Marina Medojević: Socijalno stanovanje način rješenja više problema
Autor: Marina Medojević, predsjednica Banke hrane Crne Gore
Foto: Banka hrane
Sve veći broj građana Crne Gore se obraća Banci hrane Crne Gore sa žalbom da se cijene podstanarskih stanova u kojima žive uvećavaju učestalo a da oni nemaju načina da ih plate.
Žale se stanovnici glavnog grada da im se skoro tromjesečno povećava kirija za po 20-30 eura. Stanovnici primorskih gradova kažu da su se dolaskom izbjeglih lica, koji su mahom jako platežno sposobni, drastično povećale kirije i da oni nisu sposobni da ih plate, te molr državu da im pomogne.
U Crnoj Gori po zadnjem popisu, u prosjeku je zaposlen samo jedan član porodice, a popis kaže da je skoro deset odsto porodica u Crnoj Gori u podstanarskom položaju .
Najveći broj podstanara je među socijalno ugroženima, korisnicima socijalne pomoći ili porodicama gdje je jedan neformalno zaposleni član porodice, tj ima nesiguran radni odnos.
Izazovu kako platiti stanarinu izloženi su osobe koje spadaju u socijalno rizične, poput nezaposlenih osoba, mladi bez roditeljskog staranja, starija lica bez porodice, žrtve porodičnog nasilja, porodice ili pojedinci u kojima žive osobe sa invaliditetom (OSI), porodice sa troje i više djece i jednoroditeljske porodice
Korisnici socijalne pomoći čitavo svoje primanje daju na stanarinu, što ukazuje da država ima realan podatak da te porodice i pojedinci ne mogu živjeti od ove pomoći.
Za hranu, mjesečnu autobusku kartu koja po djetetu iznosi 25 eura, užinu u školi, knjige ukoliko nisu u osnovnoj školi, školski pribor, odjeću, obuću… moraju se snaći.
Država neuređenjem sistema socijalne zaštite posredno tjera socijalno ugrožene da rade na crno da bi preživjeli.
Osim što država time pokazuje neodgovoran odnos prema ljudima u stanju potrebe ona gubi , svjesno porez od rada na crnom tržištu.
Država gubi budžetske prihode i na porezima za izdavanje stanova i poslovnih prostora, jer je malo vlasnika koji ovjeravaju Ugovore za stanovanje.
Kada se kupovina stana preračuna u plate, za stan prosječne površine potrebno je izdvojiti deset prosječnih godišnjih plata bez ostatka za život, i to ako stan kupujete za gotovinu. Ako uzimate kredit, prosječan stan će vas koštati mnogo više.
Odgovora države, u smislu proaktivne stambene politike i formiranja Budžeta za socijalno stanovanje, praktično nema. Crna Gora mora imati Nacionalnu strategiju socijalnog stanovanja koja mora biti održiva.
Pravo na rješavanje stambenih potreba moraju imati lica koja su bez stana, odnosno lica bez stana odgovarajućeg standarda i koja iz prihoda koje ostvaruju ne mogu da obezbijede stan po tržišnim uslovima.
Socijalno stanovanje je stanovanje odgovarajućeg standarda koje se obezbeđuje uz podršku države.
Sredstva za socijalno stanovanje država mora da obezbijedi iz budžeta, domaćih i inostranih kredita, donacija i drugih izvora u skladu sa zakonom.
Osnovna mjerila za utvrđivanje reda prvenstva za rješavanje stambenih potreba lica su:stambeni status, visina primanja i zdravstveno stanje.
Jedinice lokalne samouprave moraju raditi na obezbjeđivanju uslova za razvoj socijalnog stanovanja, planirati budžetska sredstva za sprovođenje lokalne stambene strategije, obezbjeđenja razvoja socijalnog stanovanja putem odgovarajuće zemljišne politike i planiranja i uređenja prostora, voditi registar stanova, te osnivati samostalno ili zajedno sa drugim zainteresovanim jedinicama lokalne samouprave neprofitnu stambenu organizaciju-stambenu agenciju-radi sprovođenja lokalne stambene strategije, realizacije programa socijalnog stanovanja i upravljanja.
Socijalno stanovanje nije nužno i jedino orjentisano samo prema siromašnima.
Građanima, a posebno mladima treba riješiti stambeno pitanje na način da im lokalna ili regionalna vlast ponudi jeftiniji najam nekretnine što je prepoznato kod socijalno odgovornih država.
Posebno je važno rješavati ovaj problem zbog negativnog prirodnog priraštaja i zadržavanja mladih u Crnoj Gori.
Nedostatak socijalnog stanovanja primorava one koji jedva krpe kraj s krajem da žive sa roditeljima. Crna Gora je u vrhu zemalja po broju mladih koji žive sa roditeljima.
Španija taj problem rješava izdvajanjem sredstava za plaćanje stanova mladim bračnim parovima.
Mi nemamo Sklonište za beskućnike, pravdajući se nedostatkom sredstava.
Kako smo svjedoci neracionalnog trošenja budžeta, po raznim osnovama i nemanja volje da se ostvare neophodne uštede, posebno neophodne u vrijeme krize, smatramo da se ne smije teret krize prebacivati na ugrožene.
Crna Gora ima toliko zapuštenih i napuštenih prostora koji propadaju i koji nisu privedeni namjeni. Zašto ne uložimo na njihovu adaptaciju i napravimo Sklonište?
Zakon o socijalnom stanovanju je donijet 2013. a nedostatak finansija je prepreka za uspostavljanje održivog sistema socijalnog stanovanja, tvrdili su u nadležnom ministarstvu.
Ipak mnogo je funkcionera dobilo povoljne kredite za stanove od države, čak i kad nije bilo prvo rješavanje stambenog pitanja.
Rate za kredit su im toliko niske da su ih mogli vraćati i korisnici socijane pomoći.
Kirije koje oni plaćaju mnogostruko su veće od rate za kredit privilegovanih.
Koja je prepreka da se po tržišnim uslovima naplate tako dati stanovi i krediti, a od tog novca grade socijalni stanovi?
Zašto se konačno ne donese zakon o porijeklu imovine i počne zapljena i naplata imovine sumnjivog porijekla, kako bi se što brže gradili socijalni stanovi?
Zvanično, po statistici Crna Gora ima veći broj stanova nego porodica, što nam mnogo govori o stambenoj politici .
Država bi morala dodatno oporezovati visak stambenog prostora i prihoda od izdavanja nekretnina koji se do sada odvijao u sivoj zoni.
Porez na nekretnine bi morao biti progresivan, tako da se za svaku drugu nekretinu osim one u kojoj poreski obveznik stanuje, treba naplaćivati veća stopa poreza.
Na primjer, druga nekretnina sa 10 odsto poreza, treća nekretnina sa 20 odsto , četvrta nekretnina sa 30 odsto poreza i sl.
Vlasnici nekretnina koji izdaju nekretnine trebali bi se registrovati kao hosteli i apartmani i morali bi plaćati poreze na hotelsku djelatnost, posebno oni koji izdaju svoje nekretnine preko aplikacija booking i sličnih, koji se lako mogu registrovati, a koji na svoje prihode od iznajmljivanja nekretnina ne plaćaju nikakav porez državi.
Sva sredstva prikupljena iz ovih poreza država treba da upotrijebi u izgradnju socijalnih stanova za siromašne koji bi plaćali mali zakup i ne bi bili vlasnici tih državnih stanova.
Ove stanove bi trebalo graditi na periferiji gdje bi uz njih mogli dobiti i nešto obradive zemlje gdje bi mogli uzgajati voće i povrće i tako obezbjediti sebi hranu.
Dosadašnja gradnja nekih zgrada koje su građene novcem Vlade ili stranih donatora ostaje i dalje pod sumnjom, a podjele socijalnih stanova su pod hipotekom političke podobnosti.
Moramo znati koliko ima ukupno socijalnih stanova u Crnoj Gori i ko koristi te stanove i pod kojim kriterijuma su dobijeni, i da li sadašnji korisnici ispunjavaju uslove da ih i dalje koriste.
Sekretarijat za socijalno staranje glavnog grada je u postupku odabira korisnika socijalnog stanovanja.
Crna Gora praktično nema u savremenom dobu zadužnišfva i gradnje objekata od opšteg značaja od strane bogatih pojedinaca.
Primjer dobre prakse iz Njemačke
Stambeno naselje Fugeraj sa kućama obraslim zimzelenom i komotnim trgovima jedno je od najvećih atrakcija u njemačkom Augzburgu. Ali, živopisno naselje u srcu bavarskog grada je mnogo više od toga: to je veliki socijalni projekt koji već pet vijekova u 67 kuća sa 142 stana pruža krov nad glavom za oko 150 siromašnih ljudi.
Jakob Fuger je povelju o osnivanju naselja potpisa u avgustu 1521. Za ono vrijeme je bilo neobično što siromašnima hoće da pomogne veletrgovac, koji je bogatstvo stekao prije svega vađenjem rude
