Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

Slobodan Marunović još jednom oduševio Barane

Foto: Jelena Petrić

Odavno jedan umjetnik u Baru nije izazvao takvu emociju kod publike, kao što je to sinoć pošlo za rukom doajenu crnogorskog glumišta Slobodanu Marunoviću na sceni u Starom gradu Baru.

Sugestivnim kazivanjem teksta profesora Slobodana Tomovića, i sigurnim scenskim nastupom, Marunović je dirnuo gledaoce svojim doživljajem „Potonje ure Njegoševe“ i  dočaranom rolom velikog vladike Rada.

Zato je Marunović nakon uključivanja svjetla na kraju ove međunarodno nagrađivane monodrame u režiji Blagote Erakovića,  koju predano pune 33 godine izvodi širom svijeta, i nagrađen gromoglasnim aplauzom i stoječim ovacijama publike koja ga je tri puta vraćala na bis.

U razgovoru za Feral.bar nakon predstave,Marunović nije krio zadovoljstvo zbog ostvarene interakcije sa gledaocima, ističući višedecenijsko prijateljstvo sa barskom publikom.

.-Na ovoj, ina drugim scenama u Starom gradu Baru, igram  već 35 godina,  još od prvih “Crvenih košulja” 1985. koje sam ovdje spremao sa barskim glumcima i folklorom, u Starom gradu sam imao 11 premijera i ovdje se zaista osjeća neka nevjerovatna energija.

Naravno, to je za glumca uvijek inspirativno, a igrao sam u Starom gradu Baru Vladiku Danila, Krsta Zrnova Popovića, Njegoša

Dok sam čekao da počne predstava, gledao sam ove zidine i razmišljao kako su tu vjekovima. Mi smo prolazni. Međutim, ono što je duh i duhovno, to je neprolazno. Ja zaista mislim da je duh jedina i apsolutna vrijednost, da je ona nepromjenljiva i konstantna-kazao je Marunović.

Na opasku da  izvođenjem ove monodrame preko 1.500 puta nijednom ne prepusti svoje umijeće rutini, već iznova „uđe“ u ulogu toliko duboko da zadivi, Marunović je istakao da je sa ovom predstavom lično rastao i sazrijevao i kao čovjek i kao umjetnik.

-Ova  sublimacija Njegoševe misli koju je profesor Tomović vješto utkao u jedan dramski tekst, koji je bilježnica Njegoša i Njegoševihdjela, na neki način je skica za „Luču mikrokozmu“, veliko vaseljensko djelo koje govori o stvaranju svemira i uopšte o postanku čovjeka na ovoj planeti, koje radikalno odstupa od svih religijskih tumačenja postanka svijeta, uticala je na mene, pratila je moj život i moju karijeru, i kroz ovu predstavu, i ja sam sazrijevao i kao čovjek i kao umjetnik-.

Marunović je  ovu monodramu od premijere 19. maja 1988. u tada titogradskom CNP-u  do danas igrao na svim kontinentima izuzev Afrike.

Prošle godine je u Ulan Batoru za nju je dobio veliku nagradu, nagrađen je nedavno  i na Međunarodnom festivalu malih pozorišnih formi ,,Čelovek teatra 2020” u Čeljabinsku u Sibiru.

Marunović je za ovu rolu dobio i nagradu za najveći umjetnički domet na najstarijem Festivalu monodrame u Hmeljinckom u Ukrajini, a  u septembru prošle godine ovjenčan je Gran prijem Internacionalnog festivala monodrame u Peći.

Njeno putovanje širom svijeta  se ne prekida: već naredne nedjelje Marunović je igra u Skoplju, i to je bio povod za podsjećanje na rečenicu iz davnašnjeg intervjua „ Pobjedi“ o značaju putovanja čovjeku i umjetniku-da putovanje imao smisao zbog povratka.

-Sjećam se odlično te rečenice. Ja sam iz Danilovgrada i tamo sam se uvijek vraćao, tamo je moja porodica, moj dom.

Kao mlad sam počeo da putujem dosta po svijetu, i onda sam shvatio, kada bih živio u Njujorku, meni bi to za dvije godine postala jedna običnost,  ali, kad pođem do Melburna ili Ulan Batora, pa se vratim, to onda ima potpuno drugi smisao.

I sad to mislim, putovanja nemaju smisla ako se ne vraćaš tamo odakle si potekao,. a odavde je odavde je prva iskra sjekla, u predjele noći​ iskčila, kako to kaže Njegoš.

Ovo parče našeg neba, ovo sunce koje nas grije i ljudi sa kojima živimo, ovo je naša sudbina, naš usud, a kad imamo ovako veliku duhovnu tradiciju,  kao što je imamo u Njegošu, Oktoihu, našim velikim pjesnicima i slikarima kojima se dive širom svijeta, onda je to jedan ispunjeni život i želim da ovaj prostor bude najljepši, najskladniji i najharmoničniji, da u njemu živimo skupa jer nam ga je Bog dao ovako lijepog i časnog i slobodnog da u njemu živimo deset vjekova-kazao je Marunović.