Ekspresivna unutrašnja strana sna Relje Dedeića
U barskoj Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” večeras je otvorena izložba slika “Unutrašnja strana sna” akademskog grafičara Relje Dedeića iz Bara. Dedeić se predstavio serijom radova malog formata rađenih u kombinovanim tehnikama,.
Postavku je otvorila istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić koja je navela da se stiče utisak da su „pralikovi“ ili „šaptači“ Relje Dedeića izloženi u ovoj galeriji “posjetioci iz dubine vremena koji su na kratko zastali na nekom samo svom, njima znanom putu”.
-Privilegija umjetnika je upravo dar da ih uoči, prepozna i predstavi u svom djelu. Ko će na tom putu kome biti potreban, umjetnik njima ili oni umjetniku, ostaje da se vidi-rekla je Gazdić Ilić.
U osvrtu na Dedeićevo stvaralaštvo, ona je u katalogu izložbe zapisala da u savremenom svijetu tjeskobe i usamljenosti ljude najčešće na akciju pokreće strah od nepoznatog “i tjera ih na razmišljanje”.
-Svaki pogled i posmatrač, dio su alhemije nijemog skrivenog znanja, šaptač i skupljač izgubljenih duša koje, kao Prometej za vatrom, žude za svojom energijom.
Polazeći od Dedeićeve profesionalne vokacije i njegovih radova koji pripadaju sferi grafike, a koji nisu predmet ove postavke, nalazimo da je kod ovog autora, uspješno ostvarena zanatska vještina.
Tendenciozno imenovanje svake grafike ponaosob, između ostalog, govori i o jednom promišljenom, filigranskom odnosu autora i djela, o čemu najbolje svedoče nazivi istih: „Pogled“, „Posmatrač“, „Alhemija nijemog znanja“, Šaptači“...
Međutim, kada se iz tog pročišćenog grafičkog okruženja preseli u zavodljivi likovni prostor slikarstva, događa se da odstupanjem od preciznosti tehnike i grafičkih, uglavnom geometrijskih elemenata, Dedeić, kao u lavirint, ulazi u kolorit likovnog izraza koji je od samog starta lišen potrebe za imenovanjem-zapisala je Gazdić Ilić.
Ona je istakla da su slikarski radovi više posvećeni atmosferi “i nekom osjećaju mimo sna i jave”.
-Kao da se autor pita šta je san, a šta je java; šta je bilo, a šta će biti; ukazujući na taj način da je možda ljudski rod uspavan vidljivim svijetom, a probuđen, ako je probuđen, velikim nevidljivim djelom koje čovjek stvara od svog postanka do danas.
Duhovna bura umjetnika ogleda se i u kolorističkom tretmanu površine gdke su boje date kao tajanstvena saopštenja nesvjesnog.
Dedeić kombinovanom tehnikom akrila, ugljena, tuša i masnih boja, vješto pretvarajući grafičku brazdu u slikarsku ekspresiju, traga za likovnim izrazom kojim želi da uhvati ono nemjerljivo i nevidljivo oku, a blisko duhu.
Boje nisu vlasništvo forme, što unutar Dedeićevih radova nudi mogućnost da se duže traži odgovor. One nas prijemčivo uvode u melanholičnu atmosferu, koja ni jednog trenutka ne gubi na prijatnosti, kao i u dublju analizu naslikanih likova, pa i nas samih-ocijenila je Gazdić Ilić.
U katalogu izložbe, ona je akcentovala da Dedeićevi crtež opominje.
-Nijemi krici na izražajnim grimasama pretpotopskih likova, dio su užasa i neshvatljivog poniranja izvan i unutar čovjeka. Njihovi glasovi prijete da se izgube u horskom galimatijasu savremenog materijalističkog svijeta.
Sklanjajući pogled od tog prizora, kao da sklanjamo pogled od ogledala, to jest, od nas samih, u strahu od sopstvenog odraza.
Pozicija kolektivnog potiskivanja mijenja se onda kada se nađemo u vrtlogu napetih otkrića, na koje nas navode njegovi „šaptači“, otkrivajući nas nama samima. Dedeićevi radovi su refleksija osjećaja nužnosti i duhovnog traganja, povezanog s načinom na koji umetnik doživljava i objašnjava svet oko sebe-zaključila je Katarina Gazdić Ilić.
Dedeić je 2005. završio FLU na Cetinju na odsjeku za grafiku u klasi prof. Anke Burić kod koje je 2009. i magistrirao. Usavršavao se u Pont-Avenu u Francuskoj. 2009. je na Trinaestonovembarskom cetinjskom umjetničkom salonu nagrađen za najbolju grafiku.
