Aktivizam ključan za bolju afirmaciju osoba sa invaliditetom u društvu
Izvor, foto: Radio Kotor
Aktivizam osoba sa invaliditetom jako je bitan kako bi podstakao nove genereacije i dao im podršku. To je za Radio Kotor kazala naša sugrađanka Dunja Samardžić, aktivistiknja u pokretu osoba sa invaliditetom.
-Osobe sa invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori, još uvijek su tako pozicionirane da moraju da postavljaju standarde. Naš veliki izazov i zadatak je da mislimo i na buduće generacije, jer nema napretka ako se svaka generacija, susreće sa istim problemima tokom obrazovanja, zasnivanja samostalnog života i zapošljavanja.
Kada govorimo o zaopšljavanju tu se javljaju najveći izazovi, jer i u državnoj upravi kao i u privatnom sektoru imamo mali broj zaposlenih osoba sa invaliditetom. Kako sam promijenila više poslova i bila u više kolektiva primjetila sam da u svim tim kolektivima ima barem po jedna osoba sa invaliditetom koja nije učlanjena ni u jedno udruženje niti je evidentirana kao OSI, a to se dešava vjerovatno iz straha da ih društvo kao takve neće prihvatiti ili kako će to poslodavac dožijeti.
Često nastoje da se pretvaraju da nemaju nikakav problem što je teže za njih. Dešava se da osobe koje se otežano kreću budu uporni da idu uz stepenice, kako bi dokazali da ih invaliditet ne spriječava u ničemu-pojašnjava Samardžić.
Ona dalje ističe da je u našoj državi mali broj osoba sa težim invaliditetom zaposlen.
-Osobe sa invaliditetom obično ne vole tu podjelu na teži i lakši invaliditet. Prema mom mišljenju teži invaliditet zahtijeva ozbiljnije prilagođavanje radnog mjesta. Na primjer, kada sam ja u pitanju, za posao mi je neophodan računar sa čitačem ekrana koji zahtijeva dva softvera, svaki dokument na kojem treba da radim mora biti u Wordu a ne u Pdf formatu.
Radim u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u Direktoratu za građevinarstvo, a imala sam sreću da naiđem na dobar kolektiv, koji mi je dao vremena da se prilagodim, da polako ulazim kao pravnik u oblast građevinarstva.
Ali sam imala priliku da čujem da iskustvo drugih osoba sa oštećenjem vida nije isto, i da oni često nailaze na nerazumijevanje u kolektiv-dodaje Samardžić.
Zakon za profesionalnu rehabilitaciju OSI ima za cilj da se kroz mjere profesinalne rehabilitacije prilagodi radno mjesto, a u slučaju potrebe obezbijedi im se asistent, ali, kako dalje navodi, to su procedure koje dugo traju.
-Od aprila prošle godine sam zaposlena na tom radnom mjestu i još uvijek čekam da mi se opremi radon mijesto i na posao nosim svoj lap top, čekam da dobije svoj skener i štampač.
Procedura je takva da moj zahtijev treba da odobri Savjet fonda za profesionalnu rehabilitaciju, a iz sredstava fonda se obezbijeđuju potrebni uređaji. Za nas sa oštećenjem vid, a važni su i mobilni telefoni koji dosta radnji pojednostavljuju, tako da je i mobilni uređaj dio radne opreme-zaključuje Samardžić.
- Tagovi:
- OSI
