.jpg)
Mirko Dragović: Put
U rubrici Kultura danas objavljujemo priču “Put” akademskog slikara i profesora likovne kulture Mirka Dragovića iz Podgorice.
Autor: Mirko Dragović
Foto: Privatna arhiva
Volio bih da vam ispričam jednu priču. Istinitu priču. Kako godine idu, često mi njeni detalji još više bude istinu. Istinu o nama, našem postojanju, našem pokušaju da postanemo svjesni zašto živimo.
Najverovatnije da je i ona, bar jednim dijelom uticala na moje likovno stvaralaštvo.
Vraćam se u godine 2005,06,07... tada sam slušao svaki šum rijeke Morače i svaku priču svojih starijih rođaka ( oni su bili tu ) a mi smo se tada vratili u svoj rodni kraj. Svaki slobodan vikend, raspust ( radim u školi ) provodio sam u svom selu.
Malo mjesto, ali je živjelo. Čovjek može da bude usamljen u Parizu a u mjestu sa nekoliko kuća da mu gužva ponekad zasmeta.
To je bio početak sela, tri, četri kućice, rijeka i naravno put. Starinski put, makadam ( 200-300 metara ). Put se pružao od glavnog puta prema kućama. To je neka ustaljena priča, pogotovo danas...o putevima koji vode iz "ničega u ništa".
Ovaj put nije išao skroz do tri kuće, nije ni mogao, radi konfiguracije terena, isprepletanosti tuđih imanja ispred njega ali imao je svoju namjenu. Namjena mu je bila da se na njegovom kraju (gdje je bilo veće proširenje ), parkiraju vozila, da se drva za zimu tu spremaju i da se lakše stigne do samih kuća.
Taj slobodni prostor između kraja i korisnog prostora za življenje većinom je bio ispunjen nošenjem nekih cegera, kesa, štapova za pecanje, lijepim osjećajem nošenja tereta. Uvijek je bio lijepo sređen, a i taj nastavak ili prečica takođe, jer gost tuda mora proći...
Vodilo se računa o estetici, ali i o potrebi da se nešto održava i da ima smisao svog postojanja.
Sve dok nije došao stariji rođak iz druge bratske države. Svi su na početku njegovog pojavljivanja bili tiho uzbuđeni, pozitivno. Brat iz bratske zemlje u podmaklim godinama sa uspješnom karijerom, mnogo jakom za naše malo mjesto.
Najvjerovatnije da su se svi nadali lijepom razgovoru, razmjeni iskustava... ko zna-možda i nekom projektu koji bi prenio otud-ovamo. Mada, iskustva su nas naučila, pogotovo starije rođake, kad neko bane iznenada, nešto mu treba ili ako mu ništa ne treba neki mu "đavo" treba.
Obišao je naravno sve, naravno sa darovima, pozitivnom pričom, punom uspjeha, nadanja, svega lijepog...
Pored svih stabala sljiva, jabuka, potoka, izvora, šuma, on naskoči na naš PUT. Bolje rečeno onaj dio puta iz "ničega u ništa", sa kojeg mali puteljci vode do nas samih. Zagradio je put.
Svakodnevna ubjeđivanja, razgovori, rođački, prijeteći, mirnodopski, ništa ne mogaše pomoći. Trajalo je to nadmudrivanje nekoliko godina. On zablokira-mi odblokiramo. Meni je to često ličilo na neku predstavu, gdje scenografiju treba često mijenjati.
Nekad na dijelu puta pojavi se i šljiva, svježe posađena, a na kraju te predstave ona bude posiječena.
Samo su još trebale "daske koje život znače" na tom dijelu puta, pa to životno pozorište - na otvorenom, gdje svake sedmice imamo različit repertoar predstava - od drame, humorističkih, pa čak i krimi scena u nekim rolama.
Da ne bih mrsio više... kao što su se imanja zamrsila, uradi se novi put tačno do kraja, do kuća. Onaj stari,ostade zaboravljen, a i rođak potroši sve uloge, glumce, režisere, novac i ode...
Nisam bio tu, ali, kažu, kad je stigao novi put-i pucalo se.
Sad nakon više od petnaest godina sve tri kuće su prazne ( ponekad navrati neko od nas mlađih), stariji koji su živjeli tu otišli su zauvijek na mirnije mjesto, i daleki rođak isto.
Sad i ovaj novi put kao da vodi iz ničega u ništa, jer nema ni kafe, ni rakije ni razgovora,ni domaćina, ni gostiju...
Ponekad se sa sjetom sjetim svih aktera tih dešavanja i pomislim kako bi bilo divno da ponovimo koju scenu iz "predstave", pa čak i one pune drame i napetosti, samo da smo zajedno i da smo svjesni da najjače životne predstave ( sa najboljom tehnikom, velikim novcem ),ne uspijevaju ako glumci i publika ne postoje.
Ako ljudi ne postoje. Tačnije ako bude kasno...
- Tagovi:
- Mirko Dragović
- Put
- Priča
