ne može biti dobar pjesnik, Milan Vujović je kazao kako ga je upravo Labud Lončar uvjerio u suprotno.
-Na Labudovim književnim večerima uvijek je u prvom redu bila jedna gospođa koja je pomno pratila sve ono što se dešava na sceni.
Prišao sam i upitao je otkud toliko interesovanje za poeziju, a ona je uz osmijeh rekla “Ja sam Labudova supruga”.
Sa njom Labud ima troje izvanredne djece i četvoro unučadi i sigurno znam da je srećan čovjek, pa stoga sada i tvrdim da jedan srećan čovjek može biti pjesnik-rekao je Vujović.
Labud Lončar jedan je od stvaralaca koji promoviše kulturu na predan i posvećen način.
Kako kaže Vujović, njegovo „remek djelo Nekazano“ traje već pet godina, kao udruženje književnih pjesnika i stvaralaca, u okviru kojeg je izdato više od 80 naslova.
-Stvarajući Nekazano podigli smo na jedan novi nivo kulturni život Bara koji je bio u debelom minusu. Mogu slobodno reći da smo stvorili ime koje je priznato u svijetu-istakao je Lončar.
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ Labuda Lončara rado je viđen gost na brojim manifestacijama i događajima širom regiona.
-Udruženje je nastalo iz te potrebe da razmjenjujemo pjesnike i stvaraoce iz okruženja, kako bi se povezali sa njima i bolje se upoznali. Otuđenja nam je bilo više nego dovoljno.
Osim toga, Baru su nedostajala pjesnička druženja. Čak i danas, nakon petogodišnjih druženja i okupljanja, mi se ne znamo dovoljno -rekao je on.
Prema njegovim riječima, predanost radu, organizaciji događaja ali naročito poeziji, nagrađena je priznanjima, iako su djela koja stvara prepoznata u okruženju možda čak i više nego u domaćoj sredini.
-Brojni teoretičari književnosti i kritičari iznijeli su pozitivne kritike i stavove povodom moje književnosti.
Među nagradama izdvojio bih Gramatu knjaza Miloša koju mi je dodijelilo Udruženje književnika Srbije i Ministarstvo kulture za doprinos književnom stvaralaštvu i poljsku Internacionalnu nagradu za ukupan književni rad i doprinos književnosti Ianicius Prize-istakao je Lončar.
Autor je naglasio i posebnu zahvalnost Kulturnom centru i dr Milunu Lutovcu koji su primjetili spontana pjesnička okupljanja i odlučili da otvore vrata Dvorca kralja Nikole za neke formalnije promocije.
To je rezultiralo pokretanjem manifestacije „Park pjesnika“ kojom je do sada neiskorišćeni prostor iza barske Galerije postao mjesto za okupljanje pjesnika i promociju njihovog stvaralaštva.
Poetski ugođaj oplemenili su gosti večeri koji su, pored Milana Vujovića i samog autora, uz muziciranje Miroslava Ćosovića na klaviru, govorili stihove njegove poezije: Anika Vuletić, Tatjana Maraš, Ana Ivančević, Sanja Veličković.
Posebno oduševljenje publike izazvala je pjesnikinja Natalija Novaković izvođenjem makedonskih i vranjanskih narodnih pjesama.
Labud Lončar je rođen 1964.god. u Beranama. Član je Udruženja književnika Srbije i Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano” iz Bara, kao i Udruženja književnika putem društvenih mreža.
Zastupljen je u tridesetak domaćih i stranih antologija i zbornika. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja.
Pjesme su mu prevedene na engleski, francuski, njemački, poljski, ruski, rusinski, makedonski i bugarski jezik.
Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umjetnost „Nekazano”, te istoimenog časopisa za haiku. Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik”. Živi i stvara u Baru.
