Sjajan koncert Sima Šiševića na Barskom ljetopisu
Autor, foto: Radomir Petrić
Mladi barski pijanista Simo Šišević, student magistarskih studija Kraljevskog muzičkog koledža u Londonu, izazvao je sinoć ovacije mnogobrojne publike nakon sjjanog koncerta koji je odsvirao na platou ispred Dvorca kralja Nikole u sklopu muzičkog segmenta XXXV Barskog ljetopisa.
Sem vrhunske inerpretacije djela Betovena, Šopena, Bramsa, Skrjabina i Rahmanjinova, ovaj koncert ostaće upamćen i po tome što je izveden na skupocjenom klaviru marke „C. Behštajn“ koji je specijalno za ovu prilku, inače premijerno u Baru, eminentni barski festival omogućio u saradnji sa „C. Bechstein“ centrom iz Beograda.
U razgovoru za Feral.bar nakon koncerta, sjajni mladi pijanista nije skrivao zadovoljstvo zbog novog nastupa u gradu u kojem je odrastao i muzički se afirmisao.
-Koncipirao sam koncertni repertoar na minijaturama, što se dalo primjetiti, jedina dva veća djela bila su Skerco Šopena i monumentalna Sonata br. 23 u f molu Betovena.
Ona možda nisu za jednu ljetnju noć, ali, činilo mi s e da umnogome mogu da doprinesu.
Počeo sam mazurkama Šopena koje evociraju taj narodni, folk melos, i onda, sa druge strane, ušli smo u jednu tamnu, mračnu sonatu Betovena , a u drugom dijelu koncerta, kroz ostale minijature-dvije poeme Skrjabina, Rahmanjinov Preludijum i Bramsov Intermeco, mislim da je na taj način bilo mnogo lakše publici da sasluša duži koncert.
Izbor je bio određen i time da se radilo o otvorenom prostoru, svirao sam puni recital od sat i po a ne nastup od 45 minuta, bio sam spreman na veću publiku i ozvučenje i veoma mi je drago jer sam baš za takve uslove planirao ovaj program koji je dozvoljavao da se zvuk jače probije kroz vazduh-.
Na opasku Feral.bar da je koncert otvoren lirski, a da je potom atmosfera dobila forte obrise, Šišević je kazao da uvijek tako počinje koncert, „a pri kraju bude ta neka kulminacija, kao što uostalom kompozitori obično i koncipiraju svoja djela“.
-Da pri kraju uvijek bude tako da se svako sjeća te kompozicije i dugo nakon slušanja.
Inače, u publici je bilo dosta ljudi koje znam, neki od mojih bivših profesora, i veoma mi je drago da sam ponovo svirao za njih nakon četiri godine.
Zadovoljstvo mi je što sam uspio na ovakvom klaviru da svima donesem ova divna djela koja možda nisu mainstream klasična muzika, već su dio standardnog repertoara koji ja izvodim i čini mi se da naša publika zaslužuje da čuje nešto takve vrste, da prođe kroz neke takve emocije-.
Pripreme za ovaj koncert, dodao je Šišević, bile su opsežne, ali ne i iscrpljujuće.
-Bilo je malo naporno vježbati u Dvorcu na drugom klaviru, Behštajna sam prvi put probao baš na dan koncerta i nisam imao mnogo vremena da promijenim svoju tehniku i da možda donesem što sam htio, jer ovaj klavir zaista daje mnogo mogućnosti.
Vježbao sam dosta, svirao sam dobar dio ovih djela ranije, u različitim formama, koncertima, programima... a ova nova djela, naravno, morao sam spremati svaki dan, ali, takođe sam imao vremena i da pođem na plažu i da budem sa društvom.
Mislim je to dosta doprinijelo ovom načinu sviranja, jer pokušavam što više da ne budem kao većina kolega koji se „zabiju u sobu“ i vježbaju 24 sata dnevno, ali, tu umjetnosti nema, to je zanat.
Da, zanat treba, ali, kako da vam nešto ispričam kroz umjetnost ako ništa nisam proživio u životu-naveo je Šišević.
U komentaru „tranzicije“ sa klavira u Dvorcu kralja Nikole, na kojem je izveo prethodni koncert u Baru, i sinoćnjeg nastupa na Behštajnu, Šišević je naglasio da je razlika „ogromna, i ne može se ni zamisliti“.
-Klavir „August Ferster“ koji ima Dvorac bio je fenomenalan tada kada j e kupljen, a napravljen je u Čehoslovačkoj, dakle, prije pada Berlinskog zida.
Klaviri nisu kao violine, koje što su starije, to su bolje. Klaviri su kao automobili, to je investicija koja prosto iziskuje mnogo novca, ali, što je novija, to je bolja.
Ovaj klavir može da da mnogo boja, klavijatura mu je izjednačena, svaki registar ima jednaku težinu koju morate da spustite da biste dobili određeni ton, što nije inače slučaj na drugim klavirima, pa ni na „Stenveju“, to j e baš posebnost „Behštajna“ i zaista mi je posebna čast što smo imali priliku da u Baru čujemo jedan ovakav odabrani klavir, nadam s e da sam ga predstavio na najbolji mogući način.
Inače, kod njega lijeva pedala, koja kod 90 odsto ostalih marki služi da priguši ton, radi ono što je na početku i radila kada je počeo da se klavir razvija kao instrument-da mijenja boju tona, dakle, ne da ga stišava, već da ga oblikuje.
Kada se ona pritisne, svi čekiči se pomjere udesno, i onda čekić ne udara direktno u žicu, što proizvodi potpuno drugačiji zvuk i boju tona. Behštajn je zaista neprevaziđen-.
Šišević trenutno završava master studije u Milanu, a za Feral.bar je kazao da će početi možda u septembru master studije u Londonu, „ zavisi od nekih privatnih stvari“. Što nakon toga?
-Magistratura je u mojoj profesiji možda najlakši način da pristupite klaviru kao instrumentu jer ste onda dio organizacije, fakulteta, dobijate časove...
Doduše, meni, osjećam, možda nisu potrebni mentori u onom starom smislu riječi, da stalno imam nekoga pored sebe, ali, ono što brendovi kao što su muzičke akademije donose, to je ime koje stoji iza vas i prosto organizacija koja vas podržava.
Zato bi bilo dobro da nastavim studije, ali, svakako i da nema toga, radiću ono što sam i noćas radio, koncertiranje je moj život, nastaviću time da se bavim koliko god bude moguće-zaključio je Šišević za Feral.bar.
Rođeni Podgoričanin, rastao i školovan u Baru, Simo Šišević je do sada osvajao brojne nagrade i priznanja.
Do svoje 22. godine uspio je da bude dio velikog broja festivala i projekata, a svirao je u koncertnim salama kao što su St James’s Church Piccadilly, St Mary’s Perivale Church, St Mary Abbot’s Church Kensington, University Women’s Club, Amaryllis Fleming Concert Hall, Europe House, , Auditorio del Tor Vergata, Konzervatorijum “Frederik open” u Parizu i druge.
Svoje muzičko obrazovanje počeo je sa svega šest godina, a jedini je pijanista iz Crne Gore koji je upisao Royal College of Music u Londonu.
-Studiranje na trenutno najznačajnijoj akademiji na svijetu umnogome je oblikovalo način na koji ja sviram i način na koji ja percipiram umjetnost kroz saradnju sa različitim profesorima i pijanistima.
Kad ste na takvom nekom mjestu na kojem je svaki moj kolega buduća zvijezda klavira, onda je mnogo lakše mom duhu i mom pijanizmu da se razvijaju u takvoj sredini-kazao je za PR službu Barskog ljetopisa Šišević.
