Sutorman: Porodice Stanković i Salihi ugrožene, država godinama nijema
Izvor, foto: Press.co.me
Autor: Stanko Radulović
Porodice Stanković i Salihi su po svemu jedinstvene i istovremeno obične kao i sve druge, njihova djeca maštaju o lijepim igračkama, djevojčice o plišanim lutkama, lijepim haljinama, dječaci o automobilima i loptama, vole životinje žele da završe školu i da se igraju sa vršnjacima.
Njihovi roditelji žele posao za koji bi redovno primali platu, pristojan krov nad glavom i da djeca koju su izrodili imaju elementarne uslove za život, a ovo društvo svima njima nije obezbijedilo čak ni ono najosnovnije.
Crna Gora bi u Evropsku uniju, našim političarima su usta puna demokratije i evropskih vrijednosti, a građanima nije obezijedila ni ono što je zagarantovano osnovnim ljudskim pravima – pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje i krov nad glavom.
Nakon brojnih urgencija, pisanja medija, reagovao je ombudsman, uključila se i Anka Vukićević, državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja, koja je inicirala sastanak na kojem bi trebali da prisustvuju predstavnici Ministarstva zdravlja, Centra za socijalni rad Podgorice, Unicefa i MUP-a, kako bi se napokon pronašlo riješenje i porodice Salihi i Stanković dobile ono najosnovnije, lična dokumenta, pravo na zdravstvenu njegu, školovanje i osnovnu socijalnu pomoć, sljedeći koraci su posao i krov nad glavom.
Porodice žive u neuslovnim objektima od starog drveta, sa neispravnim instalacijama
Iz kancelarije Ombudsmana pokrenuta je inicijativa za ispitivanje kršenja osnovnih ljudskih prava, u slučaju ovih porodica elemenata ima napretek.
-Mi smo zahvalni svima koji se interesuju za naš problem. Moja porodica nema dokumenta, nema zdravstveno osiguranje, pošto smo supruga i ja rođeni u Srbiji, a u Crnu Goru smo došli prije osam godina.
Zbog toga dokumenta i državljanstvo nemaju ni naša djeca-priča Saša Stanković.
Ono što porodice Salihi i Stanković odvaja od večine građana Crne Gore je nesebična međusobna ljubav i ogromna pažnja kojom obasipaju jedni druge u svakom trenutku.
Sabedin Salihi i pored toga što živi u neimaštini ima ogromno srce, pa je čak i usvojio dijete i trudi se da pomogne svima, radi sve što može samo da obezbijedio najosnovnije porodici, odnosno djeci, a posao i zaradu nije uvijek lako naći.
Zbog toga su nesebičnost i požrtvovanost, ali i uzajamna ljubav porodica Stanković i Salihi, jedinstveni i primjer multietničkog sklada i ljubavi o kojoj kod nas toliko mnogo pričamo, a kada nam se plemeniti ljudi ukažu pred očima, kao u primjeru ove dvije porodice, radije okrenemo glavu.
Pažnju kojom njihova djeca obasipaju psa, ali i jedne druge je dirljiva do suza, oni su tu uvijek jedni za druge, da zajedno podijele to što imaju, nažalost najčešće dijele samo patnju i bol.
Saša je nedugo nakon što smo stigli došao iz Bara sa kesom u kojoj je bilo svega pet vekni hljeba, za drugo novca nije bilo, ali su djeca mirna i zadovoljna, jer roditelji čine sve što mogu da bi im bilo bolje, a za to bolje bi trebala da se postara malo i ova drržava kojoj su usta puna multietničnosti…
Saša Stanković (lijevo) u razgovoru sa novinarom
Njihova djeca žele baš kao i sva ostala djeca ovog svijeta da budu moreplovci, frizeri ili ljekari, vole sport, trče za loptom, žele da gledaju crtane filmove i da se okupe i ogriju oko toplog šporeta, okupaju se u kadi…ali je njihiv smještaj oskudan, davno napuštene barake barskog odmaralište koje prokišnjavaju, i slaba su zaštita od hladnog zimskog vjetra.
Barake u kojima žive na Sutormanu su opasne po život, zbog problema sa strujom, al ii činjenice da su trošne i mogle bi same od sebe da se uruše.
Ramiza Salihi je najstarija kćerka Sabedina Salihija i rano je počela da zarađuje kako bi olakšala ocu podizanju porodice. Ne bira posao, iako je kao mala maštala da bude ljekar.
Ramiza je željela da pomaže drugima, da ih liječi da pazi na djecu kad poraste i čuva njihovo zdravlje, ali se ovo društvo nije postaralo da sačuva njeno zdravlje, njenu plemenitu dušu i pruži najelementarnije uslove za život, a ona je spremna uvijek da pomogne ocu i Saši, glavi porodice Stanković.
I dok nesuđena ljekarka Ramiza traga za poslom i zaradom koju želi da podijeli sa najbližima, društvo je šikanira, “civilizovani” sloj crnogorskog društva nudi laku i brzu zaradu za 20 eura, koja podrazumjeva, znate šta već šta…
Ipak, umjesto lake zarade, Ramiza je odabrala teži put, da brine o mlađim članovima porodice, zaradi neki euro poslovima koje joj ponude.
Ramiza umije odlično da procijeni ljude i nepogrešivo zna da kod određenih “poslodavaca” nema zarade i da je uzalud i razgovarati sa takvim ljudima, a ekipi portala PRESS je nakon samo nekoliko miniuta postalo jasno da te dvije divne porodice samo nisu dobile svoju šansu od društva.
Tako brižna i predana porodici Ramiza bi bila vrhunski ljekar, ali ko je lud da u Crnoj Gori omogući njoj redovno školovanje kada su porodice Stanković i Salihi nevidljive u našem društvu.
Država bi trebala da reagije i pomogne
Ramiza bi ove školske godine trebala napokon da završi osnovnu školu, a potom da uz pomoć društva krene i u srednju medicinsku, ko zna, snovi se nekada ostvaruju, a ona je zaslužila da joj se makar pruži šansa, za ostalo će se sama postarati.
Branko je dječak koji sanja da bude moreplovac, ali je on apatrid, dijete bez državljanstva, iako mu oba roditelja imaju crnogorsko državljanstvo, neko je očigledno u administraciji namjerno napravio previd, pošto je u vrijeme njegovog rođenja majka imala državljanstvo Srbije.
Kod nas je to uvijek tako, i nije Branko jedini, neko napravi slučajnu ili namjernu grešku, a porodice nakon toga decenijama pate i pokušavaju ispraviti tuđu neodgovornost.
Dobrih ljudi uvijek ima, Jasminka Milošević, grupa Barana, Crveni krst Bara, Centar za socijalni rad i Žene Bara, Organizacija “Pruži ruku”, ali i ljudi iz ostalih gradova Crne Gore uključili su se da pruže pomoć.
Počeli sa sakupljanjem sredstava da se porodicama kupi plac na kojem bi im se izgradio krov nad glavom, bilo bi idealno kada bi se našao neko ko bi pomogao građevinskim materijalom, a ekipa portala PRESS je sigurna da je to ulaganje u budućnost jer su ove dvije porodice svojim odnosom prema životu i prije svega ljudima to zaslužili.
Oni koji žele da pomognu mogu da uplate novac i na račune porodica Stanković i Salihi.
Saša Stanković 530-0800300064570-36
Sabedin Salihi: 530-0801100008400-53
Oba računa su u NLB banci i bilo bi najbolje objema porodicama uvijek uplatiti isti iznos.
