„Sampas“ Ilije Đurovića promovisan na Barskom ljetopisu
Foto: Feral.bar
Treće književno veče, drugo posvećeno romanima na ovogodišnjem Barskom ljetopisu, održano je sinoć na platou ispred Dvorca kralja Nikole.
Ilija Đurović, mladi crnogorski autor koji piše prozu, poeziju, drame i filmske scenarije, promovisao je knjigu „Sampas“.
O ključnim idejama i motivima koji stoje iza ovog djela, sveukupnom položaju mladih regionalnih stvaraoca te njegovom odnosu prema književnim nagradama sa Đurovićem je razgovarala Dragana Erjavšek, novinarka i književna kritičarka.
Roman „Sampas“ prati priču dvoje mladih koji napuštaju Crnu Goru u potrazi za nečim drugačijim, a kako ističe Đurović, isti je napisan kao priča puta i taj put traje do tačke kada mi prestajemo da ga pratimo.
-Poema puta, kao neka formalna odrednica teksta, bio je moj odabir. Bilo mi je važno da pokušam da povežem dvije stvari.
Ideju puta kao nečeg što traje i kao nečeg što mi, u ovom slučaju, u književnom vremenu hvatamo između korica, ne kao nešto što ima jasan početak i kraj, već nešto u šta se u jednom trenutku uključujemo i nakon toga ostavljamo za sobom.
Fragment puta je onaj koji je u samom vremenu trajanja romana-kazao je Đurović dodajući da je „sa druge strane, poema je za mene značila neku vrstu priznanja čemu sam ja kao pisac, i kao čitalac skloniji. A svakako sam skloniji poeziji nego romanu i želio sam sugerisati da je za mene lično, u suštinskom smislu, poezija važnija od proze“.
„Sampas“, u izdanju beogradskih izdavača „Treći Trg“ i „Srebrnog drveta“, u ediciji „Buka&Bes“, ušao je u najuži izbor za NIN-ovu nagradu za 2021. godinu, što ema riječima samog autora, značilo kratkotrajnu, ali za knjigu i autora značajnu vidljivost.
-Jako je teško plasirati rukopis izdavačima izvan zemlje u kojoj živiš, jako je teško da knjiga pređe tu granicu, jako je teško biti vidljiv u jednoj ogromnoj književnoj produkciji koja se događa svugdje i koju teško mogu ispratiti i sami kritičari-rekao je Đurović.
Kako ističe „ispostavlja se da, u našim malim regionalnim književnostima, uvijek postoji po ta jedna nagrada, taj jedan žiri kojem se vjeruje i koji od pristiglih radova, u slučaju ovogodišnjeg NIN-a njih više od 150, selektuje predloge najboljih pa onda publika na osnovu toga može odlučiti šta da pročita“.
-Naravno da mi je drago da knjiga koja je, vjerovatno zbog forme u kojoj je pisana, zbog činjenice da je riječ o piscu koji dolazi iz jedne, a objavljuje u drugoj zemlji, prošla gotovo nevidljivo sada dobila pažnju i publike i stručne javnosti-kazao je on.
Kako je primjetila Erjavšek, moguće je da se događaju novi trendovi u romanopisanju na nivou regiona ukoliko se uzmu u obzir dva mala presedana vezana za NIN-ovu nagradu.
Jedan od njih je ulazak Đurovićeve poetske knjige među šest najboljih romana, a drugi činjenica da je poezija osvojila nagradu.
-Nadam se da je tako. Bilo mi je izuzetno drago što je nagradu dobila Milena Marković, za svoju poemu i time je na neki način i žiriju i publici jasno pokazala svoju namjeru da nije čak ni pokušala da sakrije da li je to poema ili roman.
To je poema u svakom smislu, formalno i grafički oblikovana. Činjenica da je ona dobila nagradu za taj tekst je jako važna jer oslobađa pisce tog straha i panike pred nenapisanim romanom i razmišljanja o tome da se tek romanom ulazi u svijet književnosti-zaključio je Đurović.
