Komercijalno ribarstvo pred kolapsom
Izvor: Dan
Autor: Ksenija Matović
Foto: Ksenija Matović, arhiva Feral.bar
Ribari su se umorili od maratonskog plivanja, koje traje posljednjih 30 godina, ostajući na površini u plivanju od ministara do ministara, bez ikakvih rezultata. Sada plutamo i nemamo više kondicije i ukoliko nam ni ova nova manjinska vlada ne baci pojas za spasavanje, potonućemo skupa s flotom, poručio je Marko Kise, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Crne Gore.
On ističe da se ribarstvo u Crnoj Gori konstantno urušava, pa je tako izvoz zanemarljiv, ali je zato uvoz u 2021. iznosio rekordnih 27 miliona eura.
Promjena vlasti, kako ističe, nije donijela boljitak ribarima, već samo kontinuitet nebrige za tu značajnu privrednu granu.
-Država nema strategiju razvoja komercijalnog ribarstva, a postojeća komercijalna ribarska flota (koče za ulov bijele ribe i plivarice za ulov plave ribe) je pred kolapsom.
Naglašavam da je projekat "Midas 2" podijeljen na način da niko od ribara koji se bave komercijalnim ulovom nije imao šansu da aplicira.
Najveća prepreka je bila što smo morali obezbijediti ukupna novčana sredstva, a po realizaciji da nam ih vrate, ali mi naravno ta sredstva nemamo.
Znači, država se zadužila 3,5 miliona eura i sredstva će iskoristiti razna DOO preduzeća, kojima ribarstvo nije osnovna djelatnost-ističe Kise, naglašavajući da je na to pisanim putem upozorio Jakova Milatovića, ministra ekonomskog razvoja.
Ribari imaju svoje predloge kako izaći iz nezavidne pozicije.
-Potrebno je naći sredstva u visini od mimimum milion eura i uložiti ih u remont određenog broja plovila za komercijalni izvoz, i da sredstva budu nepovratna.
Drveni brodovi moraju imati prednost, a osnovni uslov za dobijanje sredstava da bude starost plovila, procijenjena od stručne komisije.
Glavni uslov bi trebalo da bude vremenska dužina obavljanja ribarske djelatnosti.
Takođe je potrebno dostaviti potvrdu iz Fonda PIO da je korisnik sredstava prijavljen da isključivo na osnovu ribanja ostvaruje pravo na penziju, jer se jedino na taj način mogu razdvojiti ribari kojima je to osnovna djelatnost od onih drugih-smatra Kise.
Silvio Tonsati, predsjednik NVO "Škver – mali privredni ribolov", smatra da i agrobudžet treba podijeliti na način na koji smatra njegov kolega, te da jedino treba usloviti da kočari imaju najmanje 70 ribolovnih dana, plivaričari 50, a ribari (mreže, parangali) 120 ribolovnih dana.
Traži da se sredstva unaprijed i pojedinačno uplate svakom korisniku.
-Najviše sredstava iz agrobudzeta je ostvarilo 190 ribara kojima je to dopunski posao.
Razlog je jednostavan- 60 ribara koji žive isključivo od ribanja nemaju novca. Ovakva praksa je ustaljena posljednjih deset godina.
Sve obaveze prema državi plaćamo, a država se ponaša kao da smo njemačka ekonomija, a ne nisko razvijena ekonomija koju je dodatno uništila korona-kazao je Tonsati.
Nema vizije ni strategije razvoja komercijalnog ribolova
Kise ističe da naša država nema viziju i strategiju razvoja komercijalnog ribolova.
-Crna Gora nema nove ili dobro očuvane brodove većih dimenzija i snage, majstore za remont drvenih brodova, motora i opreme, remontna brodogradilišta, fabrike za preradu i izvoz ribe.
Nema sredstva za obnovu flote, kreditne linije za podršku obnove, za proizvodnju brodova, motora i ostalog ribarskog alata-kaže Kise.
Ističe da su primorani da koriste eko- dizel i time uništavaju motore na brodovima. O stimulativnom PDV-u ili o beneficiranom stažu ribara, naglašava, niko i ne razmišlja.
Nemaju luke prvog iskrcaja ribe i propratnu logistiku poput hladnjača, mašina za led, magacina za opravku brodova i mreža.
Cijene iste od 1991. godine
Kise i Tonsati ističu da već dvije godine, otkad otraje pandemija, imaju vrlo malo mogućnosti da prodaju ribu, pa samim tim i manje izlovljavaju.
-Crna Gora ima dotrajalu i neobnavljanu ribarsku komercijalnu flotu, uvoz ribe za 2021. u visini od 27 miliona eura, visok PDV 21 odsto, pa predlažemo da se on ukine na uvoz polovnih i novih brodova s opremom.
Imamo skupo gorivo od 1,42 eura za litar dizela-kaže Tonsati.
Napominje da cijenu ribe nisu mijenjali od 1991. kada je iznosila tri marke, jer kada bi povisili cijenu narod ne bi imao novca da je kupi.
- Tagovi:
- Ribolov
- Agrobudžet
- Luka
- Marko Kise
- Jakov Milatović
- Brod
- Uvoz
