Dan kada su škripale zgrade
Na današnji dan 1979. Crnogorsko primorje pogodio je zemljotres rušilačkog bijesa kakav na ovom području u prošlosti niko nije ni zapamtio, ni opisao. Tog nedjeljnog jutra, tačno u 07:19:50, potresla se zemlja od Novog do Ulcinja-seizmografi su zabilježili udar jačine devet stepeni Merkalijeve skale u epicentru, koji nije bio u jednoj, već u cijelom nizu tačaka na liniji granica sa Albanijom-Herceg Novi. Ognjište potresa bilo je na dubini od 30 kilometara, zbog čega se tako žestoko i osjetio u cijeloj Crnoj Gori, a snažni odjeci doprli su čak do najudaljenijih tačaka SFRJ.
U crno je ovaj zemljotres zavio primorje: 101 osoba je izgubila život, povrijeđeno ih je više od hiljadu, a među njima 159 teško. Broj žrtava nije bio veći samo zato što je bio vedar i lijep dan, koji je rano izjutra u nedjelju izmamio ljude iz kuća, pogotovo na selu. Stručnjaci su procijenili da su nanijete štete iznosile oko 70 milijardi i 675 miliona dinara -4,5 puta veće od cjelokupnog godišnjeg nacionalnog dohotka, a njihova sanacija trajala je duže od decenije. Samo u Baru, stradala je kompletna privredna infrastruktura, dok je na području ove opštine šteta dosegla 1500 tadašnjih milijardi dinara, odnosno milijardu dolara-ravno dvadesetogodišnji društveni proizvod opštine Bar u tom periodu.
- Bio sam u ulici Maršala Tita, išao sam da kupim hleb u “Vračaru” kojeg više nema, na njegovom mjestu je sadašnja Atlasova stambena zgrada. Prolazim pored “Ateksa”, tu je sad CKB, prekoputa “Borovo” gdje je sad NLB, a nasuprot nje zgrada Suda, gdje je sad stambena zgrada. Vidim prvo da stakla na prozorima zgrade suda vribriraju, sve jače, a kako je prije toga dosta puta treslo, ne obraćam mnogo pažnju. Onda počinje da trese sve jače i jače, počinju su zgrade da škripe, to je zvuk koji nikada neću zaboraviti. Već pucaju stakla, hoću da potrčim do stana koji je u blizini, ali, ne mogu da se pomjerim. Prilazi mi stariji čovjek koji se zadesio na ulici, sa njim još jedan mladić, hvataju me za ruke i ramena, drže, tako stojimo dok nam se uvija tle pod nogama. Zaglušujuća škripa zgrada, svuda uokolo prašti i pada staklo. Na naše oči, zgradaa suda se u oblaku prašine samo složila u hrpu betona. Gledam oko sebe, iz zgrade stare apoteke viri armatura iz stubova. Sve je trajalo petnaestak sekundi-prisjećao se za medije tada desetogodišnji Zoran M. iz Bara.
Zemljotres je izazvao podjednako velika razaranja na širokom prostoru – teško je stradalo Crnogorsko primorje- preko 250 naseljenih mjesta- i gotovo sve što je ljudska ruka stvorila u njegovom zaleđu. Zaustavljen je saobraćaj, prekinute veze, teško oštećeni i u prvi mah na mnogim mjestima potpuno zatrpani svi putevi u urbanom i u seoskom području. Jadranska magistrala teško je oštećena, a kod Kamenara 200 metara trase potonulo je u more. Stradala je i pruga Beograd – Bar, od Skadarskog jezera do Sutomora i Bara-kolosjeci, šine, mostovi, elektro-vučna postrojenja i signalno-sigurnosni uređaji su pokidani, naprsli su portali na tunelima.
Zemlja nije, takoreći, prestala da se trese, kada je u cijeloj Crnoj Gori i Jugoslaviji započela organizovana borba sa stihijom-za manje od jednog sata, u mnogim mjestima Crne Gore, počeli su da djeluju štabovi i cjelokupna organizacija civilne zaštite, službe bezbjednosti, jedinica teritorijalne odbrane, a državni organi na svim nivoima prilagodili su se vanrednoj situaciji. Ni svijet nije ostao nijem, i rane na najljepšem dijelu jadranske obale uskoro su počele da zarastaju, međutim, poput ožiljaka, ostalo je stotinjak humki da podsjećaju i opominju na moć prirodne stihije.
Destrukcija stizala u talasima
Razaranjima, kakva se na ovom prostoru ne pamte, doprinio je i cijeli val potresa koji je uslijedio poslije prvog, najjačeg udara. U svega osam dana seizmografski aparati registrovali su 871 potres. Najjači, od osam stepeni Merkalijeve skale, zbio se istoga dana poslijepodne, a dva, od po sedam stepeni, zabilježeni su 16. i 17. aprila. Glavni, najjači udar, najavio se u dva navrata – još 9. aprila, nešto poslije 03:00 sata u Baru i Ulcinju, zemljotres jačine sedam stepeni pričinio je znatne materijalne štete, a zatim je takođe u nedjelju, 15. aprila, u 6 sati i 59 minuta zabilježen još jedan potres slabije snage neposredno prije glavnog rušilačkog udara.
Cijela Jugoslavija pomagala
- Pred mojim i očima mojih sugrađana za tren se stvorila užasna slika. Tokom podrhtavanja tla, i zgrada pravosudnih organa i hotela ”Agava” su srušeni, bilo je ruševina i na drugim mjestima u gradu. Srećom, bila je nedjelja i poslovne prostorije i preduzeća bili su prazni. To je bila prava katastrofa- u barskoj opštini je bilo najviše poginulih – 48, a lakše i teže povrijeđenih preko 300. U prvim satima nakon zemljotresa, najteže je bilo obezbijediti vodu za piće. Dubrovnik nam je među prvima poslao brodske cistijerne. Nema republike, niti grada bivše SFRJ, koji nijesu uputili pomoć na naše područje, sa željom da se što prije saniraju posljedice katastrofe-memorije su tadašnjeg predsjednika Opštine Bar Blaža Orlandića.
+fotografije: Screenshot iz dokumentarnih filmova
