Lično bogaćenje pečat procesa privatizacije u Baru
Izvor: Dan
Autor,foto: Dragan Stojanović
Cilj privatizacije barske privrede, ali i ukupno cijele crnogorske privrede bio je, bar po tvorcima ovog procesa, da se društvena imovina privatizuje i dobije poznatog vlasnika, koji će omogućiti rast produktivnost, te samim tim i rast zaposlenosti.
Prema riječima Senke Rastoder iz stručne službe Sindikata, umjesto svega navedenog rezultat ovog procesa par decenija kasnije je uništena privreda i nestanak najvećih privrednih giganata koje je ovaj grad imao.
– Kao po već izvedenoj šemi, svaka od ovih firmi je brzo nakon pronalaska poznatog vlasnika poslata u stečaj ili likvidaciju. Prekookeanska plovidba, Primorka, Izbor, ZIB, Rumijatrans, Bar Bilje, pogoni Košute u Baru i Ostrosu, Centrokop, Jadran, Tranšped, Centrojadran, Ineks Zlatna obala – turistički kompleks, jednostavno su nestali.
Da su tu nekada postojale renomirane firme sa velikim brojem radnika podsjećaju uglavnom razvaline obrasle visokom travom – kaže ona.
Na ovaj način radnici su se našli na ulici bez mogućnosti da nađu novi posao, sa državnom socijalnom pomoći preko Biroa rada od 70-ak eura, a oni koji su ostvarili pravo na penziju dobili su uglavnom male iznose koji nijesu mogli da pokriju ni elementarne potrebe.
– Zanimljivo je istaći da se procesom privatizacije bavio Savjet za privatizaciju, a ustaljena šema koju je prošla svaka od ovih nestalih firmi je proces stečaja i likvidacije.
Takođe je zanimljivo da niko nije odgovarao za nestanak ogromnog društvenog bogatstva, gubitak koji je približno preko deset hiljada radnih mjesta, urušavanje socijalnog statusa radnika i nestanak sa društvene scene radničke klase.
U državama gdje nema industrije nema ni radničke klase. Čak je i Luka Bar podijeljena na četiri firme – dodaje ona.
Uglavnom su i nestale firme prošle ovaj proces "usitnjavanja" i stvaranja novih firmica iz jedne matične, a koje takođe nijesu opstale.
– Sa Primorkom je nestao i cijeli repro lanac, koji je uključivao i organizovani otkup maslina, voća, nara, mandarina i pomorandži. Takođe, nestankom Bar bilja nema ni organizovanog otkupa pelina. Nestankom Rumijetrans nestao je i cijeli vozni park.
I tako bi se u nedogled moglo nabrajati šta je izgubljeno, a teško da bi se mogli nabrojati dobici od privatizacije ovih firmi. Osim za pojedince koji su uglavnom pretvarali zemljište u stambene komplekse za prodaju.
Lično bogaćenje je pečat procesa privatizacije u Baru, a i šire. Na žalost, možemo reći da je privatizacija bila sistemski uređeno uništavanje društvenog bogatstva koje su stvarale generacije zajedničke države – ističe Rastoder.
Ona kaže da ugostiteljstvo, turizam i trgovina čine okosnicu privrede Bara, uslužne djelatnosti, a prave industrije više nema.
– Novi proizvod se više ne stvara, a posebno ne za izvoz. I Luka Bar, isparčana na više firmi, pripada uslugama. Politika je uništila privredu u pravom smislu te riječi, ali za ovaj katastrofalan rezultat nikad niko nije odgovarao – ističe Rastoder.
Crna Gora stalno blizu bankrota
– Kovid kriza je pokazala da privreda koja počiva samo na uslugama lako i brzo strada. Neka naučna istraživanja pokazuju da velike firme u svijetu nijesu ni u ovoj krizi stradale, stradali su samo mali privatni biznisi.
Nije neobično kada se svi ovi podaci uzmu u obzir zašto je Crna Gora stalno blizu bankrota. Osim uništene privrede i završene raspodjele državnog i društvenog bogatstva, desio se i proces socijalnog raslojavanja u kome se izgubila srednja klasa. Cijelo društvo se može podijeliti na bogate i većinu stanovništva koji čine siromašni narod – ističe Senka Rastoder.
- Tagovi:
- Bar
- Privatizacija
- Sindikat
- Luka Bar
