Dvije budućnosti kruzerskih kompanija
Izvor: Pomorac.net
Autor: Petar Zuanović
Pandemija koronavirusa u zdravstvu predstavlja određeni tip cunamija prilikom kojega su mnogi problemi, figurativno rečeno, isplivali: nedostatak kadra, manjak kreveta i opreme, nesaglasnost oko same geneze virusa, pa sve do potpunog razilaženja u mišljenjima o opasnostima već pomenutog virusa.
S druge strane, u ekonomskoj sferi, pandemija je već uhvatila stihijski zamah, te ako se ubrzo ne suzbije, velik broj malih igrača bit će spaljen do temelja, a oni mali, ali neregularni, koji ipak prežive, stradat će u nekom narednom nivou ovog globalnog nadmetanja i naguravanju na liticama koje vode do samoga vrha. Pogled s vrha je predivan, barem tako kažu oni koji su bili ili još jesu na njemu. Silazak je, s druge pak strane, izuzetno gorkog okusa.
Upravo takav ukus u posljednje vrijeme najčešće se nalazi u ustima vlasnika i radnika kompanija koje su povezane s brodovima za kružna putovanja. Velik je ovo udarac za kruzere, ali realno, preživjeli su i veće katastrofe. Najveća koju pamtimo ovog vijeka svakako je napad na „Blizance” kobnog 11. septembra , najava terorista da će mjesta masovnog okupljanja postati njihove glavne mete, te da će boljke koje njih muče platiti bilo ko povezan s državama koje su intervenisale u njihovim zemljama. Utjeralo je to strah u kosti i određenom broju ljubitelja putovanja, pa se tada zabilježio pad prodaje.
Još jedan krucijalan događaj bio je i prevrtanje kruzera Costa Concordia. Prošlo je od toga već osam godina, ali dobro se pamti prevrtanje broda s gotovo 4.000 putnika u obalnom pojasu Tirenskoga mora. Danas te iste pravne osobe muči famozni koronavirus koji je preplavio naslovnice širom svijeta, a od kojeg je do sada stradalo gotovo 90.000 ljudi. Preko njih, neposredno, virus je uveliko uticao i na sektor brodogradnje.
Brodogradnja bilježi pad u odnosu na isto razdoblje prošle godine, jedan dio narudžbi je otkazan, a dio je „status quo”. U ovoj partiji visokog rizika, zapravo nitko ne želi odustati jer povlačenjem jednoga igrača gube svi. Brodogradnja je sektor koji zavisi o uvozu – od materijala, preko sredstava za rad, pa do sofisticirane elektronike.
Zatvaranje imaginarnih granica koje čine tek nekakve limene kućice na autoputewvima pokazao se kao djelomično uspješan potez. Sva neuspješnost leži u zavisnosti od proizvodnje drugih. To je uticalo na pad prevoza, kako pomorskim putem, tako i drugim načinima saobraćaja. Nadalje, to je uticalo na cijenu nafte koja je oborena zbog pada potražnje, ali i valutnog rata na svjetskim berzama, da bi na kraju sve rezultiralo slamanjem onog „malog čovjeka” o kojem svi bruje i za koga se čuje samo u stanjima velikih recesija.
Takvi mali ljudi rade, između ostaloga, i u industriji proizvodnje brodova. Brodogradnja je prinuđena na radikalne poteze zbog pandemije, ali je ugovori u većini slučajeva ne štite od kašnjenja isporuke. Da bi zakašnjenje bilo opravdano, valja zadovoljiti tri uslova: događaj više sile, kašnjenje uzrokovano višom silom i izdana upozorenja na višu silu. U nepredvidivom vrtlogu ekonomskih, prirodnih i političkih zbivanja, gotovo je nemoguće dati upozorenje na višu silu koja će se zbiti za nekoliko godina, a države mahom prate trendove lidera, izuzev nekih, poput recimo – Švedske.
Uviđajem u situaciju, Kina upozorava na moguće nastajanje epidemije, pa i pandemije mnogo ranije od svih ostalih u svijetu. Time jedina, praktički, zadovoljava treći uslov. Ugovorima o poduhvatu građenja, događaj više sile tretira se isključivo kao prisustvo te više sile u granicama brodogradilišta, odnosno da je neko od radnika bio COVID19 pozitivan. To nisu slučajevi svugdje, ali u Kini mahom jesu. I posljednji uslov, prethodno naveden kao drugi, kašnjenje uzrokovano višom silom, opet ide Kinezima u prilog jer oni uvoze elektroničku esenciju iz zemalja koje su svoju proizvodnju zatvorile kako bi spriječile širenje koronavirusa.
Sve je to dovelo do rigoroznog pada ekonomije, ali ne u toliku provaliju iz koje se kineska brodogradnja planom „Made in China 2025” ne bi mogla postaviti na prvo mjesto i imati većinu svih narudžbi gradnje brodova u svijetu.
Ako kriza potraje ili se virus povrati u skorijoj budućnosti, postavlja se pitanje – što će biti s nekoliko stotina kruzera koji su trenutno na vezovima ili sidrištima, te što će biti s nekoliko desetina koji su upravo u izgradnji. Odgovor je – preživjeće.
Ako se kriza okonča i život se na globalnom nivou vrati u normalu, industrija kružnih putovanja nastaviće nesmetano funkcionisanje. Ukoliko ne dođe do takvog scenarija, plan američkih vlasti je da pretvori dio tih brodova u karantinske centre, po uzoru na brodove-bolnice u vlasništvu Američke mornarice.
Ta, relativno kratkoročna, prepravka izvela bi se u veoma kratkom vremenu jer američka vojska ima visok potencijal u ljudstvu, obrazovanom i uvježbanom za medicinske poduhvate velike rizičnosti. To ne samo da bi nadomjestilo gubitke od putovanja, već bi kroz ugovore o najmukompanije za krstarenja zaradile više no u klasičnom poslovanju. Zato je cilj takvih kompanija, odnosno želja, da se pandemija završi čim prije ili da potraje čim dalje, gledano kroz ekonomski okvir.
Ako kriza završi u skorije vrijeme, proći će uz nova kreditiranja, a ako se razdoblje produlji, tada vlasnicima kruzera i ulagačima prijeti kreditna nesposobnost, te otimanje imovine od strane povjerioca i na kraju – neslavni odlazak s tržišta. Ako dođe do toga da kriza potraje, kruzeri će biti prepoznati kao bijeli morski anđeli koji su spasili hiljade života, što će dovesti do početne skepse o putovanju na njima nakon krize, da bi se nedugo poslije dogodio ekstremni rast potražnje krstarenja.
Budućnost je, za sada, još uvijek, neizvjesna. Nastavak povlačenja ekonomija unutar nacionalnih granica rezultirao bi svjesnošću o zavisnosti od drugih, ali i rađanjem velikih želja odvojenih od realnih potreba, što bi nakon pandemije rezultiralo kao procvat proizvodnje, prodaje i transporta. Svi željno iščekuju kraj, ali što utakmica traje dalje, napetost je sve veća. Ako se napetost obustavi u primjerenom roku, naslijediće je procvat, a u protivnom, doći će do nasilne preraspodjele onoga što je ostalo u zamišljenim granicama koje će se pretvoriti u realne, te će svijet postati drugačiji.
To ne ide na ruku globalistima, zato naučnici neumorno rade na pronalasku lijeka za suzbijanje COVIDa19 i tako reanimiraju uspavanu, ali još uvijek živu, umreženu svjetsku ekonomiju.
- Tagovi:
- koronavirus
- kruzer
