Saborni hram Sv. Jovana Vladimira u Baru proslavio petu godišnjicu osvećenja
Izvor: Mitropolija.com
Autor: Vesna Dević
Foto: Dejan Vukić
Svetom arhijerejskom liturugijom, litijom oko hrama i lomljenjem slavskog kolača, Saborni hram Svetog Jovana Vladimira u Baru danas, 18. septembra, na praznik Svetog proroka Zaharija i pravedne Jelisavete, proslavio je petu godišnjicu osvećenja.
Tim povodom Svetu službu Božiju služio je sa sveštenstvom Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz molitveno učešće vjernog naroda.
Otac Igor Balaban, nakon pročitanog jevanđeljskog začala, podsjećajući da je prije pet godine ovaj hram u Baru osveštan povodom velikog jubileja – 1000 godina (1016-2016) od mučeničkog stradanja Svetog kralja Jovana Vladimira, kazao je da je njegovo svjedočenje vjere bilo nalik na svjedočenje Svetog Jovana Krstitelja.
-Takav je bio Sveti Jovan Vladimir u čijem se hramu sabiramo i čije obnovljenje, utemeljenje, slavimo. Jovan Vladimir, kao i svi mučenici koje proslavljamo, imao je težak kraj, a nije mu lagan bio ni život prije toga-besjedio je o. Igor.
Objasnio je da sve mučenike proslavljamo na dan njihovoga stradanja pa tako i dan stradanja Svetog Jovana Vladimira, njegovo mučeničko uspenije, jer su oni svjedoci mnogo čega, ali iznad svega i prije svega, Hrista raspetoga i vaskrsloga do kraja:
-I zato što svjedoči Gospoda, on strada, i zato je naš Sveti Jovan Vladimir veliki Hristov svjedok.
Istakao je da mi kao pravi hrišćani moramo da zakoračimo ka našoj istinskoj otadžbini – Nebeskom Jerusalimu, ljubeći svoj rod, svoje bližnje, sve oko nas:
-Naša istinska otadžbina je Nebeski Jerusalim, Carstvo Božije od kojeg smo otpali, a za koje smo naznačeni.Tako smo imali blagoslov da je ovaj hram osveštao onaj koji čuva Grob Hristov u ovozemaljskom Jerusalimu (Njegovo blaženstvo Patrijarh Jerusalima i sve Palestine g. Teofilo III).
Svaki blagoslov je dobar i koristan, ali to ne znači da će sve u životu glatko ići. I tamo gdje je Gospod naš rođen i hodio, mnogo je teško, a kamoli nama grešnima-rekao je i poručio da ne očajavamo zbog nevolja, niti da stvaramo idole od zemaljskih tvorevina, već da uvijek hrabro i smelo sa vjerom u Boga koračamo, držeći dvije najveće zapovjesti:
Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom i Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Hodeći tako smjelo, koračajmo ka našoj istinskoj otadžbini, Nebeskom Jerusalimu u kome caruje Sveta Trojica, Bog naš: Otac, Sin i Duh Sveti, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova-zaključio je o. Igor Balaban.
Vladika Joanikije u svojoj arhipastirskoj besjedi je blagoslovio sabranje i istakao da se po starom hrišćanskom običaju pamti i proslavlja dan osvećenja hrama i na taj dan vjerni se sabiraju i proslavljaju ime Božije, slaveći Božiju milost koja nas je udostojila, da sagradimo hram i da se u njemu sabiramo u zajednici Duha Svetoga, “proslavljajući Gospoda Isusa Hrista Spasitelja našega, sjedinjujući se sa Njime koji je izvor života, izvor radosti, izvor mudrosti, ljubavi, i svakoga dobra”.
-Mnogo je važno da to činimo jer kada slavimo ime Božije, kada blagodarimo Gospodu za Njegova dobročinstva, onda se umnožava dobro u nama i među nama, jer Gospod koji je dao nama da živimo i da stvaramo.
On nam je dao od svoga dobra i učinio nas pričasnicima Njegovih dobara- kazao je Mitropolit.
Naglasio je da je stvaranje radost čij cilj je da se sabiramo, da se radujemo i zajednički proslavljamo ime Božije. Da se osvećujemo na Svetim službama Božijim, primajući Svete tajne Hristove – hraneći se nebeskim Hljebom da bi živjeli novim životom.
Svemu tome svjedoče i brojna čudesa koja su se dogodila tokom ovih pet godina u hramu, veliki broj duša krštenih, vjenčanih, pričešćenih, onih koji su ga posjetili i zadivili se njegovoj ljepoti, veličini.
-Sve je do Božije djelo, a mi smo saradnici Božiji, i blagodarimo Bogu što nas je udostojio da učestvujemo u ovom Božjem djelu podizanja ovoga sveta hrama. Gospod je glavni strojitelj ovoga hrama a mi smo njegovi saradnici.
Ovaj hram je podignut kao crkva Božija, ali da bi se izgrađivala živa Crkva Božija, da bismo se mi duhovno izgrađivali, učestvovali na ovim Svetim službama, sjedinjujući se sa Gospodom, primajući Njegov život, i Njegovu snagu i mudrost, i Njegova svetost. Da bi smo pocrpili ljubav Božiju u sebe i da bi smo tu ljubav širili u ovome svijetu-.
U nastavku besjede se prisjetio velikih dobrotvora i ktitora koji su ugradili sebe u ovaj sveti hram, na čelu sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, “koji je sve osmišljavao i bdio nad izgradnjom ovoga svetoga hrama”:
-Ovdje smo danas spominjali, i to sa velikom radošću, ali i velikom obavezom, i protu Bogića Femića, koji je bio veliki borac da se započne zidanje ovoga hrama. On je dalekovido gledao i zato se i žrtvovao mnogo da započne gradnja ovoga svetoga hrama.
A naš Mitropolit kao veliki graditelj, on se ugradio u ovaj sveti hram svojom ljubavlju i mudrošću, i učinio ne samo da ovaj hram zablista u svoj slavi i veličini nego da se ovdje i živa Crkva Božija sabere-istakao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, poučivši sabrane da to treba i mi da nastavimo:
-Da gradimo živu Crkvu Božiju, da izgraćujemo sami sebe, da se sjedinjujemo sa Hristom, da se sjedinjujemo jedni sa drugima u ljubavi, da jedni druge pomažemo. Da se naučimo hrišćanskim vrlinama i hrišćanskom načinu života, a kada to naučimo onda ćemo riješiti mnoge probleme u svome životu-.
Po njegovim riječima razlog problema i trauma kod ljudi je to što se udaljavaju od sebe i od Hrista kao izvora života, “i onda tonu u mrak i trpe velika iskušenja, ne snalaze se, gube se”:
-Ali Gospod je onaj koji traži izgubljene ovce doma Izrailjeva, i uvijek je blizu onih koji su se udaljili od Njega jer od Njegove ljubavi pobjeći ne mogu. To je ona Božija ljubav koja je uvijek tu, ali se ničim ne nameće.
Kada se obratimo i zatražimo da nas Gospod obasja svojom ljubavlju, On brzo pritiče u pomoć i grli nas kao svoju rođenu djecu, kao otac bludnoga sina po Jevanđelju Božijem-besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Govoreći o iskušenjima koje trpimo ovih dana, Mitropolit crnogorsko-primorski se osvrnuo na neke optužbe i podmetanja, krivog tumačenja svega i svačega, protiv Crkve Božije.
On je kazao da Crkva ne želi da odgovara na to niti da učestvuje u tom vrzinom kolu, u tom zlu i pakosti, te da ponekad odgovori jer mora narodu da kaže istinu:
-Ali je ne ponavljamo po sto puta. Ko hoće da čuje neka čuje! Tako se ponašamo i trpimo vrlo često, i radije trpimo nego da odgovaramo, Bogu se molimo i vršimo Svetu službu Božiju ono što je najvažnije.
Neko misli da je snaga u tome biti stalno prisutan u javnosti, stalno se oglašavati i govoriti. Nije! Snaga je u istini, u ljubavi, u dobroti, u čestitosti, da imamo povjerenja u Boga koji je glava svoje Crkve, koji rukovodi brodom svoje Crkve-rekao je vladika Joanikije.
Objasnio je da je naša sigurnost, naša snaga, izdrživost, Gospod Isus Hristos, koji je kamen temeljac svoje Crkve, i da zato “ne odgovaramo na sve optužbe, na sve laži i podmetanja”.
Dalje je naglasio da su “oni koji nas optužuju naša braća pa nećemo da uvećavamo zlo među braćom i gledamo da nađemo načina i puta, da mirno razgovaramo”.
-Mi treba na to da odgovorimo samo dobrom, i to je ono dobro koje oplemenjuje, i nas i one koji nas vole, i one koji nas mrze.
Da se brinemo i trudimo samo oko dobra, da oplemenimo svoje duše i srca, svoje misli, i da se trudimo da činimo dobro, to je zavjet hrišćanski, to je zavjet i našeg blaženopočivšiga Mitropolita, glavnoga ktitora ovoga Svetoga hrama.
To je zavjet naše svete vjere pravoslavne, da se zavjetujemo dobru, ljubavi i Božijoj i bratskoj, i bratskom pomirenju. Amin, Bože daj-poručio je na kraju svog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Arhijerejski namjesnik barski protojerej-stavrofor Slobodan Zeković čestitao je praznik sabranima i zahvalio se Visokopreosvećenom Mitropolitu na ljubavi i današnjoj službi.
Objasnio je da se ove godine godišnjica osvećenja proslavlja ranije zbog dolaska Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija sledeće sedmice radi ustoličenje novoizabranog Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija.
-Hvala Vam, dragi vladiko, ovo je jedna od vaših prvih liturgija nakon ustoličenja. Svi smo radosni što je Sveti arhijerejski sabor izabrao Vas za naslednika Svetih mitropolita crnogorsko-primorskih, počevši od Svetoga Ilariona, prvog episkopa zetskog, učenika Svetog Save, preko Svetog Petra Cetinjskog, sve do našega blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Svi vaši prethodnici časno su i mudro, i hrabro, upravljali povjerenim narodom, neka bi Gospod i vama, molitvama Svetoga Jovana Vladimira i svih svetih iz roda našega, podario i vjere i trpljenje, i ljubavi, kao što su vas te vrline i do sada krasile, da sve nas vodite putem spasenja-kazao je otac Slobodan Zeković.
Sabranje u barskom Sabornom hramu je nastavljeno uz hrišćansku trpezu ljubavi koju je pripremilo barsko Kolo srpskih sestara.
****
Saborni hram Svetog Jovana Vladimira u Baru osveštao je i u njemu odslužio Liturgiju 25. septembra 2016. godine, Njegovo blaženstvo Patrijarh Jerusalima i sve Palestine g. Teofilo III uz sasluženje Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Irineja, Njegovog blaženstva Arhiepiskopa Tirane i sve Albanije g. Anastasija, Njegovog blaženstva Arhiepiskopa ohridskog i Mitropolita skopskog g. Jovana i predstavnika svih pomjesnih pravoslavnih Crkava.
To je ujedno prvi put da je u Crnu Goru došao Patrijarh Jerusalima i sve Palestine.
Osveštanje Sabornog hrama u Baru u godini velikog jubileja – 1000 godina (1016-2016) od mučeničkog stradanja Svetog kralja Jovana Vladimira, predstavljao je najveći događaj u pravoslavlju 2016. godine.
Na dan osvećenja iznesen je krst Svetog Jovan Vladimira na kome je svetac pogubljen prije 1.000 godina, a koji godinama čuva porodica Andrović iz Mikulića kod Bara.
Izgradnja ovog najvećeg pravoslavnog hrama u Crnoj Gori, površine 2 x 1359 m2, počela je 2002. godine. Na centralnoj kupoli hrama, na visini od preko 40 m, nalazi se zlatni krst visine 4,6 metara, težak oko 380 kg.
