Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

U Baru predstavljena izdavačka kuća Agape

Izvor, foto: Barinfo

Autor: Silvija Vukelić  

U organizaciji Pravoslavne crkvene opštine barske i NVO Srpsko kulturno društvo „Slovo ljubve“ sinoć je ispred hrama Svetog Jovana Vladimira, predstavljana izdavačka kuća „Agape“ iz Beograda.

O izdanjima ove izdavačke kuće govorili su Aleksandra Ninković Tašić, Aleksandar Gajšek, mr Milorad Durutović i profesorica Maja Simović. U muzičkom dijelu programa nastupila je mlada violinistkinja Milena Jaramaz.

Nakon pozdravnih riječi paroha barskog, protojereja stavrofora Slobodana Zekovića, koji je poželio dobrodošlicu u ime organizatora, u uvodnom dijelu večeri govorila je profesorica Maja Simović. Ona je na početku istakla je da se „raduje ponovnom susretu sa ovim, tako dragocjenim ljudima“.

-Kratak zapis iz Pupinove autobiografije ‘Od pašnjaka do naučenjaka’ glasi – ‘Neka govori uvijek onaj koji ima vjere, samo ako ima neku isporuku’. Evo večeras, čini mi se, imamo tu ‘isporuku’ u vidu ‘žive i dušate riječi’ ljudi, koji nam uporno, sa tolikom vjerom i ljubavlju (tim nekim prvim preduslovima) predaju, sabiraju i isporučuju, sve ono što je od velikog značaja za srpsko nasljeđe i to kroz jedan, slobodno mogu da kažem, gotovo misionarski, prosvjetiteljski rad i pregalaštvo-istakla je Simović.

U njihovom izdanju su, kako je kazala Simović – “izuzetne antologije ‘Agape’ u kojima su sabrana iskustva naših najumnijih savremenika”.

-Ove antologije možemo posmatrati kao duhovne sublimate ili filokalije, koje nas vode kroz zahtjevne puteve ispravljanja sebe, uz krilaticu da ‘čovjek nije samo dat već zadat’ “.

Stoga je ovo je posebna izdavačka kuća, koja svakom knjigom, kroz tu težinu bavljenja smislom, pruža jedan čvrsti alibi, da se, ako ne baš spase, a onda sasvim sigurno ispravi jedan čovjek-naglasila je Simović.

Mr Milorad Durutović je saradnik u ovoj izdavačkoj kući koji je, kako je kazao, pružio i autorske doprinose na izdavačkom putu „Agape“. Međutim, ističe da je za njega veća privilegija bila to što je u njima našao prijatelje, što je „iz neposredne blizine osjetio da ti ljudi nisu samo tragaoci, već da istovremeno proizvode dobrotu, te da su tako i sami njeni činioci“.

-’Agape’ nije stvorila u kvantitativnom smislu veliki opus (objavili su svega petnaestak naslova). Ali, ako pogledamo ili shvatimo, da je to samo ilustracija, proizvod jednog šireg projekta – misionarskog poduhvata koji su utemeljili Vladeta Jerotić i Aleksandar Gajšek, onda shvatamo zapravo, da smo ovdje da govorimo o putu dobrotoljublja, kojem je izuzetno značajan doprinos posljednjih godina, ponudila naša draga i plemenita Aleksandra Ninković Tašić-kazao je mr Durutović.

On je takođe zahvalio publici što je brojnim pristustvom potvrdila, da taj “put dobrotoljublja” ima svoje poštovaoce.

Aleksandar Gajšek je zahvalio na gostoprimstvu, posebno Velimiru Vekiju Mijoviću iz Srpskog kulturnog društva „Slovo ljubve“ koji je, kako je kazao, bio glavna karika za organizaciju ove večeri.

-Sa Vekijem me upoznao Cane iz Partibrejkersa, jednom prilikom u Hramu Svetog Save, prišao mi je i rekao ‘dođi da da upoznas savremenog srpskog viteza’. Evo, od tada su godine prošle, i mislim da se uopšte nije šalio kad je to rekao.

Veki nema oklop, ni mač, niti jaše nekog divnog konja, ali ima izuzetan duh koji svakodnevno izvlači iz svojih korica, i time ‘siječe’ glupost, neznanje, nepravdu… a uvijek je prvi da pomogne onima koji ne mogu ili nemaju-kazao je Gajšek.

Istakao je da se termin – kontinuitet, pominje kao lajtmotiv svih promocija „Agape“ ovog ljeta u Crnoj Gori.

-Kada govorimo o knjizi ‘Agape-Antologija 5’ ona je zapravo, sublimacija svega onoga što sam ja imao kao radost u druženju i susretima, kao i nekom profesionalnom zadatku koji se ogleda u tv serijalu ‘Agape’.

U knjizi je dvanaest razgovora i trudio sam se da predstavimo kroz te intervjue u kojima je samo Vladeta Jerotić (jer smo je odštampali poslije njegovog odlaska) htjeli smo da pokažemo koliko je bio radoznao-pojasnio je Gajšek.

Otkrio je i da su do samog kraja Jerotiću stizali magazini iz čitavog svijeta iz raznih oblasti – fizike, astronomije, filozofije, religije…

-Od kako sam ga upoznao te 1997. on mi je pričao o značaju kontinuiteta i da, ono mjesto koje Srbima nedostaje, baš kao i svim Slovenima, je upravo to. Govorio je da smo božanstveno maštoviti, da imamo genijalne autore ali da, nekako ili ne umijemo to da stvorimo, a kad stvorimo ne umijemo da održimo.

Zato sam u ovu knjigu uvrstio i taj prvi intervju, koji nije nosio naslov ‘Agape’.Shvatam koliko je to zapravo bilo značajno za mene.A uspjeh kod publike je, čini mi se, nekako još više otvorio srce Vladete Jerotića, da prihvati da imamo češće neke javne nastupe do te 2005. kada smo riješili da ne čekamo od Božića do Božića, već da svake nedjelje imamo ‘Agape’-ispričao je Gajšek.

Knjiga „Agape – Antologija 6“ je posvećena filmu. Sadrži dvanaest razgovora o najznačajnijim rediteljima u istoriji filma. S profesorom Markom Babcem Gajšek je razgovarao o umjetnosti čuvenih reditelja: Bergmana, Felinija, Tarkovskog, Čaplina, Bunjuela…Prava ‘poslastica’ za čitalačku publiku je i antologijski razgovor Vladete Jerotića i Emira Kusturice na temu stvaralaštva.

-Po ko zna koji put sam ‘zloupotrijebio’ ulogu voditelja i dovodio autoritete iz određenih oblasti, na taj način sam popunjavao brojne rupe u mom neznanju. Pozvao sam u goste prof dr Marka Babca, a intervjuisao sam i neke najznačajne reditelje današnjice. Mislim da ova knjiga može biti dobro uvodno štivo na temu kako da gledamo film.

Osim toga što nas je uveo u te tajne majstorstva najvećih kinematografa, samo se nametnulo kao tema, da mi, gledaoci, ne možemo posmatrati filmove ako i sami ne pružimo napor ličnog usavršavanja i obrazovanja. Ne možemo razumijeti Tarkovskoj ili Bergmana ako ne poznajemo hrišćanstvo.

Ne možemo ništa znati o filmu ‘Andaluzijski pas’ Bunjuela, ako ne poznajemo Frojdovu misao, ili… ako ne poznajemo tehnike analize snova K.G.Junga kako ćemo gledati Bergmanove ili Felinijeve snolike scene? “ zapitao je Gajšek.

Aleksandra Ninković Tašić je zajedno sa mr Miloradom Durutovićem priredila izdanje “Ja, Nikola Tesla”. Autorka je knjiga “Zvezdobrojci 1” i “Zvezdobrojci 2” u kojima govori o životima Tesle, Pupina, Milankovića kao i Ruđera Boškovića, Jovana Cvijića, Atanasija Nikolića i Ivana Đaje.

-’Gdje ja stadoh ti produži – što zadužih ti oduži’, čini mi se da je upravo u ovim riječima lajtmotiv svih naših stremljenja, ne samo mojih, da dug odužimo, da kažemo – slava im i hvala ovim divovima naše duhovnosti-kazala je Ninković – Tašić.

Tokom večeri ona je čitala priče i anegdote o Mihajlu Pupinu i Nikoli Tesli, Milutinu Milankoviću, za koje kaže da su „bili neustrašivi, hrabri, dobri ljudi i briljantni zbog vjere koju su nosili u srcu“.

-Vi kada gledate u njihova nasljeđa, koja ne odišu samo briljantnošću njihovih umova, nego dobrotom koja je ušla u njihova srca, vi vidite čistu vjeru njihovih majki i onih koji su ih odnjegovali-zaključila je Ninković Tašić.