Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

Ukrajinska porodica redovan gost na našem primorju

Izvor, foto: Dan

Autor: Marija Palibrk

Kijevljani Nataša i Vitalij Sorokin i njihov sin Matvej četvrtu godinu ljetuju na Crnogorskom primorju, u Boki kotorskoj, tačnije u Prčanju.

Dolaze iz metropole sa više miliona stanovnika, žive u samom centru Kijeva, opterećenom saobraćajem i zagađenjem, te im boravak u Prčanju predstavlja istinsko uživanje, malo utočište od ubrzanog, nezdravog načina življenja.

– Planine oko zaliva čine da se ljudi ovdje osjećaju bezbjedno, zaštićeno – kaže Vitalij, koji je po struci dizajner enterijera (dekorater).

Nataša je istoričar umjetnosti i bavi se likovnom kritikom. Hobi joj je trčanje, pa svakog jutra istrči svoju dnevnu rutu obalom ka Stolivu sve do Veriga i Gospe od Anđela, onda nastavlja da se kupa i sunča sa sinom u suprugom na jednoj od brojnih ponti.

Matvej govori tri jezika (engleski, francuski i španski), a u razgovoru sa mještanima uvježbava i komunikaciju na engleskom i pomalo uči da sastavi rečenice na našem jeziku. Ovog ljeta odmor u Prčanju im je trajao mjesec dana, ali bi oni voljeli da potraje i duže.

Prve godine su ljetovali nedjelju dana, drugog ljeta – dvije sedmice, zatim tri, a sada čitav mjesec. Ispratili su dio programa Kotorskog festivala pozorišta za djecu, Matvej je gledao predstave, a za sledeću godinu planiraju da dođu u vrijeme održavanja Fašinade u Perastu, o kojoj su čuli sve najljepše.

– Mnogo mi se dopada klima, more, druženje s djecom, ljudi su dobri, ljubazni, a ovo mjesto je moćno i duhovno jako, kao stvoreno za odmor – kaže 12-godišnji Matvej.

Prije boravka sa ocem i majkom, on je u Prčanju proveo 20 dana sa bakom Olgom.

– Kada sam prvi put doputovala, nisam očekivala da ću vidjeti ovakvu ljepotu. Prvi put sam bila na izletu u Kotoru, grad mi se dopao, upoznala sam njegovu dugu istoriju, prekrasan zaliv i poželjela sam tada da opet dođem s porodicom.

To smo i uradili na ljeto 2018, kada je Matveju bilo devet godina, poslije nam se dopala i klima. Najviše od svega nam se dopada atmosfera, ljudi, vrlo neposredni, spokojni, jednostavni i iskreni, kao i mi, tako nam se bar čini kao turistima, jer se tako prema nama i ponašaju.

Ovdje dolazimo kao kod kuće, kao na selo kod bake i djeda – kaže Nataša i dodaje da je Matvej u Prčanju naučio da pliva, ima drugove koji ga podučavaju, počeo je da vježba i skokove u vodi.

Vitalij i Nataša vjenčali su se prije dvije godine u crkvi Svetog Ilije u selu Zagora u Grblju, odakle su njihovi kumovi – domaćini, a ovog ljeta su posjetili i Manastir Sv. Vasilija Ostroškog.     

– Jedino naše negativno iskustvo ovdje doživjeli smo kada smo putovali ka Manastiru Ostrog i vidjeli ženu kako nosi veliku kesu sa smećem i baca je u šumu. To ne treba raditi u ovakvoj zemlji prelijepe prirode i kulture. Treba čuvati dar Božji – poručuje Vitalij.