Problemi u obrazovanju Roma i Egipćana u Ulcinju
Izvor, foto: Ul info
Autor: Edona Bakali:
Uprkos brojnim programima države koja kroz saradnju sa međunarodnim partnerima i nevladinim sektorom radi na kvalitetnijoj integraciji Roma i unaprjeđenju ukupnog stanja romske i egipćanske (RE) zajednice, čini se da su koraci kojima kao društvo doprinosimo pozitivnim promjenama u ovoj oblasti, ako ne neprimjetni, a onda svakako izuzetno sitni i spori.
Na teritoriji Opštine Ulcinj, prema podacima posljednjeg popisa, živi oko 250 pripadnika RE populacije, iako nezvanični podaci ukazuju na to da se radi o mnogo većem broju.
Ova zajednica suočava se sa brojnim ozbiljnim problemima kao što su neriješen pravni status, prosjačenje, neriješena stambena pitanja…
Najveći napredak je, iako i dalje na nezadovoljavajućem nivou, postignut na polju obrazovanja.
Izuzetno pozitivan je podatak da je broj đece RE populacije u ulcinjskim vrtićima i školama značajno porastao: za trećinu više nego prije desetak godina.
Međutim, uključivanje pripadnika RE populacije u obrazovni sistem nije samo po sebi zadovoljavajuća činjenica jer s upisom u školu počinju novi izazovi.
Ipak, to jeste činjenica koja bi trebalo da nas ohrabri u većem angažovanju i pružanju podrške onima kojima je podrška uvijek najpotrebnija – manjinskim etničkim zajednicama.
Teške socio-ekonomske oklonosti sa kojima se pripadnici ove zajednice suočavaju vrlo često dovode do prijevremenog napuštanja škole.
Osim toga simptomatično je da su đeca RE populacije češće neredovna na nastavi, nekada čak diskriminisana ili zapostavljena, pa samim tim postižu slabije rezultate.
-Mogućnost za napredovanje, unaprjeđenje položaja je u povećanju procenta obrazovanih ljudi. Što više RE djece mora fakultetski da se obrazuje i zaposli.
To je jedini način da većinska zajednica ima bolji pogled na RE populaciju-poručuju iz ulcinjske NVO “Romano drom“.
Dakle, na unaprjeđenju statusa RE zajednice treba raditi svakodnevno i u klimi opšte tolerancije, podizati svijest o tome šta je diskriminacija i kako se protiv nje boriti, na koji način pružiti podršku marginalizovanim grupama i pomoći im u ostvarivanju zakonom zagarantovanih prava.
Koliko se u našim školama daje na značaju građanskom obrazovanju i interkulturalnom dijalogu? Da li kao društvo pokazujemo dovoljno senzibiliteta za ovakva pitanja i kolika je uloga nastavnog kadra u afirmaciji manjinskih zajednica?
Da li su tolerancija, interkulturalni dijalog i međusobno uvažavanje glavni principi naše obrazovne prakse?
- Tagovi:
- RE
- Ulcinj
- Diskriminacija
- Škola
