news-details
Prova

Dvije budućnosti kruzerskih kompanija

Izvor: Pomorac.net

Autor: Petar Zuanović

Pandemija koronavirusa u zdravstvu predstavlja određeni tip cunamija prilikom kojega su mnogi problemi, figurativno rečeno, isplivali: nedostatak kadra, manjak kreveta i opreme, nesaglasnost oko same geneze virusa, pa sve do potpunog razilaženja u mišljenjima o opasnostima već pomenutog virusa.

S druge strane, u ekonomskoj sferi, pandemija je već uhvatila stihijski zamah, te ako se ubrzo ne suzbije, velik broj malih igrača bit će spaljen do temelja, a oni mali, ali neregularni, koji ipak prežive, stradat će u nekom narednom nivou ovog globalnog nadmetanja i naguravanju na liticama koje vode do samoga vrha. Pogled s vrha je predivan, barem tako kažu oni koji su bili ili još jesu na njemu. Silazak je, s druge pak strane, izuzetno gorkog okusa.

Upravo takav ukus u posljednje vrijeme najčešće se nalazi u ustima vlasnika i radnika kompanija koje su povezane s brodovima za kružna putovanja. Velik je ovo udarac za kruzere, ali realno, preživjeli su i veće katastrofe. Najveća koju pamtimo ovog vijeka svakako je napad na „Blizance” kobnog 11. septembra , najava terorista da će mjesta masovnog okupljanja postati njihove glavne mete, te da će boljke koje njih muče platiti bilo ko povezan s državama koje su intervenisale u njihovim zemljama. Utjeralo je to strah u kosti i određenom broju ljubitelja putovanja, pa se tada zabilježio pad prodaje.

Još jedan krucijalan događaj bio je i prevrtanje kruzera Costa Concordia. Prošlo je od toga već osam godina, ali dobro se pamti prevrtanje broda s gotovo 4.000 putnika u obalnom pojasu Tirenskoga mora. Danas te iste pravne osobe muči famozni koronavirus koji je preplavio naslovnice širom svijeta, a od kojeg je do sada stradalo gotovo 90.000 ljudi. Preko njih, neposredno, virus je uveliko uticao i na sektor brodogradnje.

Brodogradnja bilježi pad u odnosu na isto razdoblje prošle godine, jedan dio narudžbi je otkazan, a dio je „status quo”. U ovoj partiji visokog rizika, zapravo nitko ne želi odustati jer povlačenjem jednoga igrača gube svi. Brodogradnja je sektor koji zavisi o uvozu – od materijala, preko sredstava za rad, pa do sofisticirane elektronike.

Zatvaranje imaginarnih granica koje čine tek nekakve limene kućice na autoputewvima pokazao se kao djelomično uspješan potez. Sva neuspješnost leži u zavisnosti od proizvodnje drugih. To je uticalo na pad prevoza, kako pomorskim putem, tako i drugim načinima saobraćaja. Nadalje, to je uticalo na cijenu nafte koja je oborena zbog pada potražnje, ali i valutnog rata na svjetskim berzama, da bi na kraju sve rezultiralo slamanjem onog „malog čovjeka” o kojem svi bruje i za koga se čuje samo u stanjima velikih recesija.

Takvi mali ljudi rade, između ostaloga, i u industriji proizvodnje brodova. Brodogradnja je prinuđena na radikalne poteze zbog pandemije, ali je ugovori u većini slučajeva ne štite od kašnjenja isporuke. Da bi zakašnjenje bilo opravdano, valja zadovoljiti tri uslova: događaj više sile, kašnjenje uzrokovano višom silom i izdana upozorenja na višu silu. U nepredvidivom vrtlogu ekonomskih, prirodnih i političkih zbivanja, gotovo je nemoguće dati upozorenje na višu silu koja će se zbiti za nekoliko godina, a države mahom prate trendove lidera, izuzev nekih, poput recimo – Švedske.