Novo djelo Vladimira Lukšića upečatljiv osvrt na život Bara u prethodnih 60 godina
Ugledni barski publicista i zavičajni istoričar Vladimir Vlado Lukšić obradovao je svoje prijatelje i poštovaoce novom knjigom. Pod nazivom “Dronjci i džonte (1960-2020)”, Lukšić je priredio upečatljiv i nostalgičan, na momente duhovit osvrt na život Bara u posljednjih 60 godina, pripovijedan u prvom licu jednine.
Ovo autobiografsko djelo odlikuje pitak stil naracije i obilje faktografije kojom se potkrjepljuju navodi o ljudima, institucijama i događajima o kojima se govori.
Autor je u pogovoru zapisao da je knjiga nastajala od prvog aprila do 31 decembra prošle godine, te da je začeta u vrijeme kada je pandemija koronavirusa u četiri zida zaključavala i ljude i njihove misli.
Prebirajući po bogatoj zbirci svojih životnih dogodovština, Lukšić je u tom periodu na papir prenio neke od najljepših i široj publici najprijemčivijih.
Ovog puta, Lukšić se nije zadržao samo na rodnom Spiču već je čitaocu dao na uvid veoma sadržajan uvid u život “one” Jugoslavije, i vrijeme kada je Bar dobijao formu urbanog centra njenog krajnjeg juga.
Predstavljene su sekvence iz doba nastajanja “Rumijatransa”, elektrifikacije i planske gradnje Bara, gdje je Lukšić imao izuzetan lični doprinos kao vrsni ekonomista.
Pri tome, iz svakog retka ove knjige izbija Lukšićeva ljubav, prvo prema porodici, potom prema prijateljima i druženju, šahu, umjetnosti, a krunski dragulj je svakako piščev odnos prema zavičaju koji mu je neiscrpna inspiracija.
Posmatrano iz ugla hroničara grada, posebnu vrijednost ovom djelu daju predstavljanja ljudi koji su današnjem Baru položili temelje i zacrtali trasu njegovog razvoja, a svojim ljudskim i profesionalnim angažmanom udarili snažan lični pečat duhu i tradiciji ovog kraja, ostajući svijetli i trajni uzori.
To su, pored ostalih, Rade Masoničić, Mihailo Mikica Petrović, Ksenija Lukšić, Antica Madžar Dabinović, Milica Kovač, Marija Madžar, Milena Đukanović, Luiđi Zlatović, Ksenija Miranović, Krsto Leković, Vešo Lekić, Gaspar Rino Jovović, Andrija Stevović, Jusuf Kalamperović, Slobo Leković, Andrija Dabanović...
Lukšić nije zaboravio ni svoja drugovanja sa slavnim slikarima kao što su Đorđe Ilić, Cvetko Lainović, Nikola Gvozdenović i Vojo Stanić, a upravo ta poglavlja možda su i najživopisnija u knjizi.
Vrlo zanimljivi, makar mlađim čitaocima, biće i paragrafi posvećeni nekadašnjem Društvu ekonomista Bara, koje je prije 35 godina bilo preteča današnjih “think-tank”nevladinih organizacija.
Perom kao slikarskim kistom, Lukšić je tako ubjedljivo između dvije korice predstavio boje i mirise Bara i oslikao konture ljudi i vremena o kojima se sada priča samo sa dubokim poštovanjem.
Jedina uslovno rečeno primjedba na ovo djelo odnosila bi se na naslov knjige koji je zaista neprikladan (u slobodnom prevodu ostaci i dodaci).
Ova knjiga je daleko od (i iznad) toga, jer već sada predstavlja vrlo bitan dio zavičajnog barskog mozaika, na čemu će Vladu Lukšiću biti zahvalan svaki njen čitalac.
- Tagovi:
- Vlado Lukšić
- Spič
- Bar
