Drevni interkulturalizam Ulcinja i Bara: Tumuli, mogile, gradine…
Izvor, foto: Ul info
Autor: Mustafa Canka
Utemeljitelji Ulcinja su za zaštitinika grada odabrali ilirskog boga vode, izvora, mora i plodnosti koji se nazivao Bindi (Bindus).
On se često u literaturi izjednačava sa rimskim bogom mora i izvora Neptunom, odnosno smatran je božanstvom visokog ranga.
Zanimljivo je da u albanskom jeziku glagol bind znači ubijediti, uvjeriti, a u lokalnom govoru označava još i čudo.
No, prava čuda su svakako nekoliko stotina megalitskih građevina na ovom području – drevni hramovi, svetišta, obredne kamene građevine i tumuli (zemljane humke) iz ilirskog perioda.
Tu našu istorijsko-arheološku graditeljsku baštinu, te najbolje materjalne dokaze kontinuiteta od praistorije do naših dana, tek treba otkrivati, razumjeti i doživljavati.
Jedinstven reprezent takve vječite snage su prekrasne kiklopske zidine na ulcinjskom Starom gradu.
Da nije u ovom narodu postojala fascinacija kamenom i njegovom tajanstvenom moći, niko se ne bi trudio obrađivati do savršenstva blokove koji krase temelje jednog utvrđenja, a da ne govorimo o tome da takav monumentalni poduhvat podrazumijeva veoma visoku društvenu organizaciju bez koje ne bi tako nešto bilo moguće.
Svaki čovjek koji u sebi ima bar malo metafizičkog senzibiliteta prema drevnom mjestu i prema izvornoj prirodi, nesumnjivo će osjetiti snažnu pozitivnu energiju koja je nadopunjena elementom divnog pogleda sa ovih mjesta na horizont.
Dakle, to ilirsko kombiniranje i simbioza drevnog graditeljstva s prirodnom okolinom i kamenom podlogom, jednostavno predstavlja savršenstvo, pravu umjetnost gradnje.
Jer na takvim mjestima đe često jedva stiže koza, tako nešto predivno izgraditi, znači, prije svega, veličati iskonsku prirodu, koja otkriva svu ljepotu božanskog stvaranja.
Takvom hodočašću, osim na Rumiji, svjedočimo i u Šušanju.
Na katolički Spasovdan (30. maja) mještani iznose kamenje na Velju mogilu, po jedan za svakog člana porodice i polažu ga na vrh “kako bi gomila rasla”. I narasla je više od sedam, a u prečniku oko 30 metara.
Snaga izražaja duha domorodačkog elementa uočljiva je i na primjeru kulta zmije, svete životinje Ilira. Ona je čuvarka doma, paziteljica živih i duša umrlih.
Na području Bara, Crmnice, Paštrovića, Mrkojevića, Gorane, Krajine, Ana e Malit ili Ulcinja uvijek je bila grehota ubiti zmijolike životinje.
Stari Iliri su nam poručili da se zapravo radi o dobroćudnim bićima koja čovjeka neće napasti ako ne budu stiješnjena njegovom agresivnošću ili nesmotrenošću.
Zato, kada se naiđe na zmiju, treba je zaobići ili pak zastati dok ona ne prođe.
(Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije interkulturalizma u Ulcinju i Baru, koji finansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija (MJUDDM), iz Fonda za podsticanje medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove MJUDDM.)
