news-details
Lice

Relja Dedeić: U umjetnosti ne smije biti kompromisa

Autor: Radomir Petrić

Poslije duže pauze, barski akademski umjetnik Relja Dedeić ponovo se predstavio sugrađanima samostalnom izložbom slika. Postavka“ Unutrašnja strana sna”, otvorena 21. septembra u galeriji “Velimir A. Leković”, donijela je likovnoj publici umjetnikovo do sada najintrigantnije izdanje.

Razgovor o ovoj izložbi, Dedeić je za Feral.bar otpočeo komentarom njenog naziva, ističući da je to više metaforička izjava “nego što je zaista san u pitanju”.

-Ali, ako uzmeš u obzir i san kao formu koja se čovjeku dešava dnevno, za mene je to još jedna realnost koju proživljavamo, samo na drugoj strani-nije realnost sada i trenutno, nego neka druga u kojoj naša energija, duša ili tijelo najvjerovatnije figurativno odlazi negdje drugdje i proživljava i doživljava ono što naš organizam fakat osjeća: ako te neko ubode nožem, ako te pogodi metak, ako slomiješ ruku...

I kad se probudiš, ta emocija je i dalje tu, kao da se to stvarno desilo. U stvari, ona se i jeste desila, tada.

Dakle, ovo nije na bazi sna i sanjanja, već na onom nevidljivom i neopipljivom, što nama nije sveprisutno u ovoj realnosti, u smislu svijesti, razmišljanja i poimanja. To je nešto što nas okružuje.

Neki ljudi, po meni, mogu biti zaposjednuti tim nekim entitetom koji sad možemo izvući iz religije, a i ne moramo. Meni religija kao takva nije bliska, iako mi duhovno jeste bliska, ali, ne percipirajući je kroz bilo čiju religju, iako one simbolički jesu jako bliske, nekom mom razmičšjanju o tim nekim entitetima.

Ja bih to uzeo više kao primjer iz nekog horor filma, kada čovjek bude zaposjednut nečim. On ne zna što je to, ali, eto, to je energija koja je jača od njegove i konzumira njega i njegovo tijelo.

Posmatram ljude cijeli svoj život, sa željom da u rad prebacim njihova stanja.

U stvari, to su i moja stanja, jer ja ne mogu proživljavati nikoga, a da i sam nisam imao slićno ili približno iskustvo, ne bih onda mogao prepoznati šta je to kod njih ako nisam i sam imao to, ili, još bolje rečeno, ako sam možda i ja sam, i svi oni, živjeli ko zna koliko života, tako da se taj san provlači kroz prizmu tih prošlih života, ovog života, narednog života.

Religiju bih izuzeo iz svake priče, ali, ona je prisutna tu kroz svete knjige, bilo da je Kur’an, Talmud,  Tora, Stari zavjet, Novi zavjet, čak se tu mogu pronaći detalji u opisima sa kojima se mogu složiti apsolutno po pitanju ovih stvari-

Kada su i kako nastajali ovi radovi? Da li “ iz ruke”, iz pljuska inspiracije, ili su plod studioznog rada?

-Nastali su prošle godine. A kada me neko pita za inspiraciju i ideju, ja kažem da je to laž. jer beskonačnost je pred nama, ne treba ti nikakva inspiracija da radiš-treba ti rad da bi nešto pronašao i stvorio.