Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

Stvaralačka avantura Dijane Lazović: U potrazi za savršenom linijom

Kada radim ulja na platnu, ne vidi se linija koja treba da izroni, a ja na slici volim sve da vidim, i onda mogu da kažem “ovo je OK ili nije”. Kada vidim da izranja crtež, e, to je ono pravo.

Akademska likovna umjetnica iz Budve Dijana Lazović svoju karijeru gradi baš onako kako i radi svoje slike i crteže- minuciozno i vrlo pažljivo, ne ostavljajući prostora suvišnim potezima. Njeno ime zato sada nije toliko poznato široj javnosti, no, u krugovima znalaca, odavno se izgovara sa poštovanjem.

A ovoj mladoj posvećenici kista i olovke, čini se kao da je suvišna ljubopitljivost okruženja: kao da mu ne želi otvoriti vrata ateljea, da joj ne odvuče pažnju od platna i papira kojima je predana bez rezerve.

Odanost stvaralaštvu i skromnost, upravo su i ključne impresije o darovitoj slikarki nakon razgovora za portal Feral.bar, koji je otvoren osvrtom na njen trenutni fokus.

-Uglavnom je to figura , ptice, životinje, kojima dajem ljudske osobine. U tome sam se nekako pronašla, mijenjaće se i to vremenom sigurno, ali, u ovom trenutku mi ta faza prija. Ja se svakih par godina promijenim, počela sam sa klasičnim figurama. a ovo sa pticama radim oko godinu dana, ptica za mene znači slobodu u svakom aspektu. Uvijek kombinujem, dodam novu tehniku da napravim novu priču, nađem stare radove, ispravljam ih, skroz ih ispunim kompozicijom, detaljima...-

U žanrovskom određenju stvaralaštva Lazović, najmanje greške će se napraviti ako se kaže da je na granici sa fantastikom, sa čime se slaže i umjetnica.

-To je kombinacija figurativnog i apstraktnog, zbog čovjekolikih ptica, ne znam šta će biti za desetak godina. Od početka stvaralaštva, voljela sam što više da radim, da učim, da radim ugljenim olovkama, to mi je odgovaralo uvijek. Tek nakon akademije, sve je došlo do izražaja. Želim da usavršavam crtež jer mi odgovara po karakteru, baš ga osjećam, jer i tehnike koje koristim,tuš i ugljen, zahtijevaju brzinu. Radim konstantno na pokretu,na liniji koja mi je izuzetno bitna. Ne želim da se ograničavam, ranije sam radila ulja ....-

-Dijana pušta liniju da slobodno gradi kompoziciju. U neizvjesnosti nastanka motiva prednost imaju emocije i psihološka stanja, prije nego unaprijed strogo osmišljen koncept. Fokusirana na figuru, Dijana gotovo uvijek dođe do međuodnosa muških i ženskih figura koje su povezane određenom pričom koja može biti intimna, umjetničina, ali može imati i univerzalnost s kojom posmatrač može da se indentifikuje. Bilo da je riječ o stapanju, prožimanju, uvezivanju, dodiru, ili pak o usamljenosti i razdvajanju, Dijanina djela imaju onu toplinu koja nas podsjeca da je, kad se dan privede kraju ili kad se osvrnemo oko sebe, emocija ipak ono što se računa-Ana Ivanović, istoričar umjetnosti.

I bez njenog priznanja, u osnovi Dijaninog rada je crtež.

-On mi je i krov i temelj, svugdje ga ima, i kad radim uljem, gledam da izroni ta linija. Ona je meni jako bitna, nekako mi ima posebno značenje, baš zato što mi je izazov. M ogu je raditi i tanku i debelu i brzu i sporu, i sve to doživljavam kao igru, jer kad tako shvatam kompozicije, lakše im pristupam, bez opterećenja, baš lagano sve ide-. 

Dijana Lazović je skoncentrisana na kombinovane slikarske tehnike, pa nerijetko, slijedeći akademske definicije, ima nedoumica da li je njeno djelo crtež ili slika.

-Zbog linije uvijek govorim da je to crtež. Koristim crtačke tehnike, tuš je broj jedan, pero, presovani ugljen, akrilne flomastere, tanke flomastere, čak sam ranije koristila ulje u olovci i uljane pastele, i to kombinujem sa akvarelom i akrilom. Uvijek moram paziti da ne odlutam previše, da sve to ne ide ka kiču.-

-U središtu Dijaninog stvaralaštva je ljudsko biće, najčešće više njih, zagrljenih, isprepletanih u formu mekane, tople opne kao sigurnog utočišta. Ova bića, rađena ekspresivnim i neposrednim potezima, izražavaju različite i međusobno suprotne emocije: strah, nadanje, nježnost, smjelost, čežnju, ljubav, bol, radost… To bogatstvo raznolikih emocija na Dijaninim slikama stoji u međusobnom prijateljstvu- akademska umjetnica Marica Kuznjecov Boljević .

Sagovornica Feral.bar na svojim platnima ne želi da bude nedorečena:

-Čini mi se da ne radim na kvantitetu, radim tehniku koja odgovara mom karakteru, buklvalno taj rad koji proizilazi iz mene zbog želje da stvaram. Svaki rad ima nešto što je novo, uvijek moram dodati nešto, tako se i stari radovi nadopunjavaju na ovo novo. To je taj miks sa ovim novim, želja da izvučem nešto solidno, da mogu napraviti kompoziciju, da ispunim površinu, a opet da je ne zarpavam-..

Zanimljivo je Dijanino “formatiranje”: odmah nakon Akademije prikazala je svoj talenat i nadahnuće na velikom formatu, a posljednjih godina, privrženija je malom i srednjem formatu.

 -Ako imam dosta vremena, mogu da se posvetim većem formatu koji uzimam ako baš želim da “zapetljam”, da ga upotpunim. Naučena sam da se maksimalno posvetim platnu šta god da radim, da mu prilagodim kompoziciju. Svakako je veća sloboda pokreta na većem formatu, a kad radim minijaturu, moram se prilagođavati malom formatu-.

 -Dijanin umjetnički razvoj pratim već duži niz godina, tačnije od njene prve samostalne izložbe. Ona je umjetnica koja nam svojim radovima donosi svježinu, posvećenost i predanost umjetničkom radu. Dijana je divan primjer da se, na njoj svojstven tih i nenametljiv način, može uspješno tragati za novim i boljim likovnim izrazom i biti u stalnom istraživačkom procesu. Ono što bih posebno želio da naglasim, budući da se duži niz godina bavim ogranizacijom izložbi i pedagoškim radom, jeste da odavno nisam sreo ovako svježu umjetničku pojavu na našoj likovnoj sceni- Đorđije Bato Boljević, akademski slikar.

Kroz sve prethodne cikluse, kompozicijsko obilježje radova Lazović je prožimanje figura.

-To je nešto što mi je bilo od početka, kad su se pojavljivali motivi ženske i muške osobe, pa ciklusi Zagrljaj... to samo izađe! Prožimanje osoba, potreba koju svako danas osjeća, u prisustvu drugog bića, neki sasvim prirodni motivi svakodnevice, današnjice, sa nekim drugim elementima-.

Prožimaju se u tom Dijaninom uskovitlanom svijetu fantastike ljudi, animalno i floralno, sa platna nas posmatraju ljudi sa ptičijim glavama...

-Bukvalno želim da čovjeku dam slobodu, da nema straha, da se dešavaju prirodne strane. Ptica voli prirodu, a ja da je posmatram i gledam. Ona jeste posebna, jeste drugačija, sam taj njen let je sloboda. I zato je tu kljun kao simbol hrane, ljubavi, nečeg lijepog. Ima tu i dosta crne boje, ona je značenje snage-.

Dijana je jednom rekla da se rukovodi starom latinskom izrekom: "Amor vincit omnia" ("Ljubav sve pobjeđuje"). Dijana na svojim platnima okuplja ljubavKompaktno formirana kompozicija, sačinjena od spleta, strašnih, odlučnih i bezbroj malih, delikatnih linija, te slojevito i znalački rasprostranjenih nanosa boja, načas, nepropusno zgusnutih, a onda sjajno lavirano, lako pretočenih bjelini podloge, otkriva nam raskoš svoje slikarske i cratačke vještine, al i nameće misao da stojimo ispred djela jednog grafičara i vajara- Sandra Đurbuzović, grafička dizajnerka.

Ulazak u svijet likovnosti našoj sagovornici desio se bez formalne pozivnice: kaže da nikada nije previše razmišljala o tome da li će studirati slikarstvo, jednostavno-nosio je rad.

-A kroz rad sam upoznavala i sebe i neke svoje mogućnosti, nije to bilo neko “ciljno” razmišljanje o slikarstvu. Samoj sam sebi odredila da radim, uvijek sam htjela da me nešto povuče, da nešto izvučem, a tome me je rad vodio. Obožavam Dada Đurića, on mi je pojam, njegova maksimalna posvećenost radu , a pri tome da ima porodicu i da žiivi izvan grada. Da, volim da osjetim rad u slikama, u crtežima, da osjetim promjenu, izazov, kao kod starih majjstora čija djela volim, to mi je duhovna hrana . Upletena sam u taj rad, radim kako osjećam, ne volim da čekam da bih nešto uradila, volim da stvaram-.

Portret umjetnika u mladosti u njenom slučaju uokviren je zidinama budvanskog Starog grada. Koliko je stasavanje u srcu mediteranske ljepote uticalo na njeno poimanje likovnosti i estetiku uopšte, priznaje-nije svjesna. 

-To je dio mene, to se možda osjećalo jedino na mojim prvim izložbama kada sam imala motive grada, a to me vremenom sve manje inspirisalo, posvetila sam se motivima iz prirode. Grad kao grad, sastavni je dio mene, a ja i dan-danas uvijek gledam da odem iz njega, bilo na jug ili na sjever -.

-U vrijeme kada se globalna likovna scena bavi apokaliptičnim idejama, a teoretičari umjetnosti najavljuju kraj umjetnosti, izrazito vitalistički koncept Dijane Lazović, nosi ideju svojevrsnog eskapizma, poziva na put dobra i pruža iskru nade i vjeru u bolju budućnost i za čovjeka i za umjetnost. Dijanine slike proizilaze iz dubokog ubjeđenja da se umjetničkim tvorevinama može stvoriti, ili barem ukazati na jedan bolji svijet, estetski osmišljen prostor dostojan čovjeka i njegovog ljudskog integriteta- Mirela Čormaković, istoričarka umjetnosti.

Za dio poštovalaca njenog rada, svjetlost Mediterana neminovno utiče i na kolorit kojim dišu Dijanina djela.

-Ranije su bili zemljani, zagasiti tonovi, sada ubacujem više boja. Ima i hladnih i toplih tonova, kombinujem, dobro mi dođu. Ima tu i dosta osnovnih boja, bijele, crne, dosta crvene... Nema pravila, ali, bitno je da sam opet osvijetlila boje-.

-Slika Dijane Lazović donosi jedno novo otkrovenje koje nam dolazi iz praznog prostora, iz onog „Ništa“ o kojem ne znamo mnogo a znamo da je tu, u blizini, znamo da smo iz njega potekli i da ćemo se u njega vratiti. Transcedentno Dijana Lazović olako pretvara u imanentno a potom vrhunskom umješnošću čini i obratno. Krug života se vrti, okreće, ne zaustavlja, bježi, goni za bezsvijesti utvara ljudskih likova a ujedno i za ljepotom ljudskog bića, novorođenčeta i svoj njenoj serioznosti...- prof. filozof Dušica Labović, spisateljica.

Rođena 1984. na Cetinju, Dijana Lazović je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu, u klasi profesora Itala Bresana. Upisala je specijalizaciju na Akademiji Likovnih umjetnosti u Rimu, odsjek slikarstvo 2011/2012. Imala je više samostalnih izložbi i učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2013. Živi i stvara u Budvi.